To što radi opozicija iz Republike Srpske po Crnoj Gori je otužno. Misle da će ih slika s pobjednicima izbora učiniti pobjednicima izbora u Srpskoj. Niti su oni slični opoziciji Crne Gore, niti smo mi vlast nalik onoj koju su u Crnoj Gori pobijedili. Ništa tu nije za poređenje, poručio je Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH.
Rekao je to u intervjuu za Srpskainfo srpski član Predsjedništva BiH i lider SNSD Milorad Dodik komentarišući potez opozicionara iz Republike Srpske, koji su se proteklih dana u Crnoj Gori sastajali s liderima tamošnjih pobjedničkih partija, kao i sa mitropolitom Amfilohijem, povlačeći paralelu sa idućim lokalnim izborima u BiH.
– Od svega je najsmješnije što upravo oni koji su tražili da Đukanović u jeku krize dođe u BiH, a ja zbog neslaganja s tim potegao čak i nacionalni veto, sada obilaze partije koje su tamo pobjedile Đukanovića. Kakva je to politika i kakvi su to prevaranti pokazuje susret Ivanića i mitropolita Amfilohija, koga Ivanić laže kako je on nešto učinio da se potpiše sporazum između BiH i Srpske pravoslavne crkve, kada svi znaju da je to uradio tadašnji srpski član Predsjedništva Nebojša Radmanović. E, to je slika opozicije u Republici Srpskoj. Mi smo partijama pobjednicama u Crnoj Gori čestitali dan nakon održanih izbora, oni znaju kako se ko ponašao u krizi koja ja potresala Crnu Goru mjesecima. I konačno, mi na izbore u Republici Srpskoj idemo sa svojim, a ne tuđim uspjesima. Svaka čast svima, mi imamo svoje fotografije uspjeha – kaže Dodik.
Šta očekujete od nove vlasti u Crnoj Gori?
– Očekujem da nova vlada Crnu Goru učini boljim i pravednijim mjestom za život svih građana, a posebno Srba, koji su trpili različite vidove napravde u Crnoj Gori tri decenije. Po pitanju Republike Srpske očekujem bolju saradnju nego što smo imali s Crnom Gorom u nekom prethodnom periodu. Mi smo ne samo susjedi, mi smo braća, rođaci i kumovi s dvije strane granice. Ako je to tako, a jeste, onda i moja očekivanja idu u tom pravcu.
Koja je ključna poruka koja je iz Zagreba upućena Sarajevu, nakon što ste bili na sastanku s državnim vrhom Hrvatske, a potom Izetbegović i Čović?
– Zagreb neće skrštenih ruku posmatrati obespravljivanje Hrvata u BiH. To je moj utisak i tako vidim inicijativu predsjednika Milanovića. Potpis na Dejtonskom sporazumu stavile su i Srbija i Hrvatska i ovo je signal da Hrvatska neće biti puki posmatrač dešavanja u BiH. Uostalom, to se nedvosmisleno čulo i javno od predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića. Јa imam kapacitet i legitimitet kao srpski član Predsjedništva BiH da govorim u ime Srba, koji su me ogromnom većinom birali na prošlim izborima. Zvanični Zagreb je tražio adresu s kojom može da razgovara, s kojom može da se dogovara i koja dogovoreno može da sprovede. Da sam na njihovom mjestu, postupio bih isto. Primjetno je da iz Zagreba ne smatraju da treba da razgovaraju s Komšićem, koga, kako su otvoreno rekli, vide kako “parazitira na hrvatskom biračkom tijelu”. Ne spore mu legalitet, ali o Komšićevom legitimitetu ni oni više ne žele da razgovaraju.
Kako komentarišete izbor sagovornika iz BiH u Zagrebu? Bakir Izetbegović se prvo ljutio zbog toga što zajedno s Vama nije pozvan Šefik Džaferović, a onda ga ni on nije poveo sa sobom!
– Bakir Izetbegović se uvijek ljuti kada stvari ne idu onako kako ih je zacrtao bošnjački politički ili vjerski vrh. Bojim se da se sada može ljutiti koliko god hoće, stav Zagreba je jasan. Nije Bakiru krivo što nisu zvali Džaferovića. Njemu je krivo što nisu zvali Komšića, koji je biran glasovima Bošnjaka, a hrvatski je član Predsjedništva. Da je zvanični Zagreb pozvao Komšića, Izetbegović bi slavodobitno poručio Hrvatima da nije važno kako oni glasaju sve dok Bošnjaci imaju rezrevnog člana i toga člana priznaje i Zagreb. Pošto su im predsjednik i premijer Hrvatske pomrsili račune, ljuti se.
U Sarajevu smatraju da je Vaš odlazak u Zagreb bio pokušaj ostvarenja plana o podjeli BiH, koji su navodno imali Tuđman i Milošević. Da li ste im dali povod za takvo tumačenje?
– Mislim da smo previše vremena potrošili komentarišući šta kaže Sarajevo. Političkom Sarajevu odgovora samo ono što oni misle da treba. Јa se ne bavim politikom da bih ugodio njima, niti se bavim politikom da bih ugađao ikome oko sebe. Dobio sam mandat da štitim interse Republike Srpske u okviru BiH i to je moj posao. Ako želite da vidite nešto loše, vidjećete ga i u najboljoj situaciji, ali to onda ne govori o situaciji koliko o vašem pogledu. Rat je završen prije 25 godina, ja želim da gledam u budućnost. Onima koji stalno evociraju sjećanja na rat svaki razgovor Srba i Hrvata ličiće na razgovor Tuđmana i Miloševića. Ako promijene pogled i shvate da je 2020. godina na izmaku, da je rat davno završen, onda ni u dijalogu predstavnika druga dva naroda neće vidjeti ništa problematično. Izetbegović je bio u Zagrebu i razgovarao s Plenkovićem. Nisam ni pomislio da su se sastali da bi radili nešto protv Srba. Uvijek je dobro da se razgovara.
Da li je Hrvatska danas u poziciji da traži pomoć Republike Srpske za popravljanje političkog statusa Hrvata u BiH, budući da u Federaciji Bošnjaci ne žele da otvore to pitanje?
– Hrvatska je prirodno zainteresovana za položaj Hrvata u cijeloj BiH. Međutim, problem s njihovom obespravljenošću je u Federaciji BiH i mislim da će Bošnjaci morati da to pitanje stave na sto ili će se stvari iskomplikovati do te mjere da će sa čežnjom govoriti o vremenu kada smo ih pozivali na razgovor. Mi nemamo nijedan razlog da ne podržimo zahtjev Hrvata za jednakopravnošću u BiH, jer braneći njima to pravo mi afirmišemo i svoja prava predviđena Dejtonskim sporazumom.
Na Predsjedništvu BiH su otvorena pitanja priznanja Kosova i premiještanja Ambasade BiH u Izraelu u Јerusalim? Budući da se unaprijed znalo da ni jedno, ni drugo neće proći, zbog čega ste ove teme stavljali na dnevni red?
– Pitanje premiještanja ambasade BiH u Јerusalim cijenio sam malom cijenom za veliku dobit koju bi BiH mogla da dobije od SAD, kojima je izraelsko pitanje konstanta spoljne politike. Druga dva člana Predsjedništva vole da se hvale da su prijatelji SAD, sve dok ih ne dovedete pred konkretan čin da to i pokažu. I tako se otkrije da u stvari govore jedno, a rade drugo. Komšićev zahtjev da se raspravlja o priznanju nezavisnosti Kosova vidim kao inat politiku na kojoj sam mu zahvalan. Nije bilo drugog načina da BiH i zvanično zauzme stav o Kosovu, a da neko ne pokrene pitanje priznanja u Predsjedništvu BiH. Glupo bi bilo da sam to uradio ja, pa glasao protiv. Ovako je Komšić uradio fenomenalnu stvar za nas. Imaćemo odluku da BiH ne priznaje Kosovo i zvanično i konačno.
Kako komentarišete izjavu Komšića da je koncept konstitutivnosti u BiH prevaziđen, da ne postoji u Evropi i da niko nema eksluzivno pravo da predstavlja cijeli narod?
– Nije to jedino mjesto gdje Komšić pokazuje da ne poznaje sisteme u državama EU, počev od države gdje su locirane gotovo sve evropske institucije, Belgije. To što on misli da je nešto prevaziđeno uopšte ne znači da je tako, jer retorički mogu da postavim pitanje šta će biti ako Komšić pomisli i nešto teže od toga!? BiH je sastavljena od dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Ukidanje bilo koga od ta dva principa vodi ukidanju BiH. To je jasno svima i u BiH i van nje.
Da li ste za eventualno “raspakivanje” Dejtonskog sporazuma? Koliko bi takva mogućnost bila opasna za poziciju Srpske?
– Јa sam za dosljednu primjenu izvornog teksta Dejtonskog sporazuma, i to ponavljam godinama. Nisam ni za kakvu intervenciju koja bi Republici Srpskoj oduzela bilo šta od onoga što je dobila sporazumom. U tom pravcu mogu razgovarati sa onima koji smatraju da bi Republika Srpska mogla da dobije više od ovoga šta ima.
Kako ocjenjujete posjetu Predsjedništva BiH Briselu? Koliko obećani kandidatski status iduće godine zavisi od ispunjavanja uslova od strane BiH, a koliko od političke volje Brisela?
– Posjeta Briselu je bila dobra i iz ugla spremnosti sva tri člana Predsjedništva BiH da se aktivnosti na evropskom putu BiH intenziviraju, kao i na spremnosti čelnika EU da pomognu taj proces. EU je politički subjekt i ma koliko se govorilo o uslovima neophodnim za pridruživanje, jasno je da je takva odluka u suštini uvijek politička. Odluka EU da Bugarska i Rumunija postanu članice Unije, po priznanju čelnika Unije tog vremena, donesena je iz političkih ili geopolitičkih razloga više nego što su te dvije države zaista ispunjavale uslove. Biće važno, naravno šta ćemo mi uraditi na tom putu, ali od političke volje Brisela će zavisiti hoćemo li dobiti kandidatski status.
Niste se oglašavali povodom rata u Nagorno-Karabahu, dok su Džaferović i Izetbegović stali na stranu Azerbejdžana. Čak je bilo i pozivanja na rezoluciju parlamenta BiH iz 2014, u kojoj se podržava teritorijalni integritet Azerbejdžana. Na čijoj strani je Republika Srpska?
– Republika Srpska se trudi da i sa Јermenijom i Azerbejdžanom ima prijateljske odnose. Kada vam se prijatelji svađaju onda vi treba da činite sve da tu svađu zaustavite, apelujući i na jedne i druge da se uzdrže. Mi nismo navijači, i smatram nepristojnim takvu vrstu politike u oružanom konfliktu. Mi smo zabrinuti i spremni da pomognemo da se konflikt zaustavi što prije. Nadamo se da će razum prevagnuti i da će sukobi uskoro prestati.
U nekim lokalnim zajednicama u Srpskoj koalicioni partneri SNSD sa republičkog nivoa na izborima imaju protivkandidate vašim kandidatima. Da li će zbog toga snositi posljedice u koaliciji?
– Ne znam u ovom trenutku na koji slučaj konkretno mislite, ali ono što mogu reći jeste da ćemo se ponašati u skladu s potpisanim sporazumom. Ako to podrazumijeva i raskid s pojedinim partijama, onda će biti tako.
(Srpskainfo)
