Amerikanci će da me označavaju kao nekoga ko blokira “napredak” u BiH sve dok budu svoj interes proglašavali za naš i stavljali ga iznad interesa srpskog naroda u BiH, pa i ukupne BiH.
To u intervjuu za Srpskainfo kaže srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik odgovarajući na pitanje dokle će ga zvaničnici SAD, poput specijalnog predstavnika za Zapadni Balkan Metjua Palmera, označavati kao političara koji “blokira sve što bi dovelo do napretka”.
Dodik naglašava da je u Predsjedništvo BiH ušao kao srpski član, što znači da mu je prioritetan zadatak da zastupa interese srpskog naroda i Republke Srpske u kojoj je biran.
“Onog trenutka kada interes BiH bude plod dogovora naroda u BiH, i ako i kad bi taj i takav dogovor stopirao, onda bi moglo da stoji da blokiram napredak. Pošto nema dogovora u BiH, onda nije jasno ni koji to napredak blokiram”, kaže Dodik.
Prema njegovim riječima, Milorad Dodik ili SNSD nisu politički faktor u FBiH, pa opet više od godinu dana nemaju zaokružen proces forimiranja vlasti ni u kantonima ni na nivou Federacije.
“Ko tu koči napredak? Sve što govorim sigurno je poznato i gospodinu Palmeru. Ali on je svojim svjedočenjem pred Senatom pokazao da ne namjerava da napusti matricu po kojoj su se američki zvaničnici ponašali ovdje godinama unazad. Odgovorio sam mu isti dan da bi dobro bilo da, naprimjer, pročita šta njegov predsjednik misli o suverenim nacijama u svijetu danas. Dobro bi bilo da je pročitao samo dio Trampovog izlaganja pred UN i čuo da budućnost pripada suverenim i nezavisnim nacijama, koje štite svoje građane, poštuju svoje susjede i poštuju razlike koje svaku zemlju čine posebnom i jedinstvenom. U potpunosti se slažem s njegovim riječima i trudiću se da i dalje radim u duhu ovoga što je rekao i američki predsjednik”, kaže Dodik.
Amerikanci trenutno imaju specijalnog predstavnika za Zapadni Balkan i specijalnog predstavnika za pregovore Beograda i Prištine. Šta nam to govori?
“Meni to sve djeluje kao potvrda da postoje razlike između stavova Bijele kuće i Stejt dipartmenta po pitanju ovog dijela svijeta, i možda ne samo ovog dijela svijeta, a ne da se radi o odluci ili strategiji da se SAD ovdje nešto snažnije uključe. Čak je i u američkoj javnosti, onom njenom dijelu koji se bavi regionom zapadnog Balkana, pokrenuta polemika šta bi trebalo da znači imenovanje ta dva specijalna predstavnika i nisam siguran da je iko sa sigurnošću mogao da kaže šta će biti čija ovlaštenja.
Izgleda da je politička snaga na strani ambasadora Grenela, koji je već ambasador u Njemačkoj, dakle u važnoj članici EU, a koliko vidimo i blizak saradnik predsjednika Trampa. U BiH ne postoji konsenzus o potrebi njihovog prisustva ovdje, mislim na pojačano prisustvo američkih predstavnika, da bi se rješavali problemi. Mada je potpuno jasno da bi dio političke scene bio presrećan da se SAD ovdje angažuju na način da nameću rješenja koja bi voljeli Bošnjaci. Tom dijelu političke scene SAD ne trebaju kao država sa kojom se može sarađivati u ekonomskom ili finansijskom planu, njima SAD trebaju kao zemlja izvoznica političkog pritiska, ako je moguće u njihovu, bošnjačku korist. Politika Donalda Trampa, i ovo što on javno govori, ne ide u prilog nadanjima naših susjeda u Sarajevu. I konačno, mislim da SAD kao globalna sila imaju i važnije teme i važnije probleme od BiH”.
Da li blokada u konstituisanju vlasti BiH može da inicira miješanje međunarodne zajednice u taj proces ili čak da organizuje neku vrstu međunarodne konferencije o BiH?
“Vrijeme takve vrste međunarodnog intervencionizma je prošlo, ali izgleda da nostalgija pojedinih političara i, moram reći, čak i novinara u BiH za tim vremenima još traje. Ovo što danas imamo u BiH je direktna posljedica miješanja neizabranih stranaca u unutrašnja pitanja u BiH. Ko će sada od njih izaći i naglas reći: „ Da, mi smo krivi za ovu situaciju“. Uostalom, izvođači tih radova su ili već pokojni ili u ozbiljnim godinama. A eksperiment jedva preživljava, održava se i dalje na aparatima.
Međunarodna konferencija o BiH nije moguća ukoliko se o njenom održavanju ne dogovore sve velike sile, subjekti u BiH i regionu, kao što je to bilo u Dejtonu. Ne vidim spremnost tih sila da se o tom pitanju dogovaraju, u stvari ne vidim takav interes tih sila uopšte za unutrašnja pitanja u BiH. Ovdje je 25 godina mir, nema ni naznaka da bi moglo biti drugačije. Svijet se bavi ozbiljnijim pitanjima i ozbiljnijim temama od ovih koje su aktuelne u BiH. BiH jeste u krizi, ali ta kriza nije prijetnja za mir i stabilnost ni u njenim (BiH) granicama, a ni van njih. Oni koji se zalažu za tu konferenciju očekuju svoje rezultate. Ali moglo bi se desiti da rezultati za njih budu neočekivani, ili pak suprotni očekivanjima”.
U nekoliko navrata ste izjavili da ćete, ako ne bude dogovora u Sarajevu, preispitati svoju poziciju u Predsjedništvu. Šta ste odlučili?
“I prije mog izbora u Predsjedništvo znao sam da treba da racionalizujem očekivanja šta se tamo realno može uraditi. Moram priznati da sam ipak sa određenom dozom optimizma otišao da pomjerimo stvari bar u onom dijelu o kojem nema spora. Ali moja spremnost da nešto uradim nije dovoljna da bi se tu šta uradilo. Ostalo je da bar spriječim da Predsjedništvo ne nanese štetu interesima Republike Srpske.
Kada sam govorio o preispitivanju moje pozicije imao sam upravo ovo na umu. Da li da trošim znanje, energiju, spremnost za napredak u svim segmentima društva na jalove sjednice i razgovore bez sadržaja, ili da to prepustim nekom drugom. No u stranci je prevladalo mišljenje da uprkos svemu treba da nastavim da radim na mjestu srpskog člana Predsjedništva i ja sam još tu. Odstupiti bi bilo i neodgovorno prema ogromnom broju naših građana koji su mi dali povjerenje na izborima, ali moram da budem iskren prema njima. Moram da im kažem da u Predsjedništvu BiH neće biti odluka na štetu RS, ali da moju ideju o značajnijim iskoracima, u dijelu koji se tiče građana, ne mogu da sprovedem bez druga dva člana, koji, čemu i sami svjedočite, nastupaju kao jedan”.
Da li ima pomaka u formiranju Savjeta ministara BiH? Da li to što još nije imenovan potpredsjednik Narodne skupštine ima veze s kontaktima sa SDA na nivou BiH?
“Imenovanje potpredsjednika Narodne skupštine RS nema nikakve veze sa SDA uopšte. Biće imenovan Denis Šulić iz SNSD i to nije tajna. Što se tiče Savjeta ministara, moram reći da u SNSD slabi interes za ulazak u novi saziv Savjeta ministara, jer su u periodu od izbora do danas na nižim nivoima, mislim na razne agencije, imenovani ljudi koje su birale postojeće političke strukture. U takvim uslovima SNSD bi bio puput neke ikebane, neko drugi bi kreirao i provodio politike, a mi bi kao bili odgovorni za njih. Na to ne bi pristala ni stranka sa daleko manjom snagom od ove koju ima SNSD. Sve djeluje kao nekad ranije isplanirana situacija u kojoj je neko razradio scenario šta ako SNSD pobijedi u Republici Srpskoj. I kao što rekoh, mi više nećemo pozivati da se formira vlast, neka o tome brinu oni koji misle da mogu da varaju. Mislim i na SDA i na SDS i PDP. SDA vara svoje birače da će sve dobro biti ako izguraju SNSD, ove druge dvije partije iz Republike Srpske varaju birače u Srpskoj, ubjeđujući ih da su četiri poslanička mjesta, koliko oni imaju, više od devet koliko imamo mi. I da nije bitno jesu li izgubili ili dobili izbore”.
Šta ćete učiniti ako Mirko Šarović sakupi većinu u Sarajevu bez SNSD?
“Mirko Šarović nije u poziciji da išta skuplja, jer taj posao je u ovako uređenoj BiH rezervisan za pobjednike. Na nivou BiH se sastavi dovoljan broj ruku od onih koji su dobili najviše na izborima. Sa dvije ruke, koliko ima SDS u parlamentu, on samo može biti „skupljen“. Ovo pitanje bolje da ste preinačili i adresirali na Mirka Šarovića. Šta će Šarović uraditi u slučaju da kao gubitnik izbora uđe u novi saziv Savjeta ministara, to je važnije pitanje. Da li to znači da će mimo odluka Narodne skupštine RS o vojnoj neutralnosti podržati usvajanje i slanje ANP, što je, kako evo godinu dana slušamo, od SDA i DF uslov za konstituisanje Savjeta ministara? Da li to znači da će kao gubitnik izbora, po drugi put zaredom, formirati vlast s pobjednicima iz FBiH? Kako će to objasniti građanima Republike Srpske koji su ih na prošlim izborima kaznili, i to sa 50.000 glasova, očigledno smatrajući da nisu ni trebali biti u Savjetu ministara, ili kad već jesu da nisu radili za Republiku Srpsku. Šta će ta većina u Predstavničkom domu da uradi ako Dom naroda kontroliše SNSD? Vidite da je vaše pitanje ipak više za Šarovića nego za mene. Jer nije dovoljno reći “hoću ovo ili ono”, a ne zapitati se “šta ću ako to dobijem”. I još jedno pitanje, s kim će ako HDZ kaže da neće s njima?!”
Kakvu poruku regionu šalje EU odbijanjem početka pristupnih pregovora za Sjevernu Makedoniju i Albaniju? Da li je ovaj prostor na taj način gurnut u naručje drugih sila kao što su Rusija i SAD?
“Možda bi dobro bilo da krenem s kraja vašeg pitanja i, kako rekoste, guranja u naručje drugih sila. Zašto njegujemo tezu da treba ili mora da budemo i u čijem naručju, to je prvo pitanje, i drugo, ako male zemlje danas nemaju prevelik manevar u smislu samostalnosti u vođenju spoljnje politike, onda je pitanje ako treba da imamo neku vrstu oslonca, zašto se ne bi oslonili na nekoliko stubova. Više je poruka i pouka iz odbijanja da Sjeverna Makedonija i Albanija počnu pristune pregovore sa EU. Evropska unija se suočava sa krizom unutar svojih granica, i o tome glasno govore neki od lidera unutar Unije. Bregzit će sasvim sigurno izmjeniti i odnose u EU. U kom pravcu će se to razvijati, mislim da to nije najjasnije ni onima koji se samo time bave. Odlukom EU da se Sjeverna Makedonija i Albanija praktično zaustave na svom evropskom putu demantovani su zagovornici nepisanog pravila da svi putevi ka EU vode kroz NATO. Albanija je već članica NATO, Sjeverna Makedonija bi to trebalo da postane za par mjeseci, i opet su zaustavljene od strane Evropskog savjeta. Drugo šta možemo naučiti jeste da EU ne može biti cilj nijedne od ovih zemalja, sve dok EU nedvosmisleno i jasno ne precizira da su zemlje Zapadnog Balkana u njenim granicama njen cilj. Ne na nivou obećanja, već na nivou rokova. Ako su pristupni pregovori definisani pravilima koje propisuje EU, zašto i rokovi u tom procesu i finišu procesa nisu precizirani. EU, ili tada Evropska zajednica, napravila je ogromnu grešku devedesetih godina prošlog vijeka kada nije integrisla nekadašnju Jugoslaviju u svoju zajednicu. Da je bilo sluha tada, možete li zamisliti na šta bi danas ličio ovaj region? Nadam se da je i Evropa nešto naučila iz prošlosti, jer nas stalno poziva da nešto iz nje naučimo. Uslove koje EU postavlja pred nove kandidate za članstvo ne bi danas ispunilo pola država članica EU. To govorio koliko je EU i nepravedna!
Odluka EU koja se odnosi na Sjevernu Makedoniju i Albaniju nas tjera da razmišljamo da li je partnerstvo sa EU, koje je, vidimo, ne sasvim pouzdano, jedini spoljnopolitički kurs koji smijemo da zauzimamo. Da li treba da se odričemo parnerstva s drugim velikim silama i tržištima, kakve su, recimo, Rusija, Kina ili Turska? Mislim da ne smijemo i mislim da, bez obzira kakve odluke bude ubuduće donosila EU, mi moramo imati partnere i na drugim adresama. Ono što predlažem jeste da mi nastavimo da reformišemo društvo u skladu sa evropskim zakonodavstvom, ne zbog EU već zbog nas samih. Da bi imali bolje i pravno i poslovno i svako drugo okruženje, ne moramo biti nužno članica EU. Odluka Evropskog savjeta jeste zaustavila Sjevernu Makedniju i Albaniju, ali i ostale zemlje Zapadnog Balkana, ali nije zaustavila život ni u tim država, pa a ni u regionu. Da li je odluka destimulirajuća? Naravno da jeste”.
Posebna sjednica 11. novembra
Da li je poznato kada će biti održana posebna sjednica Narodne skupštine Srpske na fonu zaključaka Glavnog odbora SNSD?
“To je pitanje za kolegijum parlamenta, ali mislim da će to biti uskoro, odnosno 11. novembra, kako je to koordinisano u Narodnoj skupštini”.
Migranti kao kolonisti
Koje je rješenje za migransku krizu u BiH?
“Kada sam prije dvije godine upozoravao šta nas čeka po pitanju migranstke krize bio sam predmet podsmijeha, možda i na stranicama vašeg lista. Kada sam govorio da o tome niko ne vodi računa, optuživali su me da vodim kampanju jer idu izbori. Kada sam govorio da za godinu-dvije, a to je već sada, nećemo moći da se nosimo s tim problemom, evo – to je vrijeme došlo. Ovo ne govorim da bih pokazao koliko sam na vrijeme shvatio problem, nego koliko dugo ga drugi, oni koji su nadležni za njegovo rješavanje, nisu uopšte prepoznali kao problem. Ili još gore, koliko im je neko rekao da ga ne problematizuju.
Savjet ministara Predsjedništvu nije dostavio plan koji bi bio prihvatljiv i provodiv. Sve što Savjet ministara radi po tom pitanju je lišeno ozbiljnog plana i strategije koja bi vodila ka rješenju krize. Naš stav da se oni ne mogu razmještati na teritoriji Republike Srpske neće se mijenjati, a o razlozima za takav stav smo govorili mnogo puta ranije. Šta će u Federaciji uraditi po tom pitanju, ne znam, ali je nedopustivo, i tome ćemo se suprotstavaljti, da se oni smiještaju na područja koja su prije istjerivanja sa tih mjesta naseljavali Srbi, kao što je nedopustivo da ih neko smiješta uz malobrojna srpska naselja u Federaciji.
Mislim da se problem migranata primarno mora rješavati u EU, jer je EU otvorila južne granice na području Bugarske i Grčke, a zatvorila sjeverne. Ako zatvori sve granice, i migranti će ostajati na prostoru EU, koja mi djeluje kao generator ovog problema. Predlažem da i migranti i novac koji EU nudi ostalim državama za zbrinjavanje migranata, ostanu na prostoru EU. Migrantska kriza mi sve više liči na proces kolonizacije, koji smo imali na prostoru bivše Jugoslavije u prošlom vijeku, pa mi i migranti sve više djeluju kao kolonisti, koji nisu ovde samo u prolazu, već je neko planirao da oni ovdje i ostanu”.
(Srpskainfo)
