PIŠE: Milko Grmuša
Jednostranim i ničim izazvanim potezima privremenih vlasti u Prištini, kojima su uvedene carine u iznosu od 100 odsto na proizvode koji se uvoze na Kosovo iz Srbije i Bosne i Hercegovine, na najgrublji način učinjene su povrede bilateralnih i multilatearlnih sporazuma koji obavezuju privremene vlasti na Kosovu. Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Moldavija, Crna Gora, Rumunija, Srbija i Misija privremene uprave Ujedinjenih nacija na Kosovu, u ime Kosova, u skladu sa Rezolucijom 1244 Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija 2006. godine su potpisali Aneks I Sporazuma o izmjeni i pristupanju Centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj trgovini (CEFTA) kojim su se sve strane potpisnice obavezale da u svojim međusobnim ekonomskim odnosima poštuju sve one principe na kojima je praktično utemeljena i sama Evropska unija, a čijem punopravnom članstvu su opredjeljene sve strane potpisnice.
Ti principi se odnose na slobodu kretanja roba, proizvoda, ljudi i tehnologije, a sama ideja sporazuma CEFTA jeste da zemlje zapadnog Balkana u međusobnim odnosima steknu dobre prakse i iskustva koja će im pomoći da se lakše pripreme ulasku u samu Evropsku uniju.
Nažalost, recentne odluke privremenih vlasti u Prištini nanijele su nemjerljivu štetu procesu pacifikacije regije zapadnog Balkana, uspostavljanja kvalitetnih političkih odnosa, ekonomske saradnje i opšteg društvenog progresa. Svojim jednostranim odlukama privremene vlasti u Prištini su flagrantno prekršile čitav niz normi predviđenih Sporazumom CEFTA.
Konkretno, tim odlukama kompromitovano je načelo oprijedeljenosti za načela tržišne ekonomije kao osnova ekonomskih odnosa strana potpisnica Sporazuma CEFTA, a koja odredba se nalazi u Preambuli Aneksa I Sporazuma CEFTA. Takođe, privremene vlasti u Prištini su opisanim ponašanjem pokazale i da ne žele da rade na liberalizaciji i olakšavanju trgovine sa drugim stranama potpisnicama Sporazuma CEFTA, da nisu spremne da ukinu prepreke u međusobnoj trgovini, odnosno da ne žele da stvore povoljne uslove za razvoj i diverzifikaciju trgovine između strana potpisnica, a što sve jesu nominalna strateška opredjeljenja strana potpisnica Aneksa I Sporazuma CEFTA sadržana u preambuli tog Aneksa.
Naprotiv, privremene vlasti u Prištini praktično su demonstrirale anticivilizacijsku sklonost da flagrantno krše usvojene sporazume, kao i da čine sve što je u njihovoj moći da otežavaju trgovinske odnose, umjesto da ih unaprijeđuju, da, umjesto da stvaraju povoljan ambijent za razvoj ekonomskih odnosa, praktično zatvaraju granice za proizvode iz drugih strana potpisnica Sporazuma CEFTA.
Članom 1. Aneksa I Sporazuma CEFTA jasno su određeni ciljevi tog Sporazuma, a kako slijedi:
1. Konsolidovati u jedan sporazum postojeći nivo liberalizacije trgovine postignut kroz mrežu bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini koji su već zaključeni između Strana;
2. Poboljšati uslove za dalje podsticanje ulaganja uključujući direktna strana ulaganja;
3. Širiti trgovinu robama i uslugama, te unaprjeđivati ulaganja kroz pravična, jasna, stabilna i predvidiva pravila;
4. Ukinuti barijere i poremećaje u trgovini, te olakšati kretanje roba u tranzitu i prekogranično kretanje roba i usluga između teritorija odnosnih Strana;
5. Osigurati pravične uslove konkurencije koji utiču na trgovinu i ulaganja i postepeno otvoriti tržišta javnih nabavki Strana;
6. Osigurati odgovarajuću zaštitu prava intelektualnog vlasništva u skladu sa međunarodnim standardima;
7. Osigurati efikasne procedure za provođenje i primjenu ovog Sporazuma; i
8. Time doprinijeti harmoničnom razvoju i proširenju svjetske trgovine.
Jednostranim i ničim izazvanim uvođenjem carina od 100 odsto na proizvode iz Bosne i Hercegovine i Srbije, privremene vlasti u Prištini su kompromitovale apsolutno sve navedene ciljeve, te su prekršile sporazum koji su se obavezale da će poštovati i ispunjavati. S druge strane, ne postoji formalni akt, kao niti neformalna praksa, kojima su proizvodi sa Kosova na bilo koji način stavljeni u nepovoljniji položaj u Srbiji i Bosni i Hercegovini u odnosu na proizvode iz drugih zemalja strana potpisnica CEFTA. Prema tome, nije postojao bilo kakav formalni niti materijalni osnov zbog kojeg bi odluka privremenih vlasti u Prištini imala bilo kakvo opravdanje.
Članom 5. Aneksa I Sporazuma CEFTA predviđeno je da se neće se uvoditi nove uvozne carine, takse jednakog efekta uvozne carine fiskalne prirode, niti će one koje se već primjenjuju biti povećane u trgovini između Strana, od dana koji prethodi potpisu tog Sporazuma. Članom 6. Aneksa I Sporazuma CEFTA predviđeno je da od dana stupanja na snagu ovog Sporazuma, Strane će u njihovoj međusobnoj trgovini ukinuti carinske takse koje nisu su skladu sa članom VIII Opšteg sporazuma o carinama i trgovini 1994 i bilo koje druge slične takse. Kad je riječ o industrijskim proizvodima, članom 8. Aneksa I Sporazuma CEFTA predviđeno je da će Strane ukinuti sve uvozne carine, sve takse jednakog efekta i sve uvozne takse fiskalne prirode u trgovini između Strana na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma, na sve proizvode osim onih koji podliježu bilateralnim koncesijama kako je navedeno u Aneksu 2 Sporazuma, dok će za proizvode navedene u Aneksu 2 uvozne carine, sve takse jednakog efekta kao i carine i sve uvozne takse fiskalne prirode u trgovini između Strana postepeno će se smanjivati i ukinuti u prelaznom periodu koji završava 31. decembra 2008. godine u skladu sa rasporedima navedenim u tom Aneksu.
Kad je riječ o poljoprivrednim proizvodima, članom 10. Aneksa I Sporazuma CEFTA predviđeno je da će uvozne carine, sve takse jednakog efekta i druge uvozne takse fiskalne prirode na proizvode navedene u Aneksu 3 ovom Sporazumu biti snižavane ili ukinute u skladu sa rasporedima navedenim u tom Aneksu, te da će Strane primjenjivati carinu Najpovlaštenije nacije na uvoz proizvoda navedenih u Aneksu 3 kada je ona niža od preferencijalnih carina navedenih u Aneksu 3. Članom 15. Aneksa I Sporazuma CEFTA predviđeno je da će se Strane suzdržati od bilo koje mjere ili prakse interne fiskalne prirode kojom se, bilo direktno ili indirektno, stvara diskriminacija između proizvoda porijeklom iz Strana, te će ukinuti takve mjere tamo gdje postoje od stupanja na snagu ovog Sporazuma.
Prema tome, čak i pravnim, ekonomskim i političkim laicima je jasno da su odlukom privremenih vlasti u Prištini direktno prekršene najvažnije odredbe Sporazuma CEFTA, a čime je dovedena u pitanje i sama svrha ugovaranja tog Sporazuma. Na taj način privremene vlasti u Prištini su praktično demonstrirale svoje opredjeljenje da onemoguće svojim građanima da budu dio civilizovanog društva nacija i naroda u kojima se ugovori poštuju, gdje postoji sloboda trgovine, protoka ljudi, roba, kapitala i ideja. Riječju, privremene vlasti u Prištini su jasno dale do znanja svima da njih osnovne ideje, vrijednosti i principi same Evropske unije apsolutno ne zanimaju.
Šta je vrlo važno da naši ljudi razumiju? Kršenjem propisanih odredbi koje su se obavezale da će poštovati, a koje su praktično preslikane i u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Kosova i Evropske unije, privremene vlasti u Prištini na najdirektniji mogući način su pokazale da nisu spremne da budu dio civilizovanog pravnog poretka. Čak i oni međunarodni faktori koji su glavni advokati kosovske nezavisnosti jednostavno ne mogu da prenebregnu činjenicu da je posljednjim odlukama privremenih vlasti u Prištini srušena pravna konstrukcija na kojoj počiva ne samo zapadni sistem država i vrijednosti, nego i konstrukcija Kosova na kojoj su pokušali da grade njegov status kao nezavisne države. Naime, u članu 7. Ustava Kosova, u poglavlju „Vrijednosti“ navedeni su osnovni principi na kojima se temelji takozvana državnost Kosova, a jedan od tih osnovnih principa je tržišna ekonomija.
Ograničenjem tržišnih mehanizama od strane administrativnih organa, nepoštovanjem sporazuma koje su sami prihvatili, odbijanjem sistema vrijednosti na kojima počivaju Evropska unija i zapadni sistem, politički faktori u Prištini zapravo su izgubili politički legitimitet i po prvi put u posljednjih dvadeset godina sami sebe su doveli na pogrešnu stranu civilizacijske ravni.
Zato je od ključne važnosti da se uspostavi politički konsenzus svih relevantnih političkih faktora u Beogradu i Banjoj Luci, Srbije i Republike Srpske i srpskog naroda u cjelini da mi moramo kao narod konačno da zauzmemo jedinstven strateški stav da poštujemo međunarodne sporazume, da poštujemo vrijednosti na kojima počiva međunarodni poredak, odnosno da prihvatamo vladavinu prava, tržišnu ekonomiju, kao i punu slobodu kretanja ljudi, roba, kapitala i tehnologija.
Ne smijemo dozvoliti da ovo flagrantno kršenje međunarodnopravnih normi od strane privremenih vlasti u Prištini prođe nezapaženo i nekažnjeno. Moramo da oformimo zajednički pravni tim koji bi činili naši najeminentniji stručnjaci u oblasti međunarodnog javnog prava, a čiji zadatak bi bio da bude konstantna stručna podrška našim političkim i nacionalnim elitama kako bi one na svim relevantnim međunarodnim adresama mogle da zahtijevaju pritisak na privremene vlasti u Prištini da momentalno ukinu sve odluke kojima se krše dogovoreni sporazumi.
Moramo okupiti tim eksperata iz korporativnog prava koji proučava korporativne zakone svih zemalja u regiji i predstavlja rješenja kako srpska privreda da investira u te sisteme. Treba nam tim poreskih stručnjaka koji predstavlja rješenja kako izbjeći fiskalne zamke i obezbijediti konkurentnost srpskih proizvoda na tim tržištima. Tim investicionih stručnjaka koji prave strategiju koja može biti profitabilna. Tim uspješnih privrednika koji na osnovu prethodnih analiza pravi plan kako ući na ta tržišta i dominirati njima.
Ova situacija mora postati početka strateška tačka od koje mi moramo ponovo da reafirmišemo Dejtonski sporazum, regionalnu saradnju, povezivanje Beograda i Banje Luke kroz ekonomsku saradnju i regionalne integrativne procese. Poruka mora da bude veoma jednostavna: Srbi poštuju sporazume, Srbi poštuju svoje obaveze, tražimo da to čine i drugi. Od ovog trenutka moramo preći u ozbiljnu ekonomsku, političku, diplomatsku i nacionalnu ofanzivu u kojoj ćemo mi biti ti koji nameću procese, a ne koji reaguju na iste, u kojoj ćemo mi biti ti koji nameću rješenja, umjesto da im se adaptiraju, u kojoj ćemo mi biti ti koji su na pravoj strani istorije, umjesto da budemo na njenom repu.
Naravno, borba za principe, vrijednosti i civilizacijske norme podrazumijeva da u svom sopstvenom dvorištu moramo da uspostavimo jasne normative i vladavinu prava. To je jedini način da jačamo sopstveni međunarodni kredibilitet. Moramo da shvatimo da Republika Srpska i Srbija imaju perspektivu i šansu jedino ako budu radile zajedno i ako budu demokratske i pravne države. Poštovaćemo sve dogovore, poštovaćemo sve sporazume, nemamo ništa protiv Bosne i Hercegovine u njenom dejtonskom okviru, ali mi moramo da definišemo svoju zajedničku politiku koja će biti pametna, civilizovana, svakako pravna i vrijednosno obogaćena, sa mnogo manje jeftine patetike, demagogije i politikanstva, a mnogo više hladnog interesa i proračuna.
