PIŠE: Muharem Bazdulj
Edin Osmić i Filip Andronik su praktično generacija. Edin je rođen na samom kraju 1978. godine, a Filip na početku 1981. Edin je rođen u Brčkom, a Filip u Sarajevu. Bliska mi je ta bosanska generacija, valjda i zato što joj i sam pripadam, generacija djece koja su se ipak rodila dovoljno rano da uhvate barem malo od jugoslovenskog mirnodopskog života, generacija djece kojoj je rat presjekao život u završnim razredima osnovne škole. Odrastali smo uz holivudske filmove, italijanske, francuske i američke stripove, MTV, engleske televizijske serije, uz Ritam i Politikin zabavnik. Onda je došao rat i paralelno sa teškom borbom da se ostane živ, svako je morao da vodi vlastitu borbu i da sačuva intimni identitet, da integriše uspomene na djetinjstvo i traumu njegovog kraja u svoju nastajuću odraslu ličnost.
Edin je izbjegao u Hrvatsku, a Filip je cijelu opsadu grada proveo u Sarajevu. Nijedna od tih pozicija nije baš takva da bi joj trebalo zavidjeti. Ipak, obojica su snagom svog talenta, kako se to kaže, uspjela u životu. Prvi je postao jedan od nekolicine najvažnijih balkanskih hip-hopera, drugi jedan od najzanimljivijih balkanskih strip-crtača mlađe i srednje generacije. I mogao bih sada nadugo i naširoko da nastavljam i produžavam ove “uporedne biografije”, ali čitaocu je već, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog tajminga, jasno šta je povod za ovaj tekst. Radi se o javnoj histeriji uzrokovanoj gostovanjem Filipa Andronika na (kantonalnoj) Televiziji Sarajevo. Podsjetimo, tom prilikom se na ekranima pojavila i Andronikova karikatura na kojoj Batman revoltiran time što su mu ukrali gume i točkove sa automobila psuje državu i “Aliju sa Kovača”. Tim povodom se na Andronika ostrvila Stranka demokratske akcije, kao i digitalna kuka i motika anonimnih hejtera koji mu prijete što smrću što drugim nepočinstvima, a i sama Televizija Sarajeva ogradila se od vlastitih programskih sadržaja.
Saopštenje SDA vrijedi ovdje i citirati: “SDA osuđuje neprimjerene i primitivne uvrede i psovke na račun rahmetli Alije Izetbegovića i šehida na Kovačima koje su se pojavile u ilustracijama izvjesnog sarajevskog strip-crtača Filipa Andronika, a koje su objavljene i u jednoj emisiji Televizije Kantona Sarajevo. SDA nikada i nikome nije ograničavala slobodu izražavanja ili pravo na kritiku njene politike i kadrova. Naprotiv, SDA se od svog osnivanja bori upravo za pravo na slobodu izražavanja i slobodu medija. Rahmetli Alija Izetbegović i drugi osnivači SDA su zbog tih ideala odležali zatvorske kazne u bivšem sistemu, ali se tih ideala nikada nisu odrekli. Naročito ne kada su došli na vlast. Čak ni u ratnim uslovima nije uvedena cenzura i mediji su uživali slobodu izražavanja, uključujući i oštru kritiku vlasti. Međutim, pravo na slobodu izražavanja ne znači pravo na uvredu, pogotovo ne na način kako je to urađeno u pomenutim ilustracijama.
Svi koji pokušaju da u javnom prostoru vrijeđaju prvog predsjednika Bosne i Hercegovine ili da se na uvredljiv način odnose prema šehidima i poginulim borcima Armije RBiH, dobit će primjeren odgovor. Takvi bi trebali imati na umu da su mezarja na kojima leže ljudi koji su položili život u odbrani Bosne i Hercegovine, svetinja svakom Bošnjaku i svakom bh. patrioti. Nikome nećemo dozvoliti da tu svetinju vrijeđa. Od autora zahtijevamo javno izvinjenje i povlačenje neprimjerenih ilustracija sa svih platformi na kojima su objavljene. Osuđujemo emitovanje neprimjerenih ilustracija na Televiziji Kantona Sarajevo, javne televizije čiji rad finansiraju građani. Primamo k znanju priznanje pogreške i izvinjenje javnosti koje su uputili Nadzorni odbor i Uprava TVSA i očekujemo da poduzmu druge mjere iz svoje nadležnosti prema odgovornima za ovaj propust”.
Ne može se reći da u javnosti nije bilo i glasova koji su branili Andronika. I ti glasovi su, međutim, uglavnom bili konfuzni i nespretni. Postavljali su pitanje zašto je u frazi “Alija sa Kovača” prepoznat Alija Izetbegović. Čak i ako bismo priznali da je to eventualno dvosmisleno, autor se s tom dvosmislenošću svjesno igra. Ako se Andronika brani argumentima u čijoj su suštini tvrdnje da lik sa njegove karikature ne psuje “tog” Aliju, to je suštinski sofizam. Šta je iduće? Biće zabranjeno da se napiše roman u kome će postojati lik koji psuje ovog ili onog političara živog ili mrtvog? Ili će biti zabranjeno da se snimi takav film? Šta tačno znači da se to neće dozvoliti? Takve psovke su dio svakodnevnice i toj činjenici Andronik bazira svoju satiru, a je li ona nekom duhovita ili nije, to je stvar ličnog ukusa.
A oni koji jadikuju da je, eto, ovako nešto moguće samo u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, trebalo bi da se sjete pjesme Edina Osmića, odnosno Ede Maajke, iz 2010. godine “Dragi moj Vlado” u čijem se refrenu nedvosmisleno ori: “Jebo Vladu (Jebo)/ Politiku (Jebo)/ U Saboru (Jebo)/ Sve njih redom”. Vjerovatno je bilo raznih marginalaca kojima je ova pjesma smetala, ali nije zabilježeno da je povodom nje HDZ izdavao ikakva saopštenja. A Edo se ovdje ne krije ni iza kakvog alter ega, ne poigrava se satiričnim vizijama superjunaka (a nije da se u ranijim pjesmama nije pozivao na Super Maajku), ne krije iza bilo kakvog “lirskog subjekta” jer kod Ede Maajke “lirski subjekt” uglavnom misli isto kao i građanin Edin Osmić. Onaj ko ne misli da je Republika Hrvatska trebala institucionalno da se obračuna sa Edinom Osmićem, trebao bi da šuti o Filipu Androniku.
(oslobodjenje.ba)
