U odsustvu bilo kakvih naznaka u kom pravcu bi mogao krenuti dijalog Beograda i Prištine, kad bude nastavljen, jedna polurečenica Metjua Palmera dala je naznake.
Izjava Palmera u intervjuu za javni servis Vojvodine, ponovo je “u igru” vratila model dvije Njemačke kao potencijalno rješenje za status Kosova i Metohije.
Palmer je, naime, u intervjuu za RTV, do kraja “rastjerao” maglu po pitanju stava SAD i precizirao da za njih nezavisnost Kosova niti je upitna, niti je predmet dijaloga Beograda i Prištine:
“Što se tiče SAD, naš pogled je da je zajedničko priznanje idealno rješenje. Međutim, možda postoje određene stvari, koje su možda jednostavnije stranama da se dogovore u ovom trenutku i to će poboljšati trenutnu situaciju, ali to nije na meni da odlučim. Moraju oni sami da odluče i da dogovore međusobno”.
A zatim je rekao i sljedeće:
“Da ponovim. Stav SAD je da vidimo obostrano priznanje kao idealnu osnovu za normalizaciju. To ne znači da je to jedino moguće rješenje za ove razgovore. Sasvim je moguće da Beograd i Priština sjednu za pregovarački sto i razgovaraju o izazovima koji im predstoje u tom odnosu i da rade na rješenju koje je prihvatljivo za obje strane, koje se tiče problema Beograda i Kosova i koje bi moglo da ne bude do kraja međusobno priznanje, što nije idealno, ali je bolje nego što sada imamo”.
Jedino “ne do kraja međusobno priznanje” koje, međutim, podrazumijeva državnost obje strane jeste – model dvije Njemačke, inače, po ocjeni analitičara, omiljeni plan Zapada.
Model “dvije Nemačke” poziva se na politički sporazum Zapadne i Istočne Njemačke, država nastalih nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme blokovske podjele svijeta, koje se nisu međusobno priznavale, ali su bile članice Ujedinjenih nacija i na tom putu se nisu međusobno blokirale.
Ovaj model pojavio se u javnosti još 2007, kada ga je iznio predstavnik EU u posredničkoj trojci u pregovorima o Kosovu Volfgang Išinger, a sada se sve češće čuje od zapadnih političara i stručnjaka za Zapadni Balkan.
Posljednje u nizu pozivanja na taj model, uglavnom u medijima, bilo je uoči sastanka u Berlinu, koji su inicirale Njemačka i Francuska, krajem aprila.
Ovaj model, međutim, nije nikada naišao na pretjerano oduševljenje Beograda.
Predsjednik Srbije je i sinoć, u intervjuu za RTS, rekao da, iako bi model dvije Njemačke prihvatili razni “stručnjaci”, nije siguran da je to najpovoljnije rješenje – zato što, kako kaže, neko mora da se bavi budućnošću na odgovoran način.
“Neko mora da razume šta je najbolje, ali ovo bi bilo mnogo lakše da se isporuči, nego neke druge stvari”, primetio je Vučić.
Profesor Pravnog faluklteta u Beogradu Bojan Milisavljević smatra da je model “dvije Njemačke” neprimenljiv na rješavanje kosovskog problema, jer je to, kako kaže, bio slučaj sui generis (jedisntven) u vrijeme Hladnog rata.
“Taj model se odnosio na slučaj gde su ove tvorevine, Istočna i Zapadna Nemačka, želele jednu državu, a u našem slučaju to želi samo Srbija. Pored toga, one su jedna drugu priznale, a Srbija nikada neće priznati nezavisnost Kosova i Metohije”, precizirao je profesor u izjavi za Tanjug.
On, inače, smatra da se situacija u vezi sa kosovski problemom postepeno mijenja u korist Srbije, jer značajan broj država povlači priznanje.
Zbog toga je, kako kaže, i došlo do uključivanja SAD u proces pregovora, da bi se pokušalo ubrzanje sticanja nezavisnosti.
“Dokle god je KIM izvan UN, nema zaokružene države. U slucaju dve Nemačke postojao je zajednički prijem u UN. Sve to je neprimenljivo na naš slučaj”, naglasio je Milisavljević.
Zapadna Njemačka, koja nikada nije priznala Istočnu Njemačku, i Istočna Njemačka dogovorile su se 1972. godine, nakon više od dvije decenije od završetka rata, da obje, kao samostalne države, postanu ravnopravne članice UN.
Međutim, Zapadna Njemačka je vrlo brzo bila veoma nezadovoljna kada su razne zemlje počele da priznaju Istočnu Njemačku.
U slučaju dvije njemačke države riječ je, takođe, o potpuno istorijski i geopolitički različitim slučajevima.
Sporazum o dvije Njemačke je odisao privremenošću, dok se isti narod ne ujedini i obnovi jedinstvenu Njemačku, što se i dogodilo 3. oktobra 1990. godine.
(Tanjug)
