Želja da se bez pretjerano velikog uloženog truda ponize i obezvrijede zasluge političkih neistimišljenika na političkoj sceni Republike Srpske, odavno je postala glavna preokupacija političara, a beskrupuloznost ubojito i najsnažnije oružje u takvim i po svrsi sličnim namjerama.
Svjesni cilja, potpuno zanemarujući sredstvo, domaći političari se ne libe da za njim posegnu u bilo kojem nadmetanju, situaciji, prilici ili neprilici. Tako je patrijarh Irinej bio česta žrtva političkog obračuna Nebojše Vukanovića sa srpskim članom Predsjedništva Miloradom Dodikom i predsjednikom Srbije, Aleksandrom Vučićem.
Moralna i ljudska nakaza u mantiji, izdajica vjere i naroda, nedostojni patrijarh srpski, samo su neke od metafora koje je Vukanović veoma često u javnim obraćanjima upotrebljavao kako bi obezvrijedio i u sjenu bacio rad patrijarha srpskog Irineja. Takve uvrede i optužbe nisu zadovoljavale njegove apetite, pa su im na listi nerjetko dopisivani i kupljeni i ucijenjeni, nedostojni raskolnik i nemoralni izdajnik vjere pravoslavne.
„Ako vjeru i narod izda neko ko sjedi na tronu pećkih patrijarha, moralna i ljudska nakaza u mantiji i devetoj deceniju života, nedostojni patrijarh srpski koji je kupljen i ucijenjen, primoran da javno ponižava ne samo sebe već narod i Crkvu, onda su sve riječi suvišne!? Oprosti mu Bože jer ne zna šta radi!“, pisao je Vukanović.
Svečanost povodom 800 godina autokefalnosti SPC, kada je u znak zahvalnosti za odanost srpskom narodu Dodiku dodjeljen orden Svetog Simeona, posebno je probudila gnev kod Vukanovića, a kao jedini krivac, sudeći prema njegovim tadašnjim stavovima patrijath Irinej ponovo se našao na udaru.
„Savremeni srpski Juda, Pri Pejd Irinej za šaku srebrenjaka i sinekure bestidno je dao ordenja srpskim nesrećama koje su pokorile, ponizile, izdale i raselile srpski narod, pri tome produbljujući i praveći nove raskole u Crkvi. Sram te bilo nedostojni Irineju, i pitam se da li se Nedostojni Raskolnik i izdajnik vjere pravoslavne bar malo postidi bar svojih prethodnika i mantije ako obraza nema?“, rekao je tada Vukanović.
Ipak, linč vrhovnog duhvnog poglavara SPC, zbog dovođenja, kako piše Vukanović u vezu sa političkim djelovanjem i miješanjem u unutrašnju politiku Republike Srpske kulminirao je pozivanjem na njegovu smjenu, pokajanje i povlačenje.
„Od Svetog Savet do danas srpski narod nije imao većeg izroda, nemoralnijeg i nedostojnijeg patrijarha, i svakako da je svojim neprimjerenim ponašanjem zaslužio da se smijeni i ponizi na vandrednom Saboru. Pokaj se i povuci Nedostojni Grešniče, podnesi ostavku i zatvori se u neku pećinu i manastire, okajavaj grijehe strašnog mjesta na kome sjediš i prestani više da sramotiš Crkvu, narod, državu i svoje časne prethodnike!“, isječak je iz jednog od mnogobronih Vukanovićevih tekstova upućenih Irineju.
Zamjerio mu je i vladiku Grigorija, kojeg je optuživao da se bavi politikom i biznisom umjesto službe narodu.
„Članovi Sinoda naše Svete, Saborne i Apostolske Crkve, preispitati dešavanja u Eparhiji Zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj, ozbiljno razmotriti sve tvrdnje koje Vam navodim i preduzeti određene mjere kako bi se zaustavilo kontinuirano urušavanje ugleda naše Crkve u Hercegovini i južnoj Dalmaciji neprikladnim djelovanjem i ponašanjem hercegovačkog vladike Grigorija Durića!
Umjesto da bude duhovni pastir, da pomaže narod i vjernike, štiti obespravljene i sirotinju, stara se o poboljšanju teškog položaja Srba u Hrvatskoj i Federaciji BiH, vladika Grigorije se uglavnom, potpuno javno i otvoreno, prije svega bavi politikom i biznisom“, stoji u Vukanovićevom pismu Sinodu SPC i patrijarhu srpskom.
(Opcija.net)
