“I danas i sjutra”, poruka je kojom predsjednik DPS-a završava svaki predizborni spot u ovoj kampanji. Primjerenije je, svakako, za njega i njegovu partiju, umjesto “i danas i sjutra” kazati “od danas do sjutra”, koliko je obično validno njihovo izborno obećanje građanima. “I danas i sjutra”, poručuje najdugovječniji vladar u Evropi. A već prekosjutra… ne, jer u tom scenariju danas ne liči na obećano sjutra, ali se zato sjutra pretvara u juče. Od danas do sjutra je i raspon u okviru kojeg je većina građana bila limitirana i primorana da se organizuje ili snalazi. Ovo nije važilo jedino i samo – za njega i njegove najbogatije saradnike. Dok su se oni bogatili i planirali godine i godine unaprijed, uzimajući budućnost samo za sebe, mi smo se borili u vječitoj sadašnjosti, bez mogućnosti da planiramo budućnost.
A čime smo bili opterećeni?
Prošlošću koje nam je DPS uporno servirao i to od 1989. kada su “besmislicama i halucinacijama nazivali plašenje Crne Gore velikosrpskim hegemonizmom” do danas 2020. godine kada Crnu Goru pokušavaju da uplaše upravo time. Za to vrijeme, množili su se računi kao i cifre na njima. To su bili njihovi ciljevi, a oni su se bavili samo ciljevima, ne i ljudima. Danas, kada svakoga dana sve više ljudi shvata koliko je apsurdno prositi od DPS-a mrvice sa trpeze koja je naša zajednička, DPS je ušao terminalnu fazu političke agresije, zloupotrebljavajući državne organe da nemilice kažnjavaju ljude, dodatno im pustošeći opustošeni džep. Gdje je u svemu tome pravda? Ona je zarobljena od strane onih koji bi trebalo da je sprovode. Tamo gdje nema pravde, nema ni nezavisnosti.
Zato je glavna mjera nezavisnosti države – nezavisnost institucija od DPS-a. Nezavisnost građana od DPS-a. Nezavisnost budućnosti – od DPS-a. To je promjena ka kojoj teži većina građana. Zato će na ovim izborima izlaznost biti veća nego ikada, jer očekivano i logično, sve generacije žele da uzmu učešće u istorijskom procesu – uvođenja osnovnog demokratskog principa – smjene vlasti na izborima. To je promjena koju ćemo ostvariti zajedno.
Mogućnost promjene je osnov našeg optimizma, progresa i hrabrosti. Ako nam je dobro – da se ne uljuljkamo i ulijenimo u tom dobru, a ako ne valja – da znamo kako može i treba biti bolje. Ne možemo dopustiti da cio naš život, naše okruženje, našu Crnu Goru – kojoj se u himni pjeva da je vječna – zarobimo nepromjenjivom vlašću vrha jedne partije. Moć i dužina njihove vlasti su u našim rukama. A to znači da je u našim rukama i naša budućnost. Naša država i mi u njoj – napredovaćemo upravo jer smo dopustili sebi da se mijenjamo.
Smjena vlasti putem izbora potpuno je nepoznata kategorija u Crnoj Gori. I nije sramota, ako se i što se, jedan dio ljudi, ili možda većina, možda svi – pitamo kako će to izgledati? Na jedno slično pitanje o novitetima u sistemu, Abraham Linkoln je svojim sagovornicima samouvjereno odgovorio – državnički i ljudski: “Saznaćemo zajedno”.
A šta znamo već sada? Znamo da će uvođenje principa smjene vlasti kao smisla postojanja višestranačkog sistema – donijeti mogućnost ravnopravne izborne utakmice, poštenije raspodjele državnog kolača, mogućnost slobode govora i demokratskog izražavanja. Donijeće mogućnost da budućnost pripada svima nama .a ne samo izabranima.
Za budućnost Crne Gore.
(vijesti.me)
