Banjalučanka Biljana Nedić, mlada i ambiciozna djevojka inspiracija je mnogima. Naime, ona uprkos oboljenju zbog kojeg ne može da hoda živi život punim plućima.
Neko je ko bi da mijenja svijet, u jednom trenutku cijeli, a u nekom drugom samo onaj svoj.
„Mislim da je tu smisao, jer ako ne uređujemo svijet u nama ne možemo uticati kvalitetno na ono oko nas“, kaže Biljana za banjaluka.net.
Srećna je, kaže, kada su ljudi sa kojima je bliska srećni.
„Moja spoznaja ljubavi se desila onda kada sam otkrila kako izgleda bezuslovna ljubav prema nekom ko ti nije u krvnom srodstvu i kada sam od sreće plakala dok sam drugoj osobi pisala da je volim“, ispričala nam je Biljana i dodala da ju raduju lijepi gestovi, zagrljaji, stari ljudi i djeca.
Za porodicu kaže da je najsvetija zajednica i najsigurnije utočište.
„Ja sam već sa jedanaest godina morala da se odvojim od porodice. Bilo mi je veoma teško. Nisam razumjela razlog tog odvajanja. U tom periodu mi je mama rodila brata. Željela sam biti stalno sa njima, a ne samo vikendom i raspustom. Onda sam u Podgoricu otišla da završim srednju školu i tada sam ostala bez tih zajedničkih vikenda. Ostali su raspusti. Dakle, nije dzaba izreka „Može i gore“. Ovo je banalan primjer, ali sve dok ne naučimo na jednoj, dobijaćemo sljedeće lekcije. Shvatila sam da sam srećna što, koliko god daleko bila i na koliko dugo, imam kome da se vratim. Ljudi zaborave šta imaju okupirani borbom za ono što nemaju“, kaže Biljana.
Ona je po struci diplomirani novinar, a trenutno je zaposlena u banjalučkoj tvornici obuće „Bema“. Trenira u Košarkaškom klubu invalida „Vrbas“ preko 10 godina. Kaže da se ljubav prema sportu rodila kada je otkrila sve njegove beneficije.
U slobodno vrijeme ova svestrana djevojka bavi se modelingom, plesom, streljaštvom, pjevanjem, pisanjem. Slikarstvo je takođe njena ljubav, pa je prethodnih godina organizovala i brojne izložbe.
Inspiracija su joj, kaže, emocije, pa tako kada ih ima, bez obzira kakav im je karakter, ima i slika.
Biljana se trudi da živi život punim plućima iako kao i svaki čovjek ima prepreke.
„Kakav bi život bio da je naš put ravan i jednoličan. Savladavanje prepreka jeste odrastanje i sazrijevanje. Onaj osjećaj koji imamo kada nešto uspješno završimo donosi nam radost i mudrost. Ipak, ima onih koji će u svemu naći opravdanje zašto neke prepreke nisu preskočili nego su dozvolili da ih spriječe u postizanju ciljeva“, ističe ona i dodaje da se na kraju sve svodi na to da smo sami sebi najveća prepreka, te da načini postoje, samo neki ljudi nisu spremni za velike bitke.
Za Biljanu granice ne postoje, savladala je i ronjenje, kroz koje je, kaže, otkrila definiciju slobode.
„Vodu sam uvijek voljela. Ona me opušta kada ju posmatram. Odrasla sam uz nepresušan izvor koji je tekao pored prozora moje sobe. Kada sam zaronila na moru, iako je to bilo jedva deset metara (možda nije ni toliko), osjetila sam ogromno strahopoštovanje prema tom prostranstvu i tom neotkrivenom svijetu“, ispričala nam je Biljana.
Otkrila nam je i da je ples opčinjava.
„Taj spoj muzike i pokreta. Puno mi je pomogao i u košarci, pa ne čudi taj spoj koji drugima djeluje čudan“, kaže.
Kaže da joj je veoma teško da živi bez dinamike, te da stalno ima potrebu za novim licima, novim stvarima koje treba probati, novim gradovima koje treba vidjeti, novim rasporedom namještaja. To je čini ispinjenom i zadovoljnom.
Snova i ciljeva joj ne manjka, a plan u nekom skorijem periodu je da spakuje nekoliko stvarčica i uputi se u Trebinje, grad ljubavi.
„Nemam neke ozbiljne planove, ali evo ima jedna nova avantura koju dogovaram, a to je tandem skok padobranom, iz dubina u visine“, završava priču Biljana Nedić.
(A.M/opcija.net)
