Jozo Bogdan, vlasnik aluminijske grupacije FEAL iz Širokog Brijega, koji je preminuo u Zagrebu od posljedica uboda pčele i anafilaktičkog šoka, bio je priznat biznismen, a mnogi ga pamte kao velikog radnika, vizionara i humanistu.
U intervjuu za Večernji list, objavljenom 2018. godine, Jozo je rekao kako ima jedan krug ljudi s kojima se može opustiti, uglavnom starih prijatelja.
“Uvijek ponavljam kako sam danas sretan u odnosu na ono kad se sjetim kakvi su teški bili djetinjstvo i mladost, i moji, ali i većine onih koji su odrastali u to vrijeme. Bio je to drugačiji i težak život. Mislim da većina ljudi danas treba biti sretna ili barem zadovoljna životom. Oni koji nisu živjeli od duhana ne znaju kakav je to život, malo koji posao danas se može mjeriti s tim. Svi mi danas malo radimo u odnosu na to kako sada živimo”, rekao je tada Bogdan.
Prijatelji ga opisuju kao racionalnog i pragmatičnog, a opet emotivnog i humanog, uvijek nasmijanog.
Tako je bilo i u nedjelju u restoranu Borak u Širokom Brijegu, a onda se dogodila drama. U jednom trenutku odmahnuo je rukom nakon što ga je ubola pčela. Nedugo nakon toga pao je na pod i završio u komi iz koje se više nije budio. Hitna je brzo stigla. Jedna ljekarka ga je reanimirala. Odmah je prebačen u Sveučilišnu kliničku bolnicu u Mostaru gdje je održavan u životu.
Nakon što se Bogdanovo zdravstveno stanje u ponedjeljak nije bitnije popravljalo, u utorak je odlučeno da ga prebace u KBC Zagreb. O tom humanitarnom helikopterskom prevozu sa stadiona Zrinjskog pregovarali su zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, generalni menadžer Zagrebačke banke Dalibor Ćubela…
U Zagrebu je operisan budući da je imao i krvarenje. Oko podneva je izgubio posljednju bitku. Preminuo je u 66. godini.
Kako je tekao težak životni put
Život ga nije mazio. Rođen je u Dužicama kod Širokog Brijega u Hercegovini koja je nakon Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji bila pod posebnim režimom, zbog čega je veliki broj ljudi odlazio u Njemačku. Takva je bila i njegova sudbina. Sa samo 14 godina zbog siromaštva se odselio u Njemačku, gdje je kopao temelje ručnim alatima, vadio eksere…
Za Globus 2013. godine je ispričao da mu je Njemačka najdraža zemlja poslije Hrvatske, te da ju voli zato što je uredna država koja ga je naučila raditi.
Tamo je radio na baušteli gdje je štedio i zaradio svoj prvi kamion od 100.000 maraka. Vratio se u Hercegovinu i nastavio razvijati biznis.
Prema pisanju Jutarnjeg lista, prvi ozbiljni kapital Bogdan je stekao na poslovima gradnje u Crnoj Gori nakon velikog potresa 1979. godine. Novcem zarađenim od rada u Njemačkoj i pozajmicom od 50.000 njemačkih maraka od svojih stričeva kupio je kamion i bavio se prijevozom građevinskog materijala. Nekoliko godina kasnije već je zaradio dovoljno da kupi cisternu za prevoz tečnih tereta. Zatim je sa zetom u rodnom selu pokrenuo proizvodnju metalnih opruga na polovnim mašinama koje je dovukao iz Njemačke. A onda je ušao u biznis s aluminijem, uvozeći aluminijske profile iz Italije i Španije.
Propalu kompaniju FEAL, koja je za vrijeme rata bila vojni centar, privatizovao je 2000. godine. Jedino što je tada mogao napraviti s kompanijom jeste platiti da se počiste pogoni. U samo deset godina investiranjem u nove pogone, ali ponajprije mlade inžinjere uspio je kompaniju pretvoriti u regionalnog lidera.
Zbog toga je dobio i Večernjakov pečat za privrednika godine. Otišao je u penziju, no i dalje je zadržao radni režim koji je naučio na baušteli. Uvijek u planovima, novim poslovima, ali čvrsto na zemlji. Pomagao je mnogima. Zbog bolesti, zbog obrazovanja djece, zbog siromaštva. Nije dopuštao da se za to zna.
“Tvrdi se da je u ovoj krizi virusa korona nabavio najmanje 20 respiratora, no to niko iz FEAL-a nije službeno objavio niti htio potvrditi”, navodi Večernji list.
Direktor Ante Musa je od samog početka uz ovu kompaniju, a Jozu Bogdana je doživljavao kao drugog oca.
Kaže da se Jozo tako odnosio prema brojnima.
Ponosan i prkosan, pošten i marljiv. Uporan i radišan. Iz njegovog bogatog životnog iskustva moglo se puno naučiti. Ne samo o tome kako se dogovaraju poslovi i gradi firma koja je doslovno nastala iz pepela. Zahvaljujući njegovu elanu i viziji FEAL je izrastao u lidera aluminijske industrije. Danas je to kompanija za čije se ima zna u cijeloj Evropi i šire. Uvijek je s ponosom govorio o ljudima jer je njih doživljavao najvećom vrijednosti. Njegov odlazak veliki je šok za FEAL i za mene osobno. No posve sam siguran da nam iz visina poručuje da ne klonemo. Da nastavimo graditi FEAL i oplemenjivati društvo. Uvijek će biti tu s nama jer čovjek umire samo kada prestane sjećanje na njega. A sjećanje na njega ostaje s nama vječno”, rekao je Musa.
Uspješno poslovanje FEAL-a
FEAL Grupa je gradila od Kazahstana do Velike Britanije. U hrvatskoj javnosti njegovo prijateljstvo s Milanom Bandićem je “rasvijetljeno” kada je svojom nekretninom garantovao za puštanje zagrebačkog gradonačelnika na slobodu.
Oni su komšije iz dva hercegovačka sela Pogane Vlake i Dužica i prijatelji od malena. Za Bandića bi Bogdan znao reći da se “s Milanom razilazio samo kada je on bio u Komunističkoj partiji”. No, kada mu je trebao pomoći, stao je uz njega.
Sam Bandić bio je u šoku zbog njegove smrti, rekavši da će osim po dobroti, Jozo ostati upamćen i kao jedan od najvećih i najboljih privrednika iz naše regije.
“Osigurao je egzistenciju i sigurnost stotinama naših obitelji i zasigurno nikada neće biti zaboravljen. S ponosom ćemo čuvati uspomene na tebe! Kako se ono kaže, ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti. Događa se da i dalje žive, po svojim djelima i riječima, a najviše po dobroti srca. Doviđenja, dragi prijatelju!”, rekao je zagrebački gradonačelnik.
(A.M/opcija.net)
