Krajem devedesetih godina Milo Đukanović je, novcem od šverca cigareta, napravio svoje prvo medijsko čedo. Svog plavog štampanog “plavog zeca” mezimca, su uvalili opozicionom korpusu, a koji i dalje jede iz njegovih ruku. Sa samo jednim ciljem i zadatkom. Odbrana njegovog lika i djela, njegove partije, njegove partijske tvorevine koja je sada evoluirala u državnu tvorevinu koju nazivaju Montenegro. Kada je novcem od šverca cigareta napravio svog ljubimca, “plavog zeca”, zadatak je bio i da se na sve moguće načine, razbije Mitropolija crnogorsko-primorska i Srpska pravoslavna crkva. I da se iz svih oružja satanizuje Srbija.
To su bili, ako ima onih koji zaboravljaju, prvi počeci saradnje Prve i Druge familije, koje je okupila samo jedna ideja. Stvoriti privatnu državu i srpstvo protjerati iz nje. I napraviti tkz. CPC i promovisati raspopa Miraša. A medijsko krilo DPS-a, koje danas navodno brani mitropolita Amfilohija od Vučića i DF-a, sjećamo se svi, prvo je promovisalo raspopa Miraša, a sa malih ekrana plave televizije i danas se taj raspop oslovljava poglavarom CPC. I sad su su ljubitelji i stvaraoci raspopa Miraša, čije skute i danas ljude, navodno zabrinuli za mitropolita Amfilohija i Mitropoliju. I to isti oni koji su priznali lažnu tvorevinu Kosovo, a Milov medijski “plavi zec” je to prvi uradio, sada su zabrinuti za mitropolita koji se svim svojim bićem bori protiv te lažne tvorevine koju su mu “zaštitnici” priznali. Kakva perverzija, Miraševi bojovnici i priznavatelji lažne države Kosovo, danas brane mitropolita Amfilohija od patrijarha Irineja i Beograda. Providno, bezidejno, u najmanju ruku-jadno!
Kada su Đukanović i njegovi plavi mezimci, oličeni u Drugoj familiji, zajedničkim snagama, jurišali na sve što je srpsko, početkom dvijehiljaditih godina, na vlasti u Beogradu nije bio Aleksandar Vučić. Prvo im nije valjao Milošević, nije im valjao ni DOS, jurišali su na Koštunicu, rušili Tadića… Zajedno su, “plavi zec” i DPS priznali tkz. državu Kosovo. Vučić, gle čuda, tada takođe nije bio na vlasti. Napadači su i tada i sada isti. Rukopis i nalogodavac i tada i danas isti. Cilj im je isti, samo su promijenili metu!
Nije logično da baš niko ne valja, a valjaju samo oni koji napadaju sve redom. Sada sa još većim entuzijazmom, udaraju na Vučića. Jasno je, kontunuitet napada na Beograd nikad nije prestajao, samo su im izgovori bili drugačiji. I mijenjali su formu, da se Vlasi ne dosjete njihovog prljavog nauma.
A pozadina je jasna, rukopis odavno prepoznatljiv, kao što im se ni meta ne mijenja decenijama.
Zato, teledirigovani napadi na Vučića danas, nijesu zbog Vučića. On im je izgovor za svoje prljave planove, a to je razbiti srpstvo u Crnoj Gori po svaku cijenu. Razbiti srpsko jedinstvo, unijeti razdor i pometnju pred popis i izbore. Ogaditi narodu u Crnoj Gori sve što dolazi iz Beograda, naročito od Vučića. Naročito, ogaditi vjernicima patrijarha i Beograd.
Plan im je da mitopolita Amfilohija i Mitropoliju izoluju od Beograda i da se onda na njima svojstven način na kraju obračunaju sa Crkvom. Zato iz dana u dan čitamo o zabrinutosti Đukanovićevog medijskog “plavog zeca”, za mitropolita i Mitropoliju. Pokušavaju, upinju se svim snagama da zavade Mitropoliju i Patrijarha, Mitropoliju i Beograd, Mitropoliju i Vučića… Svim silama pokušavaju da ogade Mitropoliji i vjernicima Vučića i Beograd, da im onda oni sami ostanu kao na tacni za konačni obračun sa Crkvom, što žele istim žarom i Prva i Druga familija.
I sve to u susret izborima i popisu. Odigrati još jednom za Đukanovića i omogućiti mu još jedan mandat. Jer, zamislite, paklenu udbašku tezu. Vučić i Milo rade zajedno. I to govore oni koje su Milo i ta ista UDBA napravili. Nešto tu ne štima, ako Vučić i Milo rade zajedno, onda i ovaj “plavi zec” kojeg je Milo napravio rade za obojicu. Ali pošto oni tvrde da ne rade za Vučića, onda, logično rade za Mila. Kratko i jednostavno.
Čudno je, kako to da ovima iz medijskog krila Druge familije, Vučić nije smetao kad su išli na njegov kanabe da mu prodaju svoju medijsku imperiju. Kako to da se tada nijesu grozili diktatora Vučića, kako to da su pregovarali sa Vučićem, koji sada po njihovim tvrdnjama, ruši Crnu Goru i mitropolita Amfilohija. Kako to da Vučić i Milo nijesu radili zajedno kad im je trebao Vučićev, pardon, srpski novac, da prežive. I kako to da su napadi i “istraživački” tekstovi protiv Vučića počeli kad on nije pristao da ga reketiraju i da kupi njihov proizvod. I kako to da su, kada su izvisili u Beogradu, utočište odmah pronašli u DPS zagrljaju, tačnije u krilu Duška Markovića. I kako to da baš tada kreće frontalni juriš na Vučića.
U politici se nikada ništa nije dešavalo slučajno. Svako “zašto” ima svoje “zato”. A njihovo “zašto” napadaju Vučića, ima svoje zato je to direktno ide u prilog Đukanoviću. Zato nije ni slučajan, sinhronizovani napad Đukanovićevovog DPS-a, drugofamilijaškog “plavog zeca” koji je uvaljen opoziciji, kao i njigovog uratka zvanog i URA (u prevodu sa albanskog to znači most, a neka čitaoci prosude koga povezuje taj politički most). Iznikli iz istog DPS šinjela, pušteni sa gospodarovog medijskog lanca, već danima se utrkuju u napadima na sve što ima srpski prefiks u Crnoj Gori.
Jasno je. Đukanović je stavio šapu na njih još krajem devedesetih, a oni pokušavaju da nas sve podvedu pod tu istu, Milovu šapu.
(Borba.me)
