Od otvaranja nove političke krize u Crnoj Gori, tačnije od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, uzburkali su se mnogi duhovi, koji su osjetili da je ovo momenat za realizaciju njihovih davnih želja i planova. Tako su se, odjednom, faktički na braniku Mitropolije i Mitropolita, našle i neke ekspoziture prozapadnih vrijednosti i ideala, koje nemaju skoro ni jednu tačku dodira sa Crkvom, ali su očigledno, namirisali da bi ovo mogao biti momenat da preko leđa Crkve, odrade sve ono što im nije polazilo za rukom dvije decenije.
Zaista čudno zvuči da neki protogonosti, među njima i oni koji su bili najgrlatiji zagovornici LGBT populacije i njihovih parada, čemu se Crkva protivi, sada postaju “oduševljeni” Crkvom u ovom ratu sa vladajućom klikom. Najveći kritičari Mitropolita Amfilohija sada postaju njegovi najveći medijski zaštitinici, da nama vjernicima, koji smo decenijama uz SPC i Mitropoliju, postaje ogavno da sve to gledamo i progutamo. Sada oni nama, navodno, treba da pojasne ulogu Mitropolije u Crnoj Gori.
I neće biti da su se ti i takvi preko noći prosvijetlili, već jurišaju pod krilaticom cilj opravdava sredstva, pa kad već nemaju težinu, ni političku, ni bilo koju drugu, a nakon svih političkih brodoloma koje su doživjeli, onda se vješto kamufliraju iza mantija, računajući, da je to idealno mjesto za obračun sa srpskim korpusom u Crnoj Gori.
Ne zaboravite, oni medijski poslenici, koji sada zdušno brane Mitropolita i Mitropoliju od Beograda, do juče su tvrdili da su DPS i Mitropolija najveći problem Crne Gore! A danas ti i takvi brane Mitropoliju od Beograda, možda za račun DPS-a, zar ne?
Naravno, plan je jasan, da se unese razdor među srpskim korpusom u Crnoj Gori, kroz forsiranje sukoba Mitropolit Amfilohije-Aleksandar Vučić. I svako ko danas u Crnoj Gori gura u prvi plan svađu između Mitropolita Amfilohija i legitimno izabranog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, svima misli dobro, osim srpskom narodu. Indikativno je da baš ekspoziture prozapadnih vrijednosti, postaju ovih dvadesetak dana, najgrlatiji branioci Mitropolije. Oni, odjednom, postaju “vjernici” i glavna alatka za obračun, kako sa Vučićem, tako i sa srpskim nacionalnim korpusom u zemlji.
I pazite paradoks. Oni navodno brane Mitropoliju i Mitropolita od Vučića i Srpske pravoslavne crkve. Uporno forsirajući i namećući taj problem, svjesno gurajući glavni i gorući problem. Spinovanjem i zamjenom teza, sada se stvara slika kako su najveći problem Mitropolije-Beograd, Vučić i SPC. Ne, gospodo. Nijesu Vučić i SPC donijeli sporni zakon, već vlada Crne Gore i skupštinska većina DPS-a i manjinskih stranaka. Ali neko uporno želi da forisrajući priču o sukobu Amfilohije-Vučić, sakrije prave kreatore ove krize. A kreatori ove krize ne sjede u Beogradu, još manje u Patrijaršiji, nego stotinjak metara od onih koji nam plasiraju vještačku i lažnu podjelu, koja treba da unese nemir u srpsko nacionalno biće.
Kad pogledate “opozicione” štampane medije u Crnoj Gori, koji su nalegli na proevropsku rudu, vidjećete da je u ovih 20 dana krize, u svakom drugom naslovu pomenut Vučić i Amfilohije. Naravno, naslovnice krase, njihove slike skoro svakog dana. Neuki i neupućeni, takvih na njihovu žalost ovdje ne stanuju, pomislio bi da je Vučić donio sporni Zakon o slobodi vjeroispovijesti i da SPC hoće da okupira Mitropoliju. Tako se svjesno spinuje priča o sukobu Vučić-SPC-Mitropolija. Glavni protogonosti ove krize, DPS i njen lider, svjesno se skrivaju u stranu, da im ne smetaju u ovom podlom naumu.
I koliko god vam sada to čudno izgledalo, vrijeme je majstorsko rešeto, i to će se i pokazati, da ovi novokomponovani vjernici i branioci Mitropolije samo odrađuju prljav posao za Mila Đukanovića. Svejeno ili ne. Jer, dok god se forsira sukob Amfilohije-Vučić, jedini ko zadovoljno trlja ruke jeste Milo Đukanović. I niko, ali apsolutno, niko više.
A plan je jednostavan. Zakrviti srpski narod, što više posvađati Amfilohija i Beograd, zbuniti sveštenstvo i monaštvo, crtajući im da im je glavna meta Vučić, kako bi se njihov i plan njihovih nalogodavaca ispunio. Tako pokušavajući da unesu klicu razdora, računajući na neke ishitrene poteze, koji bi doveli do brisanja srpskog prefiksa ispred imena Mitropolije ili neke navodne autonomije Mitropolije, što odgovara samo Đukanoviću u zaokruživanju crnogorskog identiteta. I da se onda to predstavi kao “pobjeda”. Zapravo to je njihov cilj i zato “brane” Mitropoliju. Da je odvoje od Beograda i otrgnu od SPC. Da nas sve ubijede kako je Vučić najveće zlo po Crkvu u Crnoj Gori, a ne Đukanović koji “juriša” na naš Hramove zajedno sa Mirašem Dedeićem.
Zato, ako toliko vole Mitropoliju i brinu o Mitropoliji, što se ne založe ili otvore pitanje održavanja referenduma o ovako važnoj stvari koja je podijelila državu. Ne, to ne žele ti borci za demokratiju, jer znaju da bi Crkva i narod, zajedno, potukli njih i njihove planove na tom referendumu, kojeg se svi plaše osim naroda.
Oštrica kritike, ne smije biti okrenuta, u ovom trenutku ka Beogradu, jer inicijator ove krize sjedi u Podgorici. Sada svi imamo zajednički cilj, a to je civilizacijske, nenasilne i mirne odbrane Mitropolije od nakaradnog zakona koji je donio DPS. Svi oni koji ne žele mir ubovom momentu, ti ne misle dobro ni državi ni Crkvi. I svi medijski reflektori treba da budu usmjereni na tu adresu. Svako svijetlo koje skreće sa te adrese, pokreće upravo onaj u koga su svi reflektori upereni, da mi mu ostalo bar malo mraka, jer se u mraku najbolje snalazi.
I na kraju. Ne vjerujte Danajcima ni kad darove nose ni kad brane Mitropoliju!
(Borba.me)
