Da bi se shvatilo i u potpunosti razumjelo otvoreno pismo vladici banjalučkom Jerfremu, navodno upućeno zbog Đukanovićevog pokušaja otimačine imovine SPC-a, nije potrebno pročitati cijelo pismo. Naprotiv. Čini se da je dovoljno baciti oko samo na naslov “Stanivuković i Trivićeva pisali vladici…” I da stvari, onome ko zna da čita, budu potpuno jasne. Jer, uvijek, ali baš uvijek, treba prvo pogledati ko govori, a tek onda šta govori.
Ipak, pogledajmo akterima i činjenicama u oči pa ih onda pokušajmo rastumačiti. S jedne strane, dvoje poslanika – za koje nije do kraja jasno kojoj vrsti vjernika pripadaju, odnosno da li su pasivni, aktivni ili, možda, najprostiji nevjernici – navodno su pisali vladici banjalučkom, kritikujući ga “zašto ćuti dok se otima imovina SPC-a u Crnoj Gori”. Ipak, prije ulaska u suštinu, valjalo bi provjeriti da li pismo uopšte postoji ili je samo napisano za – medije. Jer, nedavno sjećanje nas uči da su ti isti ti autori znali javno objaviti i ozbiljnije stvari od ovog, a da ih u stvarnosti, nikada nisu ni uradili. Ali, o tom potom.
Vratimo se lako provjerljivim činjenicama. A, one kažu da je vladika u ovu priču uletio samo kao “koletaral”, nešto što usput pogodite dok gađate pravu metu.
Meta, naravno i nije vladika, nego nešto dosta laičkije – izbori i pokušaj da se u Banjaluci napravi neki rezultat. Jer, ‘ajte bar za trenutak, zamislite Draška Stanivukovića kako se prevrće po krevetu, ušuškan u toplinu doma, i ne spava po cijelu noć od brige za crkvenu imovinu u Crnoj Gori…. Ili, on zapravo, ne može da zaspi zbog nečeg mnogo svjetovnijeg razloga? Izbora, na primjer.
U izbornoj godini, svaka popularna tema, poput ove, može biti priča na kojoj se može dizati broj glasova. Čak i kad se jedan crkveni veledostojnik napadne samo da bi se osigurala naslovna strana nekog portala ili prva vijest u dnevniku. Naprosto, to je matrica populističke politike, koja traži popularnu priču iz koje se pokušava izvući politička korist. A, kad se glasovi dobiju, onda se može i lagati. Kao što se lagalo kad se na Trgu zaklinjalo da se “nikada neće ući u skupštinu dok se ne riješi slučaj Davida Dragičevića”. Princip je isti, a ostalo su zaista nijanse.
Jer, kad se glasovi dobiju, stare laži se zaboravljaju. I nastoje smisliti nove.
U ovom, konkretnom slučaju, uvođenjem tema poput zaštite crkvene imovine Draško Stanivuković i Jelena Trivić pokušaju da se glasačima predstave kao “pravi, tvrdi Srbi, oni koje štuju Dražu i štite Ostrog”, svjesni da je biračko tijelo u Banjaluci većinski, naprosto takvo – srpsko.
I da takvih ozbiljno manjka među onih 100.000 pratilaca na fejsbuku. Pa sada treba što više srbovati, makar se pritom i lagalo i petljalo, prikazujući se većim vjernikom od patrijarha. Iako se pritom ni Očenaš pošteno ne zna izrecitovati.
(Banjaluka.net)
