Van velikih gradova, u Hrvatskoj pacijente sve češće liječe – penzioneri, jer nedostaje mladih ljekara, navodi Deutsche Welle (DW).
U Virovitici već godinama nije sklopljen ugovor o specijalističkom usavršavanju ni sa jednim ljekarom.
Doktorka Željka Perić već više od 40 godina radi u slavonskom selu Zdenci, na istoku Virovitičko-podravske županije. Uslove za prevremenu penziju stekla je još 2010, ali zbog nedostatka ljekara nastavila je da radi u istoj ordinaciji. Žao joj je da pacijente u selu ostavi bez osnovne ljekarske zaštite, jer bi to značilo da moraju da putuju u desetak kilometara udaljenu Orahovicu.
“Sljedeće godine u septembru navršiću 65 godina i moći ću u punu penziju. Ali bojim se da ni od nje neće biti ništa, jer mladih porodičnih ljekara opšte prakse nema i ambulanta će biti zatvorena. Ako i bude nešto organizovano biće to ”leteći doktori” koji će se mijenjati svaki dan. To je samo gašenje požara i nema veze s medicinom, jer je smisao porodičnih ljekara kontinuitet”, kaže Perićeva koju je Udruženje hrvatskih pacijenata 2014. godine proglasilo najboljom doktorkom u Hrvatskoj.
Ona nije jedina koja pacijente ne želi da ostavi na cjedilu.
Još 10-ak ljekara u Virovitičko-podravskoj županiji je na produžetku, kako se u zdravstvenim krugovima kaže za one koji i nakon navršenih 65 godina života ostaju da rade.
Prosječna starost ljekara opšte prakse u Hrvatskoj je 55 godina, a u Virovitičko-podravskoj županiji su i stariji.
Prema evidenciji Hrvatske ljekarske komore, gubitak ljekara tokom ove i iduće godine samo zbog odlaska u starosnu penziju u toj slavonskoj županiji je više od 25 odsto. U ovom trenutku je osam ordinacija primarne zdravstvene zaštite bez ljekara, dva su na specijalizaciji, a 15 ih je pred penzijom.
Dom zdravlja Virovitičko-podravske županije već godinama nije sklopio ugovor o specijalističkom usavršavanju ni sa jednim ljekarom.
“U oktobru je u mojoj ordinaciji bilo 20-ak studenata šeste godine osječkog Medicinskog fakulteta i nijedan nije izrazio želju da ostane u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Oni svoju budućnost vide u bolničkim specijalizacijama, tako da će čitava Hrvatska veoma brzo da ima velikih problema na prvoj liniji zdravstvenog fronta”, razočarano ističe Željka Perić.
“Primjer nedostatka ljekara opšte prakse imali smo nedavno nakon zatvaranja ordinacije Zdravka Sertića u Virovitici. Stotine njegovih pacijenta pokušava da se upiše u preostale timove koji su ionako dupke puni. Nijedan od novodiplomiranih doktora medicine u Domu zdravlja nije zatražio rad pod nadzorom, što je novi oblik rada uveden umjesto pripravničkog staža. Više mladih ljekara koji još rade u toj ustanovi bez specijalizacije, pa čak i nekoliko njih sa završenim specijalizacijama, pripremaju dokumentaciju za prelazak u druge ustanove”, napominje Berislav Bulat, predsjednik Županijskog povereništva Hrvatske lekarske komore i predsednik predstavništva Koordinacije hrvatske porodične medicine (KoHOM) za Virovitičko-podravsku županiju.
Problem je i sa ljekarima drugih specijalizacija. Trenutno je u toku konkurs za specijalističko usavršavanje doktora medicine u Opštoj bolnici Virovitica. Takvi konkursi ponavljaju se iz godine u godinu s potražnjom od preko 30 doktora. A odziv se broji prstima jedne ruke…
“Iako zadnjih godina imamo sve više diplomiranih doktora medicine koji porijeklom gravitiraju ka ovom području (2017. petoro, 2018. osmoro, 2019. 13-oro), samo nekolicina želi da se zadrži u ovdašnjim ustanovama. Oni odlaze u druge bolnice, najčešće u Bjelovar ili Zagreb. Slično kao i u porodičnoj medicini, ostaju da rade oni koji bi trebalo da idu u penziju – što zbog potreba sistema, što zbog malih penzija”, kaže Bulat.
Virovitičko-podravska županija nije izolovan slučaj. Slično je i u drugim krajevima Hrvatske. Ali u toj županiji je, tvrde sagovornici pozivajući se na statističke podatke, stanje najnepovoljnije. Recimo, u Virovitičko-podravskoj županiji radi jedan ljekar na 425 stanovnika, u Požeško-slavonskoj 318, a u Osječko-baranjskoj 303.
Virovitičko-podravska županija ima najstarije ljekare, njih 22 odsto starije je od 60 godine dok je taj procenat u Požeško-slavonskoj županiji 17, a u Osječko-baranjskoj 11 odsto.
Neven Obradović iz Grubišnog Polja diplomirao je prije dvije godine. Nakon stažiranja u Virovitici zbog bolje ponude otišao je da radi u Zavod za hitnu medicinu Sisačko-moslavačke županije. Tamo je godinu i po, zadržaće se još najmanje deset godina. Svoju budućnost planira u Hrvatskoj.
“Želio sam da radim u vanbolničkoj, hitnoj medicini. Bio sam otvoren za sve opcije. U Hrvatskoj u javnom zdravstvu ne možete nigdje da ostvarite veća primanja, jer je obračun plata centralizovan. Bolja ponuda se svodi na organizaciju posla, radno vrijeme, obračun putnih troškova, edukacije koje nam se nude. Često čujemo da nam po manjim mjestima nude specijalizaciju. To već u startu pada u vodu, jer takve specijalizacije raspisuju sve zdravstvene ustanove. Da bi mogli da konkurišu jedni drugima, naši poslodavci moraju da smisle puno toga što bi mlade doktore privuklo u njihov kraj i da dokažu da su bolji od drugih“, objašnjava Obradović.
Ukoliko se to ne desi, ljekari će da odlaze i to ne samo iz manjih mjesta, nego i iz države, zaključuje Obradović. U razvijenim zemljama Evropske unije nude se ne samo veće plate, već i posao supružniku, vrtić za djecu, troškovi preseljenja i plata za prvih pola godine dok se usavršava jezik.
(DW)
