PIŠE: Nedžad Latić
Šta se događa u Bosanskoj Krajini? Ovo je krucijalno političko pitanje na koje bosanski muslimani iliti Bošnjaci moraju potražiti hitan odgovor. Nemam adekvatan termin da iskažem šta mislim da se dešava, a svakako se radi o jednoj vrsti agresije. Jer, režim je pokrenuo glavne poluge vlasti; MUP, SIPA, OSA, dakle sve osim vojske, kako bi srušio Vladu Unsko-sanskog kantona. I samo zato što bošnjački režim napada teritorij gdje žive njihove sunarodnjaci ne može se ovo nazvati klasičnom agresijom, već nekom vrstom autoagresije.
Ne želim tretirati ulogu medija u ovoj autoagresiji, ne zato što se solidariziram sa esnafom, već zato što su jedini čitaoci povlaštena klasa koja ima „pravdu u svojim rukama“ i mogu djelovati promptno i adekvatno. U svim drugim segmentima društva, pravda je iščezla na način kako to biva u svim autokratskim režimima.
Pored toga, mene zanima isključivo politika i uloga političara u ovoj (auto)agresiji. Vrlo je indikativno da političko-vjerska scena u Bosanskoj Krajini obiluje sa tolikim brojem seksualnih afera unazad nekoliko godina i to se ne može nikako svesti samo na medijsko-tabloidsku glad.
Prvo se to desilo starom imamu Zuhdiji Mulaliću iz Bužima koji je čak osuđen za pedofiliju, a što su mu navodno podmetnule vehabije. Mada mediji nisu tretirali slučaj smjene glavnog imama Huseina Kovačevića iz Sanskog Mosta, na način da se spominjala jedna službenica koja je radila pri Odboru Islamske zajednice, mnogi smatraju da se i ovdje odvila slična afera sa tragičnim posljedicama. Ta objeđena službenica je nedavno umrla, nakon što je bila izbjegla u Austriju. Paker ove afere je Asim Kamber, glavni režimski harambaša u Bosanskoj Krajini, koji se bio sukobio sa Kovačevićem.
Potom se desila afera sa Admirom Hadžipašićem, bivšim predsjednikom Skupštine USK i generalnim sekretarom A-SDA. Hadžipašić je tajno snimljen kako od ženske osobe traži seksualni odnos u zamjenu za posao. Iako se, navodno, „sve završilo na razgovoru“, Hadžipašić je zbog stida podnio ostavku na sve političke i državne funkcije. Po svemu sudeći radilo se o verziranoj provokatorki koju je instruirao Asim Kamber, za koga se sumnja da je audio snimku preko društvenih mreža pustio u javnost.
Potom je izbila seks afera sa najuspješnijim krajiškim biznismenom Sabahudinom Blaževićem, kojeg su mediji tretirali kao krajiškog Kazanovu. On je u jednom televizijskom nastupu ustvrdio da mu je afera montirana da bi ga se ucjenjivalo. Navodno mu je traženo 100.000 KM da se video snimka porno sadržaja ne objavi. I ova afera je, prema tvrdnjama Blaževića, imala tragičan kraj, jer mu je supruga uslijed stresa izgubila bebu.
Žrtva najnovije seksualne afere je Agan Bunić, aktuelni predsjednik Skupštine USK i bivši načelnik Bužima. I on, kao i Blažević, tvrdi da su porno fotografije gola montaža i da je motiv monterima politički obračun. On je, gostujući u emisiji kod Senada Hadžifejzovića, optužio Asima Kambera kao montera ove afere, a Bakira Izetbegovića kao nalogodavca. Pošto je Bunić bio napustio SDA i pristupio SBB-u, stranci koja je poslije izbora ušla u koaliciju sa SDA-om, on navodno nije htio izvršiti naređenje svog novog stranačkog šefa Fahrudina Radončića da se pridruži SDA i Laburistima, stranci Fikreta Abdića, kako bi srušili sadašnju vladu koju predvodi A-SDA.
„Rađe ću hodati čaršijom sa ovom objedom, nego sa hipotekom izdajnika,“ rekao je Bunić, objašnjavajući zašto nije pristao na ucjenu od strane montera ove porno afere.
Gdje ima dima, ima i vatre. Bez obzira koliko se akteri branili i nijekali bludne radnje za koje su u medijima optuživani, teško im je povjerovati. Stoga će ljaga na njihovim imenima ostati zauvijek. Ali, da iza svega stoje motivi političkih obračuna, to je više nego očito, jer nekima je vlast veća strast od seksa, kao što je više nego jasno da iza ovih afera stoji Asim Kamber i da mu je to postala (uža) specijalnost specijalnog rata protiv oponenata koji su se odmetnuti ispod kontrole režima.
Kamber slovi kao agent hrvatskih obavještajnih službi. Navodno je vrbovan još dok je bio pripadnik hrvatskih paravojnih formacija. Jednu takvu Kamberovu fotografiju u uniformi Hrvatske vojske, objavio je nekad nacionalni sedmični list „Ljiljan“.
Možda samo zahvaljujući stranim ambasadama u Sarajevu, posebno Ambasadi SAD, koja javno i transparentno podržava vladu tzv. „šestorke“, do sada režim nije uspio primijeniti ovakav ili sličan oblik ucjena u rušenju Vlade Kantona Sarajevo. To je SDA djelimično uspjelo u Tuzli, gdje je Enver Bijedić, ucijenjen (ne)objavljivanjem audio snimke u kojoj je bio pristao na koruptivnu ponudu, napravio raskol u SDP-u i priklonio se DF-u, odnosno SDA.
Prema tome, nema nikakve dileme da se moćnici iz SDA služe kriminalnim radnjama da bi se domogli vlasti tamo gdje nisu uspjeli osvojiti, tačnije rečeno ukrasti dovoljan broj glasova da formiraju vlast.
Ali, to što su se naklatili na Bosansku Krajinu tukne na politički mazohizam i iživljavanje nad žrtvama svojih, manje više, dojučerašnjih stranačkih drugova. I ova afera sa Aganom Bunićem bi mogla biti kap koja prelijeva čašu žuči!
Jer, suviše je istaknutih Krajišnika stradalo od ruke ovog režima. Tačnije je reći da niti jedan Krajišnik nije uspio izgraditi svoju harizmu da bi kotirao među sarajevskom bošnjačkom elitom. Ili ako i jeste bio uspio u tome, odstranjen je, „slomili su mu vrat“ ili je bio likvidiran.
Počevši od Irfana Ljubijankića, na kojeg je izvršen atentat, u kojem su sigurno učestvovale i bošnjačke protuhe poput Kambera, pa do generala Mehmeda Alagića, Fikreta Ćuskića, Sakiba Mahmuljina i Atifa Dudakovića. Svima su životi zagorčani i oduzeti na „ovaj ili onaj način“. Ništa bolje Krajišnici nisu prošli ni u komunističkom režimu, jer svi Pozderci, od Nurije, Hakije i Hamdije, okončali su svoj život na tragičan način.
Ako biste danas usporedili ko vlada Sarajevom, a sigurno to nisu Sarajlije, već naturalizirani Bošnjaci koji su „šljegli“ u ovaj grad tokom ili nakon agresije na BiH, među njima nema niti jednog biznismena, akademika, političara i umjetnika iz Bosanske krajine.
Tako da se može reći da je Bosanska Krajina uvijek bila i ostala pastorče režima i političkih moćnika iz Sarajeva.
A takav odnos je dramatično opasan iz više razloga. Prvo, Bosanska Krajina je danas svedena na jedan kanton i fizički je, odnosno geografski potpuno odvojena od ostatka države. Navodno je u prvobitnim dejtonskim mapama Bosanska Krajina preko Mrkonjić Grada bila povezana sa Jajcem, odnosno Federacijom BiH, ali je naknadnim korekcijama i ustupcima Alija Izetbegović ustupio pred Slobodanom Miloševićem i dao mu 2-3 procenta teritorije upravo na potezu Mrkonjić grad – Jajce.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od strane Hrvatske i Srbije, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević su u tajnim pregovorima o podjeli Bosne bili izvršili razmjenu teritorija tako što je Hrvatskoj pripala Bosanska Krajina, a Srbiji tuzlanski bazen. Pa, ako je tačno ono čime lamentira Bakir Izetbegović i režimski medijski trabanti u Sarajevu, da su Hrvatska i Srbija nastavile vršiti agresiju na BiH tako što vode specijalni rat protiv Bošnjaka, zar su agresori odustali od ratnih planova svojih ideologa?!
Polazeći od takvih pretpostavki, nigdje se kao u Bosanskoj Krajini taj scenarij očiglednije ne sprovodi. Čak i dvojica aktera preko kojih Bakir Izetbegović želi sprovesti autoagresiju na Bosansku Krajinu, Fikret Abdić i Asim Kamber, zapravo su stari akteri preko kojih je Tuđman želio anektirati Bosansku Krajinu. Ako se ovakav politički trend obračuna sa Krajišnicima nastavi i ako se zacmoljeni bošnjački lider Bakir Izetbegović ne zaustavi u svojim bolesno pohlepnim ambicijama da (o)vlada nad svakim Bošnjakom i njegovom avlijom, prije će se desiti aneksija Bosanske Krajine od strane Hrvatske, nego će se RS pripojiti Srbiji. Ovom drugom je, bar sad za sada, smetnja međunarodna zajednica, dok je Hrvatska preko svojih obavještajnih službi potpuno ovladala Bosanskom Krajinom.
(The Bosnia Times)
