Nakon 23 i po godine provedenih iza zatvorskih rešetaka Lepoglave, od kojih je posljednjih šest mjeseci u Neuropsihijatrijskoj bolnici “dr. Ivan Barbot” u Popovači, 2. avgusta na slobodu je izašao Milenko Tot (55), višestruko osuđivani kriminalac, čije je tijelo prepuno tetovaža.
Njegov izlazak uznemirio je niz institucija, jer je riječ o čoveku koji je “za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne bio bezbjednosno visokorizičan zatvorenik, s obzirom na to da je najavljivao osvete pravosudnim zvaničnicima i zaposlenima u Ministarstvu pravosuđu – piše Jutarnji.hr.
O njegovom puštanju na slobodu je, stoga, Uprava za zatvorski sistem Ministarstva pravosuđa istog dana obavijestila redom Vrhovni, Županijski, Prekršajni, Upravni i Trgovački sud, DORH, pravosudnu policiju, ministra pravosuđa, ali i Totove žrtve kao i sve svjedoke iz (ne)djela za koja je osuđen, a njih je mnogo.
Osim jezivih prijetnji šarolikom spektru ljudi, Totovi zločini koji lede krv u žilama su s početka 90-ih.
Ubistvo u šumi On je 1992. godine u šumi ubio inženjera šumarstva Babića iz automatske puške. Osuđen je na osam godina zatvora, a branio se da je to bilo u samoodbrani, uz napomenu da “nije zadovoljan svojim vještinama pucanja iz automata i da bi to mogao i preciznije.”
A 1994. je pokušao da ubije sisačkog sudiju kojem je podmetnuo eksploziv na kućni prag, ali je u eksploziji povrijeđena supruga sudije, kojoj je u bolnici amputirana noga. Razlog? Navodna osveta jer ga je sudija prethodno osudio zbog nedozvoljenog držanja oružja. Iako je Tot nakon toga pobjegao skrivajući se neko vrijeme na okupiranom području oko Siska, a kada je uhapšen u okolini Karlovca, odahnuo je cijeli kraj.
– Sve ovo vrijeme strahuje se od mene? Ma dajte, to su gluposti. Nepotrebno. Svi redom su sami sebi usadili strah. Pa ja nikom ništa nažao nisam učinio. Sve mi je namontirano i nisam imao druge nego da se borim u pisanom obliku. Nakon više od dvije decenije kad sam u srijedu kročio na slobodu, ponovo sam se rodio. Dočekala me majka koja me se nikada nije odrekla uprkos svim nedaćama koje su me zadesile. Nadam se da se neću dugo oporavljati od života u zatvoru, ali vjerujte mi, 23 godine u zatvoru mi nije toliko teško palo kao šest mjeseci ludnice. Je l’ mi žao svega? Ničega mi nije žao, osim što sam najbolje godine života proveo u zatvoru. Bilo je trenutaka kad sam zaista patio, a u Popovači najviše, jer još od 1998. imam dijagnosticirane smetnje u varenju i smijem da jedem samo soju i povrće. A to nisam dobijao pa sam hranu bacao u wc-šolju. Evo, gledajte, postao sam kost i koža – priča za Jutarnji list Milenko Tot, koji sa majkom živi trošnoj kući u Topolovcu.
Zatvorski, a potom i ludnički krevet zamenio je dušekom na podu, koji je opako nagrizao zub vremena, ali i vlaga. Ne smeta mu to, veli, jer je to njegov dom u kojem ima sve. Nova stranica Kada je izašao na slobodu prvo je otišao u šumu kako bi majci donio gljive za večeru. Pritom napominje kako bi želio da radi jer je i prije zatvora volio da radi, ali svjesno naglašava da niko neće zaposliti bivšeg robijaša njegova kalibra. Ali to nije sve…
– Robijanje je iza mene. Okrenuo sam novu stranicu života, ali još jedna pravosudna bitka nije gotova. Čekam odgovor Ustavnog suda kojem sam uputio ustavnu tužbu na prvostepenu presudu, jer me sud u Koprivnici zbog prijetnje sudiji osudio na šest mjeseci resocijalizacije, tj. prisilnog smještaja u Popovači. Nepravedno su me na tom suđenju proglasili neuračunljlivim i nesposobnim za praćenje rasprave, a vještačenju koje je bilo izvan svake pameti, protivio sam se. Nisam lud, nego imam problema sa varanjem i pogodile su me bakterije u zatvoru. Umjesto da sam prošle godine nakon isteka kazne, iz Lepoglave došao kući, mene su strpali prvo u istražni zatvor, a nakon toga sam prema presudi odveden u ludnicu. Boravak u Popovači, na Odeljenju 3B, u prizemlju zgrade, priča je za sebe. Nisam smio da gledam televizor niti da slušam tranzistorčić koji sam donio iz zatvora. Nisu mi dali ni u šetnju da idem, a jedino što sam smio, bilo je da gledam kroz prozor u vrapce i ptičice. Potpuno odsječen od svijeta – opisuje Tot svoje “zatočeničke” sate tokom kojih je, u protekle 23 godine, poslao na stotine pisama, prigovora, žalbi, tužbi….
Kasno za suze
U pismima koja je slao iz svoje ćelije riječi birao nije, a to je za posljedicu imalo novi serijal krivičnih prijava i presuda.
Tako je iza lepoglavskih zidina u nekoliko navrata vrijeđao i prijetio smrću pravosudnim zvaničnicima, službenicima, ali i svojoj advokatici. U pismu poslatom Ministarstvu pravosuđa okomio se na nekadašnju stručnu saradnicu za tretman Odeljenja pojačanog nadzora u Lepoglavi. Osim prijetnje da će nakon izlaska nju dovesti u red, preteće “čišćenje” najavio je i cijeloj Lepoglavi, jer se smatrao isprovociranim i maltretiranim. A sve je završio riječima “J…. ću im majku za sva vremena jer ova zagorska go*na ne znaju sa kim se zaj…..u, posle će biti kasno za suze”.
Nije zaobišao ni Upravu za izvršenje sankcija Ministarstva pravosuđa, kojoj je poručio kako će ih sve “poubijati jer ništa ne preduzimaju da njihovi lopovi prestanu da kradu njegova pisma…”.
Načelnici Odeljenja za tretman Uprave za izvršenje sankcija je opsovao uz prijetnje “mater ustašku” jer mu je, kako je tvrdio, “obećala da će mu prestati da krade pisma”, piše Jutarnji.hr.
Gnusan opis prijetnji uputio je i 2001. sudiji Općinskog suda u Zagrebu, kojeg je podsjetio na to da mu je poslao više pisama, ali da povratno ništa nije dobio.
– To je dokaz da se vama ne živi i da me izazivate da vas sve tu na sudu poubijam, što ću i učiniti nakon izlaska iz zatvora. Čuvajte si ovo pismo za uspomenu da ne bi bilo posle “nismo znali” – napisao je tada Tot, a na suđenju za te iste prijetnje uvjeravao je sve da se ljudi “kojima je pisao nisu uplašili, a kamoli ga shvatili ozbiljno jer nisu prestali da mu kradu pisma”.
Drugom je sudiji rekao da će mu biti gore “nego kada je Mate Oraškić u sudnici ubio sudiju, zapisničarku i suprugu”. Zatvorskim čuvarima u Lepoglavi govorio je da su neškolovano smeće, pa ih vukao za ruke uz kišu uvreda, a ujedno je tokom pretresa njegovih stvari u ćeliji jednom prilikom prijetio i da će zapaliti sobu.
Radi svega toga bio je i sankcionisan zabranom korištenja novca u zatvoru na više mjeseci, ali i sa 21 danom samice.
Dobio je i tri godine i 10 mjeseci zatvora zbog prijetnje likvidacijom čim izađe. Upravo je to pokazatelj kako institucije i te kako ozbiljno shvataju svaku Tothovu reč, zarez, potez…
Otkad je počeo sa kršenjima zakona početkom ratnog vihora, Toth zaista zadaje glavobolje svima sa kojima se susretne. Ponavlja kako mu kompletno pravosuđe montira procese i sveti mu se i da su se svi redom, od državnih tužilaca i sudskih vještaka, preko pravosudnih policajaca i ljekara zatvora, kao i cimera u ćeliji, urotili protiv njega.
U sudnici Općinskog krivičnog suda se 2007. tokom suđenja sa njim namučio sudija Nenad Lukić kojem sat i po Tot nije dao da dođe do riječi.
Sudiju je prostački vrijeđao psujući mu “majku ustašku”, zbog čega je šest puta izbacivan iz sudnice. Za svaku izrečenu psovku sudija ga je novčano kažnjavao pa je na kraju rasprave Tot nakupio 4.450 eura kazne.
Na pitanje koliko je puta poželio da pobjegne iz zatvora, Tot se prisjetio svog neuspjelog pokušaja bijega 1995. godine iz sisačkog zatvora, kada se sav polomio i kada je već iza sebe imao optužbe za ubistvo i pokušaj ubistva.
– To je bilo prvi i zadnji put da sam se odvažio na bježanje. Ljudi su čekali ulazak u Novu godinu, a ja nepravedno u zatvoru. Pao sam sa zaleđenog krova stražarnice, do koje sam došao prokopavši jedan zid. Okliznuo sam se, a policajac sa automatskom puškom dotrčao je do mene i vikao “Stoj! Stoj!”. Kako sam pao na asfalt i slomio petu i zglob, nisam mogao dalje da bježim, a snijega je bilo svuda. Došao sam 20 metara do Kupe i klonuo, i tu su me pravosudni policajci uhvatili – opisao je Tot bijeg iz zatvora, čije posljedice, tokom promjene vremena, danas itekako osjeća.
Ukus slobode
Kad je prošlog ljeta u Topolovac stigla vijest da Tothu ističe zatvorska kazna i kako se vraća pod majčine skute, mještanima nije bilo svejedno. Jedan je već bio uvjeren da će napraviti neku glupost čim uđe u selo.
– Zasad je mirno, no tek je došao. Nekima je pružio ruku, pozdravio se. Znate, nije to više onaj rastrojeni mladić iz vremena kad su po našem kraju fijukali meci i padale granate, i kada mu je bilo do opasnih “igrica”.
Želim vjerovati da je u zatvoru odrastao i uozbiljio se, jer njegova je majka dosta patila – povjerila se jedna od prvih Tothovih komšinica koja je potpuno šokirana Totovim istetoviranim tijelom.
Neke od Totovih “meta” kojima je obećavao osvetu kad izađe iz zatvora, rekli su nam da on nije jedini koji se tako izražava, niti je riječ o izuzetku, jer se cijeli lanac ljudi obavijesti čim neko bude pušten na slobodu.
– Većina zatvorenika čim oseti ukus slobode, pokušava da zaboravi proživljeno zatvorsko iskustvo i da se prilagodi svakodnevnom životu. Možda tek 0,01 posto njih odluči da progoni osobe koje su, zavisno od položaja, dale svoj doprinos prilikom njihovog hapšenja, donošenja presude, čuvanja u zatvoru… – ističe jedan sudija koji je sa Totom imao prepisku i koji se ne boji da će mu banuti na vrata…
(jutarnji.hr)
