Da je javno-privatno partnerstvo kao model investiranja u razvoj infrastrukturnih, kao i drugih projekata od javnog značaja, izuzetno važno za dalji razvoj Republike Srpske na njenom putu ka poboljšanju životnih uslova, povećanju zaposlenosti i konkurentnosti domaćeg tržišta, svjedoči i upućivanje Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javno-privatnom partnerstvu RS na razmatranje NSRS.
Ukoliko izmjena Zakona bude usvojena, proces javno-privatnog partnerstva na prostoru Republike Srpske u narednom periodu trebalo bi da bude praćen brojnim olakšicama za partnere u postupku pregovaranja, dok se kao rezultat uvođenja izmjena očekuje poslovni ambijent povoljan za privlačenje domaćih i stranih investitora.
Izmjene donose pojednostavljen i ubrzan proces odobravanja projekta i smanjen broj faza potrebnih za realizaciju projekta, jasne i precizne definicije ključnih pojmova iz ove oblasti, dok će samo pokretanje postupka, izbor privatnog partnera i samo zaključivanje ugovora biti precizirano posebnim uredbama.
Jasno je da aktuelna zakonska rješenja iz ove oblasti, do sada nisu dala željene rezultate, pa tako od 13 predloženih projekata od javnog interesa čija je realizacija predviđena ovim modelom, od donošenja Zakona 2009. godine do danas, nijedan nije naišao na realizaciju.
Javnom partneru omogućeno je da modelom javno-privatnog partnerstva realizuje projekte od značaja za građane Republike Srpske i to u svim oblastima za koje postoji njegov interes.
Pored pojednostavljivanja postojećih procedura, novine koje donosi ova izmjena odnose se i na izbor privatnog partnera, gdje bi pored dosadašnjeg rješenja prema kojem su pravo učešća imala samo pravna lica, mogućnost pregovaranja bila dostupa i svim fizičkim licima.
Izmjena bi poboljšala položaj jedinice lokalne samouprave u slučaju da se opština ili bilo koja druga institucija ovog nivoa javlja kao partner, jer bi ona odlučivala o samim projektima javno-privatnog partnerstva, davala saglasnost na prijedlog projekta i zaključivanja ugovora.
Veljko Trivun, ekspert za ekonomsku problematiku ove oblasti, smatra da dosadašnja rješenja ne donose potpunu iskorištenost svih potencijala, te da, ukoliko institucije RS u budućnosti žele da realizuju kapitalne projekte kroz saradnju sa privatnim partnerima, za izmjene u postojećim zakonskim rješenjima ima prostora. Pored toga, izmjena propisa mora biti praćena i aktivnostima promocije investicionih prilika.
„Najveći broj potencijalnih projekata JPP-a (Javno-privatnog partnerstva) se odnosi na infrastrukturne sadržaje kao što su: putevi, autoputevi, lokalni i gradski prevoz, različiti građevinski objekti, škole, bolnice. Stoga je uvid u stanje infrastrukture izuzetno značajan za projekte JPP-a. Nedostatak investicija u ovom segmentu vidljiv je na svakom koraku, a zaostajanje u infrastrukturnim projektima takođe je primjetno. Finansiranje putne infrastrukture, pored ulaganja u mrežu autoputeva iz kreditnih sredstava uglavnom znači finansiranje tekućeg održavanja. Godišnje se npr. u RS za zaštitu i održavanje puteva utroši oko 30 miliona КM. Postojeći budžeti ne mogu značajno finansirati sve potrebe građana, pa se projekti JPP-a nameću kao jedno od mogućih rješenja u poboljšanju infrastrukturnih sadržaja, a za to je potrebno poboljšati legislativni okvir“, smatra Trivun.
On smatra da se i prilikom predlaganja ovog zakona polazilo od pretpostavke da je jedna od obaveza javnog sektora da obezbijedi kvalitetne usluge za stanovništvo, odnosno da uloži sredstva u projekte u cilju unapređenja uslova života, ali da kako trenutno stvari stoje, sve projekte nije moguće finansirati iz tekućih budžetskih sredstava, a kao najbolja moguća alternativa kreditnom zaduživanju javlja se model javno-privatnog partnerstva.
„Za RS je od izuzetnog značaja da razvija javno-privatno partnerstvo, jer se putem tih projekata povećava zaposlenost, poboljšava poslovni ambijent i povećava konkurentnost. Ovim modelom smanjuje se potreba za uzimanjem kredita za finansiranje kapitalnih investiciija, što za RS može da ima dvostruku prednost, smanjenje javnog duga i istovremeno priliv finansijskih sredstava od stranih ulaganja, uz dodatno povećavanje javnih prihoda“, dodaje Veljko Trivun.
Kao moguće uzročnike dosadašnje pasivnosti na ovom poslovnom polju, Trivun vidi u nedovoljnom ili gotovo nikakvom interesu privatnog sektora za ovakve projekte, ali da pitanje ko je odgovoran za takvo stanje i dalje ostaje otvoreno.
„Javni sektor najčešće nema dovoljno kapaciteta da adekvatno pripremi i promoviše svoje projekte, te zbog toga oni ne samo da ostaju neprimjećeni od strane privatnog sektora, već i neinteresantni, odnosno privatni sektor ih ne vidi kao priliku da ostvari profit, što je jedini cilj tog sektora“, rekao je Trivun i dodao da je na aktiviranju ovog sektora pored propisa potreban rad na promotivnim kampanjama, razmjenama informacija, promocijama i slično.
U Privrednoj komori RS smatraju da izmjena Zakona omogućava jednostavniji postupak realizacije projekta javno-privatnog partnerstva, tako što pojednostavljuje i skraćuje proceduru odobravanja i realizacije samog projekta.
„S obzirom da u dosadašnjoj praksi nemamo puno primjera primjene Zakona o JPP, odnosno nema mnogo realizovanih projekata ovim modelom, teško je govoriti o nedostacima važećeg zakonskog rješenja, ali jedna od primjedbi u prethodnim razmatranjima propisa odnosila se upravo na komplikovanu administrativnu porceduru odobravanja i realizacije JPP projekata. Pored složene procedure, mišljenja smo da je veća prepreka u realizaciji JPP nepoznavanje samog instituta i koncepta u našim okvirima. Ukoliko se želi omogućiti veći stepen primjenljivosti JPP u RS, neophodno je više raditi na promociji JPP i njegovih prednosti. Potrebni su nam primjeri iz prakse iz naše zemlje, a posebno iz zemalja u kojima su koncepti JPP projekata doživjeli punu primjenu i postigli određene ekonomske i društvene rezultate“, dodaju iz Privredne komore RS.
Iz Privredne komore RS dodaju da su oblasti u kojima se može primjeniti JPP brojne, a među najznačajnijim su oblasti javnog zdravstva, obrazovanja, izgradnja transportne infrastrukture, energije i zaštita životne sredine.
Realizacija javno-privatnog partnerstva omogućava primjenu efikasnih rješenja i znanja, kao i novih i inovativnih tehnologija sa kojima raspolaže privatni sektor, a koje se mogu primjeniti u realizaciji projekata od javnog interesa, jer je činjenica da su rješenja koja su u primjeni u privredi, nerijetko modernija i tehnološki naprednija u skladu sa trendovima koje nameću zahtjevi partnera iz razvijenih ekonomija.
(Nevena Stanojević/ banjaluka.net)
