U jutarnjim satima, u Šare, zaselak sela Uzdolje, bijelim, civilnim automobilom dovezla su se trojica muškarca naoružana automatskim puškama. Na glavi su nosili tamnoplave kape s oznakama sa šahovnicom, a jedan od njih je oko ruke imao crnu vrpcu na kojoj je pisalo ‘Za dom spremni’. U Šarama su zatekli civile Krstu Šaru (1931.), koji je bio ispred svoje kuće zajedno s Jandrijom Šarom (1932.), Stevom Berićem (1933.), Janjom Berić (1932.), Milicom Šare (1922.), ĐurđijomBerić (1916.), Bosiljkom Berić i još jednom osobom.
Naoružani muškarci zapovjedili su im da krenu prema asfaltiranoj cesti Knin-Drniš, a jedan od njih je potom gurnuo Stevu Berića na zemlju i poderao mu isprave, kazavši da mu one više neće trebati.
‘Hajde da ih dokrajčimo, ohladiće nam se janjetina’, uskoro je dodao drugi. Skupina je zatim zastala na jednom mjestu koje je bilo izvan vidokruga vozila koja su tuda prolazila. Dvojica naoružanih muškaraca potom su izdvojili dvije mještane koje su zasebnim vozilima odvezene u Knin, a treći je ostatku skupine uz psovanje majke zbog počinjenih zločina u Vukovaru naredio da se vrate u zaseok.
Nakon što su putem naišli na Miloša Ćosića (1923.), kojemu je naređeno da im se pridruži, naoružani muškarac je iz automatske puške ubio Milicu Šare, Stevu, Janju i Đurđiju Berić, Krstu i Jandriju Šare te Miloša Ćosića, dok je preživjela svjedokinja, koja je bila ranjena, uspjela pobjeći u šumu.
Opisana ubojstva, počinjena 6. avgusta 1995. godine, samo su dio kaznene prijave koju je Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću podnijela Državnom odvjetništvu RH za zločine počinjene tokom i nakon akcije Oluja u Uzdolju kod Knina i obližnjim zaseocima.
Kako je u petak ujutro ispred zgrade DORH-a u Zagrebu objasnila Vesna Teršelič, voditeljica Documente, prijava je podnesena na temelju činjenica koje su nedvojbeno utvrđene pred Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji i to u postupku koji se vodio protiv oslobođenih generala Ivana Čermaka, Ante Gotovine i Mladena Markača. Tim materijalnim dokazima dodani su i podaci koje je prikupio Documentin tim za ljudske gubitke.
– To što su generali proglašeni nevinima ne mijenja činjenicu da su zločini počinjeni i da direktni počinitelji trebaju biti privedeni pravdi – objasnila je ona i dodala da su u pred hrvatskim sudovima za sada pravomoćnom presudom okončana dva postupka za zločine u Oluji, one počinjene u Prokljanu i Mandićima.
U toku je i dokazni postupak za zločine u Kijanima koji se vodi pred Županijskim sudom u Rijeci, a postupak za zločin počinjen u Gruborima je dva puta ponavljan pa se sada nalazi pred Vrhovnim sudom.
– Iznimno je važno da se hitno nastavi progon za ostale zločine jer je to osim za porodice žrtava važno za cijelo hrvatsko, ali i srpsko društvo. U Hrvatskoj se prilikom obilježavanja Oluje fokus stavlja samo na vojnu pobjedu, a žrtve ostaju nespomenute, dok se u službenim komemoracijama Srbije i BiH naglasak stavlja samo na žrtve. Kao organizacija za ljudska prava samo uvjereni da je u obilježavanjima važno naglasiti kompleksnost rata, pri čemu se treba pronaći mjesto za sve nevine, bez obzira na njihovu nacionalnost – rekla je Teršelič, čije je obraćanje novinarima u više navrata bilo prekidano povicima članova Koordinacije braniteljskih udruga iz Domovinskog rata.
Veterani predvođeni Zoricom Gregurić, koja je u javnosti ostala upamćena po napadu na Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) zbog filma ‘15 minuta – Masakr u Dvoru’, postupak Documente su nazvali drskom provokacijom.
Založili su se i za ‘žurnu dopunu Deklaracije o Domovinskom rata sankcijama onih koji ju krše’, a zanimljivo je da to prilikom među njima nije manjkalo proustaških obilježja, poput natpisa ‘ZDS’. Riječ je o skraćenici ustaškog pokliča ‘Za dom spremni’, istog onog koji se u ljeto 1995. nalazio na povezu vojnika odgovornog za ubojstvo civila u zaseoku Šare.
(Portal Novosti)
