Predsjednik Srpskog kluba u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Nenad Stevandić ocijenio je da su srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić zasluženo odlikovani najvišim priznanjima Srpske pravoslavne crkve povodom 800 godina njene autokefalnosti, ali da taj čin zasjenjuje nevjerovatan hejterski zanos drugosrbijanske umišljene elite i dijela takozvane patriotske inteligencije koja je već zašla u zilotsku fazu.
Stevandić je istakao da politički oponenti, koji kalkulišu dozom kritike nadajući se svom komadu crkvenog kolača, nisu ni po čemu relevantni jer njihova ogorčenost uzrokuje zavist, a ne analitika ili bilo kakav suvisli pragmatizam.
– Drugosrbijanci su toliko bijesni da od izvrgavanja ruglu svake patriotsko-nacionalne, a naročito patriotsko-crkveno-nacionalne priče, sada čak prelaze na tumačenje crkvenih kanona. Inače su sami kanonizovani instalisanom srbofobijom i interesima izvan i daleko od Srbije u kojoj bistvuju i, rekao bih uz minimalnu dozu malicioznosti, uživaju. Nije im ni zamjeriti jer u njima i ne postoji ništa autohtono ili preciznije autokefalno što bi ih vezivalo za toliko prezren `srpski interes` – naveo je Stevandić u pisanoj izjavi.
On je istakao da je patriotama mnogo teže jer su ostali u šablonu nesrećnih, ali i prosvjetljujućih devedesetih godina prošlog vijeka.
Stevandić je dodao da Srbija i Srpska nikada nisu bile bliže i nikada razlike između srpskog i srbijanskog nisu bile manje.
– Uz medijske zamke i zablude, u koje su povremeno upadali svi koji su Dodika i Vučića uzaludno zavađali, propadao je i projekat da i Srpsku i Srbiju udalje i posvađaju. Nikad niko nije više institucionalizovao nacionalnu svijest i politiku preko Drine od Dodika ma kako to nekome paradoksalno izgledalo, iskreno i meni do prije četiri godine. Srpska je u mnogo nepovoljnijem ustavnom i ekonomskom položaju i medijskom okruženju od Srbije i nema ekonomsku snagu i supstancu koju ima Srbija i povećava je i bratski pomaže, ali je zbog toga Dodikov posao mnogo vrijedniji od onog što trenutno vidimo i procjenjujemo – istakao je Stevandić.
On je naveo da je Vučić, pored često kritikovanog, ispostaviće se lukavog, podilaženja raznim faktorima i faktorčićima, što je često frustriralo, skoro neprimijetno ili za objektivnije dovoljno očito, povukao naprijed u broju fabrika, puteva, bolnica i stvari koje dižu kvalitet života i koje se vide iz aviona, kao i toliko napadani Beograd na vodi.
– Uvođenje velikog broja najrespektabilnijih vojnih aviona, helikoptera i druge tehnike operativnijeg i snažnijeg obima nego u mnogo većoj SFRЈ dovelo je i do toga da sutra neće biti čudno ako Srbija bude najmanja zemlja koja će naprimjer instalisati S-400 i ponovo biti balkanski lider. Vučić je to činio istovremeno na leđima noseći najveću srpsku muku, obavezu i hipoteku – Kosovo – ističe Stevandić.
Prema njegovom mišljenju, sve što bi Dodiku i Vučiću prigovorili u smislu političkog pragmatizma sa elementima surovosti ili ih napadali zbog modela medijske kampanje sa tragovima presije ili stilskih figura u izražavanju u komunikaciji mnogo je malo ili im čak pomaže i stvara manevarski prostor i obavezu.
On je istakao da tu ubraja i kritike vladike Amfilohija koje se ne mogu dnevnopolitički procjenjivati.
– Zato bi pametnom bilo suvišno pitanje zašto su odlikovani? Argumenti protiv nisu mjerljivi u odnosu na argumente za. A o razumijevanju crkvene diplomatije i strategije privlačenja lidera i podjelu odgovornosti umjesto učestvovanja u podjelama da ne govorim. Naša Crkva sublimira pamet i iskustvo koji sežu i dalje od 800 godina autokefalnosti koju danas proslavljamo. Ta pamet nije lična, nije ni u jednom čovjeku, vladiki ili patrijarhu ili bilo kakvoj ad hok grupi, u ili van naše Crkve ili spoljnom uticaju. Ima u toj pameti i nešto iznad, nešto `božije`. Ne traži to `božije` nikakvo razumijevanje ili potvrdu. To je stvar vjere – ocijenio je Stevandić.
(Srna)
