Svake zime u monumentalnom zdanju iz doba Austrougarske, u kojem se čuva arhivsko blago RS, potroši se 90 kubika ili 130 metara drva, a sve te balvane izreže, iscijepa i složi – jedan čovjek.
Majstor Mića, sedamdesetogodišnji Banjalučanin, koji svake jeseni preko ruku preturi tone i tone drva, ne želi da se “slika za novine”, ali direktor Arhiva RS Bojan Stojnić kaže da ovaj prpošni penzioner već godinama priprema ogrev za najstariju javnu zgradu u Srpskoj i da to radi bolje nego bilo koji mladić.
-Mića nam je od velike koristi. Pouzdan je i dobar radnik, tako da nemamo nikakvih problema sa pripremom tolike količne ogreva – kaže Stojnić.
Otkriva da su se u Arhivu za grijanje na drva opredijelili, kao i većina domaćina koji se griju na ovaj način, iz finansijskih razloga. Priključivanje stare zgrade, podignute 1879. godine, na Gradsku toplanu Banjaluka bilo bi komplikovano i skupo, ali čak i kad bi to uradili problem ne bi bio riješen. Narotiv.
-Nekako bismo mi uspjeli da se priključimo, ali šta onda! Računi za grijanje preko Toplane bi bili basnoslovni, jer imamo oko 2.000 kvadrata prostorija. Nismo željeli da upadnemo u probleme zbog računa za grijanje, kao neke druge ustanove kulture u RS – kaže Stojnić. Koliko bi koštalo gradsko grijanje, ne smije se ni računati. Za drva Arhiv potroši oko 7.000 KM godišnje, što je s obzirom na veličinu zgrade više nego povoljno.
U zgradi, koju su Banjalučani u davna vremena zvali Carska kuća, peć za centralno grijjanje na drva nabavljena je prije deset godina. Od tada svake jeseni direktor vodi borbu sa šumarima, da se ogromne količine ogreva dostave na vrijeme.
– Ugovorimo, fakturišemo, sve uredno, a onda ih moramo zvati po 20 puta i moliti da nam dovezu drva, kao da su džaba. Situacija je posebno teška posljednjih nekoliko godina, a čujem da slične probleme imaju i drugi koji se griju na drva – kaže direktor Arhiva RS.
Velika žuta zgrada na sprat, koja je jedan od simbola Banjaluke preživjela je tri rata i katastrofalni zemljotres, bez značajnijih oštećenja. Ova bivša austrougarska kasarna, u kojoj danas stanuje Arhiv RS, najstarija je zgrada u Banjaluci, a po nekim izvorima i najstariji objekat u javnoj upotrebi u BiH. Bilo je to prvo zdanje koje je Austrougarska, nakon okupacije, podigla u Banjaluci.
Široka 14 i duga skoro 60 metara, ova zgrada je simbolizovala moć habsburške carevine, pa ju je narod nazvao Carska kuća. I zidovi zdanja su carski: debeli 80 centrimatara. Vanjski dijelovi zidova su od cigle, a unutrašnjost je popunjena komadima granitnog kamena, kojim su se u vrijeme zidanja Carske kuće, gradili putevi u Banjaluci.
Kako je koja vojska dolazila, preuzimala je Carsku kuću, pa su ovdje, poslije austrijske carske, stolovali i jugoslovenska kraljevska vojska, ustaški stožer NDH, garnizon JNA. Nakon dugog vojnog staža, zgrada je 1973. „demobilisana“ i od tada je hram kulture i riznica arhivskog blaga.
Bitka za nove prozore
Kada je u pitanju energetska efikasnost, staro austrougarsko zdanje ima odlične zidove, široke i do jednog metra, ali je stolarija dotrajala.
-Bilo bi odlično da promijenimo sve prozore i postavimo demit fasadu, troškovi za grijanje bi bili još manji. Međutim, za to treba novca. Pokušavali smo da ga dobijemo, kroz projekat, od Vlade Azerbejdžana, a ako nam to ne uspije, ostaju nam naši domaći programi za energetsku efikasnost – kaže Bojan Stojnić i dodaje da u zgradu Arhiva vrijedi ulagati, jer je ona tako kvalitetno građena da je „neuništiva“.
(Srpskainfo)
