U Republici Srpskoj prošle godine usvojeno je 11 djece, rekla je Srni portparol Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske Jelena Vujić.
Vujićeva kaže da je u 2018. godini evidentirano 381 dijete bez roditeljskog staranja, među kojima su i djeca zbrinuta u Domu “Rada Vranješeviću” Banjaluci, hraniteljskim i srodničkim hraniteljskim porodicama.
– Prošle godine evidentirano je i 26 lica zainteresovanih za usvojenje djece, ali nisu svi njihovi zahtjevi podneseni u 2018. godini – precizirala je Vujićeva.
Ona ističe da je broj zahtjeva za usvajanje uvijek veći od broja realizovanih usvojenja zbog činjenice da većina djece bez roditeljskog staranja imaju svoje biološke porodice, ali su iz različitih, na primjer socio-ekonomskih razloga, trenutno izuzeta iz svojih porodica.
Od ukupnog broja zasnovanih usvojenja u prošloj godini, kaže Vujićeva, šest je potpunih i pet nepotpunih.
Vujićeva je pojasnila da se potpunim usvojenjem između usvojioca i njegovih srodnika i usvojenika i njegovih potomaka zasnivaju odnosi srodstva, kao da je riječ o krvnom srodstvu.
– Potpuno se može usvojiti dijete uzrasta do pet godina, koje nema žive roditelje ili su mu roditelji nepoznati, odnosno koji su dijete napustili, a više od jedne godine ne zna im se mjesto boravka ili čiji su roditelji pred nadležnim organom starateljstva pristali da njihovo dijete bude potpuno usvojeno – dodala je Vujićeva.
Prema njeni riječima, nepotpunim usvojenjem između usvojenika i usvojioca i njegovih potomaka zasnivaju se odnosi srodstva, kao i prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece ako zakonom nije drugačije određeno.
– Nepotpuno usvojeno može biti dijete starije od pet godina – naglasila je Vujićeva.
Ona je naglasila da bračni par prilikom usvojenja djeteta prolazi detaljnu obradu s ciljem utvrđivanja opšte i posebne podobnosti, jer usvojenje mora biti u interesu usvojenika.
– Treba imati na umu da djeca bez roditeljskog staranja nisu samo djeca bez roditelja nego i djeca roditelja privremeno ili trajno spriječenih da vrše roditeljsku dužnost, odnosno roditelji ove djece su živi, ali su iz nekog razloga, privremeno ili trajno, spriječeni da vrše roditeljsko pravo. U tom smislu, djeca čiji su roditelji privremeno spriječeni da vrše roditeljsku dužnost nisu potencijalni usvojenici – pojasnila je Vujićeva.
Osim usvojenja, kaže Vujićeva, postoje i drugi oblici zbrinjavanja djece bez roditeljskog staranja poput hraniteljstva.
– Zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu je oblik zbrinjavanja korisnika u porodicu koja mu obezbjeđuje zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, koja brine o ličnosti korisnika i pomaže mu u ostvarivanju njegovih prava i izvršavanju obaveza – dodala je Vujićeva.
Ona je rekla da je u 2018. godini evidentirano ukupno 166 hraniteljskih porodica za djecu u kojima je smješteno 239 mališana, dok je u srodničkim hraniteljskim porodicama smješteno 120 djece.
– Zasnivanjem hraniteljstva uspostavlja se odnos između djeteta i hranitelja koji odgovara odnosu dijete – roditelj. Hranitelji preuzimaju neposrednu brigu o djetetu i imaju dužnost da se staraju o njegovom zdravlju, razvoju, vaspitanju i obrazovanju, a u cilju njegovog osposobljavanja za samostalan život”, naglasila je Vujićeva.
Ona je dodala da zahvaljujući modelu hraniteljstva djeca imaju priliku da odrastaju u porodičnom okruženju, da dobiju adekvatnu zaštitu i brigu, zdravstvenu zaštitu, vaspitanje i sve ono što je djetetu potrebno kroz odrastanje, razvijaju se emotivne veze, imaju uzore na koje mogu da se ugledaju i mogućnosti da izrastu u zdrave i dobre ljude.
(Srna)
