Od nastanka Republike Srpske do danas, gotovo da nije bilo tolikog raspona između uzdržanih očekivanja javnosti od jednog političara i njegovih očiglednih i konkretnih dometa u stvarnosti, kao u slučaju aktuelnog premijera RS Radovana Viškovića.
Naravno, to ne znači da je Višković dočekan sa negativnim predubjeđenjima. Iako je politička scena Srpske već godinama oštro polarizovana, otrovne strijelice u Viškovićevom pravcu, prije nego što je uopšte započeo mandat, izostale su skoro u potpunosti, kada je riječ o kritički raspoloženim strankama i građanima. Naprotiv, situacija je bila nestandardna, jer je on, bez obzira na činjenicu da je na sadašnju funkciju došao kao personalno rješenje vladajućeg bloka, i među neistomišljenicima dočekan sa priličnom dozom uvažavanja, pa i izvjesnim pozitivnim očekivanjima.
Sadašnji predsjednik Vlade RS nije propustio šansu koja mu se ukazala, imajući u vidu, s jedne strane, povoljan odnos snaga u Narodnoj skupštini, uz skoro dvotrećinsku većinu koja podržava njegov kabinet, ali i odsustvo “paljbe” sa druge strane političkog spektra. Pokazao je neuobičajenu dinamiku, energiju i aktivnost, a svi ti faktori demantovali su početni utisak o mirnoj i tihoj osobi, čiji će mandat biti neupadljiv, bez značajnih grešaka, ali i naročitih iskoraka.
To što je zatekao solidan ambijent u parlamentu, ne znači da ga van skupštinske zgrade nisu čekali ozbiljni izazovi. Naprotiv, RS već duže vrijeme nailazi na krupne nevolje, prije svega u socijalno-ekonomskoj i demografskoj sferi, ali i kada su u pitanju kontinuirani pokušaji da se ospore i preuzmu njene dejtonske nadležnosti.
Ovakva perspektiva nije pokolebala premijera, jer Radovan Višković ne dozvoljava da mu mandat prođe u praznom hodu, čekajući idealne prilike za djelovanje, kojih na trusnom Balkanu nikada neće biti. Čovjek je u svakodnevnoj akciji, bilo da je riječ o promjenama u zakonodavstvu i administrativnim potezima, čiji značaj ne treba potcjenjivati, bilo da se radi o odlascima na teren, obilježenim stvarnim interesovanjem za funkcionisanje privrede i život običnih ljudi, a ne kurtoaznim, prigodnim i protokolarnim otaljavanjem tog dijela obaveza.
U momentu kada se već približava polovina perioda između dvije izborne utakmice u RS i BiH, nema dileme da je Višković rijedak primjer političara neopterećenog jeftinim marketinškim efektima, isključivo usmjerenim ka uvećenju ličnog rezultata na biračkim mjestima. Od te magle, osobi čija nastojanja da bude premijer svih građana RS nisu gluma već realnost, važnije je da rješava probleme koji su predugo “gurani pod tepih”.
Pri tome, iako mu je prioritet osjetno poboljšanje životnog standarda u Srpskoj, očito je da ne bježi i od takozvanih velikih političkih tema. Jer, u racionalno ispunjena 24 sata mogu da stanu i zalaganje za socijalnu pravdu i nacionalno odgovorna politika. Ona u kojoj su primjetni napori da se, uz otvorenost prema širim integracionim procesima, intenzivira i povezivanje sa Srbijom, kao i dijasporom iz RS u Evropi i svijetu. Sve to uz fer i normalnu komunikaciju sa drugim entitetom u BiH i međunarodnom zajednicom, ali uz insistiranje na čistim računima, kao i na samopoštovanju konstitutivnog naroda čiji je predstavnik.
Ovakav profil upotpunjen je spremnošću Radovana Viškovića da se suoči i sa mogućim anomalijama u vlastitim redovima, o čemu, recimo, svjedoči njegov zahtjev da u Vladi RS budu provjerene sve diplome, kao i stalno podsjećanje da će se zahvaliti na saradnji ministrima koji ne prate novi ritam rada. Ukoliko se tome dodaju i povremene izjave u kojima bez narcisoidnosti priznaje sopstvene previde, uz jasan stav da je spreman da ih koriguje, ako su primjedbe utemeljene – otklonjena je i posljednja nedoumica. Jer, on jeste timski igrač u koordinatama RS, ali i autentična ličnost sa stavom. A većina građana Srpske će priznati da se takvih političara nije baš nagledala u proteklim decenijama.
(Banjaluka.net)
