Zlostavljanje i nasilje u porodici, nepostojanje adekvatne brige u biološkoj porodici i adekvatnih stambenih uslova, djeca koju su napustili roditelji, smrt roditelja ili izdržavanje zatvorske kazne najčešći su razlozi zbog kojih djeca širom BiH završe u domovima za nezbrinutu djecu.
U BiH takvi domovi djeluju u Zenici, Sarajevu, Tuzli, Mostaru i Banjaluci. Iako se u ustanovama trude da zadovolje sve kriterijume za prijem, smještaj i ishranu štićenika, roditeljsku ljubav i topao majčin zagrljaj zamijeniti ne može niko.
U domovima u BiH trenutno je smješteno 355 djece. Najviše ih je u Sarajevu – stotinu, a najmanje u Mostaru – 34. U Zenici boravi 85, u Banjaluci 72 i u Tuzli 64 štićenika.
U razgovoru s radnicima domova Avaz saznaje da su se susretali s najrazličitijim situacijama. U Centru za socijalni rad Bijeljina bilježe sve češće slučajeve roditelja koji im sami dolaze i odlučuju da po svaku cijenu ostave dijete.
– Nedavno smo imali slučaj da su roditelji došli i rekli: “Vodite ga, ja mu više ništa ne mogu.” Takvih primjera ranije nije bilo, ali ih sada ima u praksi – kaže Vesna Savić, sekretar centra.
Iako svi domovi koji djeluju na području BiH ističu da imaju sve potrebne uslove za ugodan boravak štićenika, dese se i tragedije, poput nedavne u zeničkom domu.
Sedamnaestogodišnja Adelisa Tahirović, prelazeći sa prozora na prozor da uzme upaljač, okliznula se i pala. Na mjestu je podlegla. U domu je bila sa sestrom, a ranije je boravila i njena polusestra. Javnost je ostala šokirana ovim slučajem.
Ima majki koje nikad ne obiđu djecu
Draženka Subašić, direktorka Doma, ističe da imaju angažovano 70 radnika.
– Od ukupnog broja, 39 radnika radi s djecom, i to odgajatelji, medicinske sestre, pomoćne radnice na održavanju higijene djece i prostora u kojem djeca borave te stručni tim koji čine pedagog, koordinator odgajatelja, socijalni radnik, glavna medicinska sestra i psiholog – pojašnjava ona.
Uprkos svemu, tragedija koja im se dogodila, ostavila je posljedice kako na radnike, tako i na štićenike. Ova ustanova bilježi još jedan tužan slučaj, prije dvadesetak godina, kad je štićenik na sebe oborio ormar i na mjestu podlegao.
Radnici su rekli da mnoge majke, nakon što odluče da ostave djecu u domove, nikad ih više ne posjete.
U Mostaru alarm i videonadzor
U Mostaru su sve prostorije u kojima borave djeca, renovirane u posljednje dvije godine.
– S djecom direktno rade odgajatelji, kao i stručni radnici i spoljni saradnici, angažovani kroz različite projekte, a pored svih navedenih, za bezbjednost djece se brine i noćni čuvar. Ugrađeni su i vatrodojava, alarm i videonadzor – kažu iz doma.
U Tuzli broj štićenika povećan za 14
U Domu za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli broj štićenika u ovoj godini povećao se za 14, a kroz ustanovu godišnje zna proći i do 150 štićenika.
– U prvih šest mjeseci ove godine dobili smo 14 novih štićenika uzrasta do šest godina. Nama djeca dolaze preko centara za socijalni rad, a događa se da majke u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla ostavljaju tek rođene bebe – kažu iz doma.
Bijeljina bez doma
Bijeljina, iako grad, odnosno regija, ima više od 100.000 stanovnika, nema dom za nezbrinutu djecu.
Centar za socijalni rad djecu bez roditeljskog staranja smješta u Dom za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja “Rada Vranješević” u Banjaluci, ali i u domove u Sarajevu i Gračanici.
(Avaz)
