PIŠE: Muharem Bazdulj
Prva ljubav zaborava nema. Tako bi neki lirski nastrojen komentator mogao da isprati skorašnje saopštenje “Naroda i pravde” povodom najavljene sarajevske Povorke ponosa. Podsjetimo, iz ove političke partije je stigao apel organizatorima Povorke ponosa da je sami otkažu: “Zalažemo se za vladavinu prava, toleranciju i suživot svih različitosti, ali se protivimo organizovanju manifestacija koje neće popraviti, već mogu pogoršati ukupnu sigurnosnu situaciju u Sarajevu i šire. Ne negirajući prava svakog pojedinca na slobodu u svakom smislu, pozivamo organizatore povorke da vode računa o činjenici kako je velika većina građana Sarajeva protiv povorke, jer je u suprotnosti s tradicionalnim vrijednostima i njihovim vjerskim osjećanjima. Pozivamo organizatore povorke da vode računa i o činjenici da je sloboda čovjeka ograničena slobodom i pravima drugog čovjeka.”
Iz partnerske Naše stranke su se čuli suprotni tonovi. Kantonalni premijer Edin Forto je poručio kako su organizatori Povorke ponosa dobili dozvolu za održavanje od Ministarstva unutrašnjih poslova KS-a i da samim tim postoje zakonske obaveze da se ovaj skup održi dostojanstveno i mirno te da će Vlada Kantona u skladu sa svojim odgovornostima osigurati sve što je potrebno da se ispoštuje dato odobrenje. Medijima je, međutim, zanimljivije bilo to što je Predrag Kojović, predsjednik Naše stranke, na svom Facebook profilu objavio tekst sevdalinke “Snijeg pade na behar, na voće”. Nije on prvi kome je stih “Neka ljubi ko god koga hoće” zaličio na proto-LGBT slogan, koliko god to zapravo bilo prilično nategnutno tumačenje. Ako je već želio da “šeruje” nešto na tom fonu, bolji i efektniji izbor bi bila pjesma “U bosanskom malom selu/ gdje Krivaja teče rijeka”.
Stranka demokratske akcije, na neki način partija-majka Naroda i pravde, osudila je saopštenje svoje partije-kćerke, ne zbog suštinskog neslaganja nego zbog “licemjernog populizma” uz posebno potenciranje sljedećeg: “SDA je od početka protiv održavanja Parade, a kada smo pozivali da se događaj otkaže, NiP-ov ministar Katica je, zajedno sa premijerom Fortom, davao punu podršku Paradi i garantirao njeno održavanje. Ako Narod i pravda želi otkazivanje Parade, onda neka to traže od svog ministra Katice i Ministarstva unutrašnjih poslova koje kontrolišu, te neka raščiste to pitanje sa svojim koalicionim partnerima iz Socijaldemokratske partije i Naše stranke koji se identificiraju sa Paradom, kao promocijom vrijednosti za koje se zalažu. Sve osim toga, predstavljat će još jedan pokušaj stranke NiP da u javnoj percepciji izbjegnu odgovornost za svoje odluke, koje kadrovi NiP-a donose po licemjernom principu – jedno pričaj, a drugo radi.”
Nisu se, naravno, Elmedin Konaković i njegova svita razišli sa SDA zato što se u osnovnom ideološkom profilu nešto naročito razlikuju od njih. Isto uostalom važi i za ostale stranke nastale odmetanjem od SDA-matice. Ipak, ako njihov problem s Povorkom ponosa ostane na nivou ovakve retorike i ako se zadrži na formalnom pozivanju organizatora da odustanu, uz svijest da organizatorima to ne pada na pamet, dugoročno sve ovo ne mora da nanese štetu koaliciji koja trenutno vlada Kantonom Sarajevo. U izvjesnom smislu, ovo može da se čita i kao taktički potez nedopuštanja Stranci demokratske akcije da ponovo preuzme onaj dio birača koji im se “oteo” podržavši na posljednjim izborima Narod i pravdu.
Izvan tog dnevnopolitičkog konteksta, međutim, frapantno je kako u SDA, stranci u čijoj davnoj estradnoj himni postoji stih “ljudska prava sva” nisu u stanju da poentiraju kad im se situacija sama od sebe namjesti. Kao da niko iz stranke koja se sa sentimentalnošću i simpatijom prisjeća vremena kad je Bosna i Hercegovina bila dio Osmanskog carstva ne zna da je u tom istom Osmanskom carstvu, u vrijeme ostalih reformi iz epohe Tanzimata, 1858. godine, homoseksualnost – dekriminalizovana. Prije Osmanskog carstva, to su u Evropi napravile samo Francuska, Belgija, Holandija, Luksemburg, Andora i neki kantoni u Švicarskoj. U Njemačkoj se to, recimo, desilo tek 1968, stotinu i deset godina kasnije. Kad je Bosna i Hercegovina postala dio Habsburške imperije, zakoni su u mnogo čemu postali progresivniji, no prava homoseksualaca su bila izuzetak, pošto je za razliku od Osmanskog carstva, homoseksualnost u Austro-Ugarskoj bila kažnjiva. Kao uostalom i u socijalističkoj Jugoslaviji, za razliku od Republike Turske, gdje od njenog nastanka homoseksualnost nikada nije spadala u domen krivičnog zakonika.
Uostalom, ako se esdeaovci već ugledaju na Erdogana, zašto imaju bilo šta protiv Povorke ponosa u Sarajevu ako se Povorka ponosa u Istanbulu, vjerovatno najveća u islamskom svijetu, redovno održava još od 2003. godine. U bosansko-muslimanskoj tradiciji homofobije vijekovima nije bilo, a kada se pojavila, došla je zapravo kao infiltracija i uticaj sa Zapada. Da su pametni, lideri i intelektualni komesari Stranke demokratske akcije bi na ovom fonu mogli da prave propagandu mnogo ubjedljiviju od one bizarne teze na kojoj jašu godinama, a prema kojoj je fojnička Ahdnama tobože preteča Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Ovako u jednom potezu pljuju i na vlastitu tradiciju i na globalnu modernost. To stvarno može samo SDA, skupa sa svim svojim satelitima i meteorima.
(Oslobođenje)
