Koja verzija Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) će se u utorak naći pred Predsjedništvom BiH još nije poznato, jer kabineti Željka Komšića i Šefika Džaferovića, uz posredovanje međunarodne zajednice, usaglašavaju dokument, dok Milorad Dodik tvrdi da je zabranio svojim saradnicima da učestvuju u tome.
Cijela rasprava svela se na pitanje članstva u NATO, a kada je riječ o tome, u ANP zaista piše da je BiH trasirala svoj put u Alijansu usvajanjem Zakona o odbrani BiH.
Međutim, u sijenci vatrenih rasprava, ostaje činjenica da odbrambena i vojna pitanja čine samo jedno od šest poglavlja u radnoj verziji ANP koga je predložila nekadašnja Komisija za NATO integracioni proces BiH. Ostatak su politička i ekonomska pitanja, pitanja resursa, bezbjednosna i pravna pitanja.
Primjera radi, u dijelu koji govori o kontroli granice, BiH se obavezuje da će analizirati moguće negativne implikacije migrantske krize na stanje bezbjenosti u BiH, posebno u kontekstu moguće povezanosti sa mrežama međunarodnog organiziranog kriminala i terorizmom. Riječ je o vrlo aktuelnom pitanju, u trenutku kada u BiH svaki dan ulazi na stotine migranata s istoka.
Ili, traži se odgovarajući nadzor i kontrolu rada OBA BiH, kroz zakonitost rada, način poslovanja i upravljanja, planiranje i utrošak sredstava, djelovanje u skladu sa Konvencijama o ljudskim pravima. Podsjećamo, parlamentarna Komisija za nadzor nad radom OBA BiH ne funkcioniše već godinama, a revizori trenutno nemaju pristup dokumetaciji kako bi ocijenili poslovanje obavještajne agencije.
Takođe, ANP predviđa poboljšanje spoljne trgovine, smanjenje javne potrošnje, reformu penzionog i invalidskog osiguranja, stvaranje uslova za povećanje štednje i investicija, jačanje poslovnih lanaca, jedinstven ekonomski prostor, poboljšanje poslovnog okruženja, povećanje broja zaposlenih, racionalno gazdovanje prirodnim resursima. Tu je i dostizaje standarda NATO zemalja u domenu saobraćajne infrastrukture.
Prema riječima lidera SDA Bakira Izetbegovića, koji zagovara redukovani ANP, upravo bi fokus trebalo da bude na ovim civilnim pitanjima, dok bi vojni dio dokumenta bio sveden na minimum. Izetbegović smatra da bi to bio kompromis sa „srpskom stranom“.
Istovremeno, Milorad Dodik je odbacio miješanje Amerikanaca kao posrednika u približavanju stavova. Slučajno ili ne, on je to izjavio nakon sastanka sa ruskim ambasadorom u BiH Petrom Ivancovim, koji je rekao da je zabrinut zbog toga što Savjet ministara još nije formiran i da se on ne miješa u unutrašnje stvari u BiH „za razliku od nekih njegovih kolega“. To je bilo dovoljno da SDA već optuži Dodika i Ivancova da stoje iza rušenja sporazuma o formiranju Savjeta ministara i nastavak NATO integracija“.
Direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada Aleksandar Popov podsjeća da na ovim prostorima već uveliko traje nadmetanje velikih sila za ostvarenje svog uticaja.
– Tu prije svega mislim na Ameriku, Rusiju i Tursku. Istovremeno sve zemlje regiona su u nekoj fazi puta ka članstvu u EU i osnovni zadatak bi im bio da usklađuju svoje unutrašnje zakonodavstvo, kao i spoljnu politiku sa ovom evropskom integracijom. Ubrzanje tog puta, a posebno ulazak BiH u NATO, ne odgovara Rusiji koja na taj način gubi jedno od uporišta u regionu pa to sigurno neće biiti primljeno sa odobravanjem sa njihove strane. Ne vjerujem da će Putin na to lično reagovati, ali će sigurno naći način da Dodiku prenese to nezadovoljstvo – kaže Popov za Srpskainfo, govoreći o mogućoj reakciji Moskve u slučaju da Dodik pristane na slanje bilo kakve verzije ANP koja bi značila nastavak NATO integracija BiH.
Kada je reč o nedavnoj izjavi srpskog predsjednika Aleksandra Vučića da Srbija ostaje vojno neutralna, a da je na BiH da sama odlučuje o svom statusu, Popov kaže da je takav stav bio očekivan jer Vučić oduvijek govorio da poštuje odluke političkog vrha BiH.
– To što je izjavu o vojnoj neutralnosti Srbije dao u prisustvu ruskog ambasadora nije slučajno jer je na taj način težio da zadrži balans između odnosa sa Zapadom, prije svega kroz EU integracije, i dobrih odnosa sa Rusijom. Samo sve više se bliži trenutak kada će on konačno morati da se definitivno opredijeli za jednu od tih opcija jer niti je Srbija nekadašnja SFRJ, niti je on Tito da dugoročno može da balansira između Zapada i Risije – zaključuje Popov.
(Srpskainfo)
