Verujem da je Aleksandar Vučić doneo mudru državničku odluku i procenu da “najskuplju srpsku reč” i “najskuplje srpsko pitanje” ne može da rešava jedna glava, pa makar ona bila i najmudrija, kaže za Tanjug istoričar Predrag Marković i potpredsjednik SPS povodom inicijative predsjednika Srbije da se otvori širok društveni dijalog o Kosovu.
Vučićev poziv na dijalog Marković vidi kao njegovu želju da sabere sve umne i političke snage našeg naroda, jer je kosovsko pitanje, kako navodi, unikatno u Evropi i jer ni jedna zemlja nema takav problem, kao što ga ima Srbija.
Prema njegovim riječima, nijedna zemlja poput Srbije nije doživjela da joj u miru nekadašnje saveznice u svjetskom ratu otmu dio teritorije i da naprave paradržavu bez ikakvog osvrtanja na međunarodno pravo.
– Za takav neobičan problem potrebna su sigurno i neobična rešenja. Predloge za rešavanje pitanja Kosova koji su potekli od Dušana Batakovića, Dobrice Ćosića, Dejana Despića odnela je bujica istorije. Trebaju nam novi, koji u sebi podrazumevaju šta stvarno možemo da ostvarimo na Kosovu – kazao je Marković.
A to znači, upozorava Marković, da je došlo vrijeme da i mi budemo pošteni prema sebi samima, da se taj dijalog u našem društvu ne svede na fraze.
– Ovo što sveštenici Srpske pravoslavne crkve govore o Kosovu, to su fraze. Ti predlozi moraju da budu pošteni. Japanski car je jednom lepo rekao da postoji trenutak u kojem se izdrži neizdrživo i u kojem se podnese nepodnošljivo. To je kazao posle pada atomskih bombi na Japan. Tako i mi moramo da glasno kažemo istinu, ma kakva ona bila i da se celokupna javnost osvesti – ocenjuje Marković.
Za njega nema dileme da bi najveći broj Srba najviše volio Kosovo bez Albanaca u srpskoj državi.
– Mi nikada nismo znali šta ćemo sa Albancima. Na Kosovu je ogromno stanovništvo koje mrzi našu državu i to je deo te jednačine koja je bila nerešiva za sve ovdašnje političke elite – navodi Marković.
Stoga smatra da bi bilo dobro da iznesemo u javnost različite prijedloge, koji nisu samo patriotske fraze i demagoške parole.
Na pitanje da li se u dijalogu traži “crvena linija” preko koje se u pregovorima sa međunarodnom zajednicom i Prištinom, mimo alternative – priznanje ili ne – ne može preći, odnosno traži li se definisanje ciljeva od kojih Srbija u odbrani svojih i interesa svoga naroda ne smeij odustati, Marković ukazuje da se najprije treba vratiti na jednu polaznu osnovu, koja se u međuvremenu, tokom briselskih pregovora, nekako “zagubila”.
On, naime, smatra da bi naši pregovarači prije bilo kakvog nastavka dijaloga Beograda i Prištine morali od međunarodne zajednice da traže povratak na standarde, koje je upravo međunarodna zajednica i – propisala:
“Setimo se priče ‘standardi pre statusa’, u kojoj su Albanci morali da pokažu odgovornost prema manjinama i da zaštite Srbe. Ispalo je da su kosovski Albanci postali ‘najrazmaženije dete’ u Evropi. Nama se gleda svaka sitnica u procesu pristupanja Evropskoj Uniji, a Albancima se bukvalno sve toleriše”.
On podsjeća da nijedan izgrednik u martovskom pogromu nije kažnjen.
– Proporcionalno gledano, taj pogram je odneo više života od Kristalne noći, a niko nije procesuiran za ta ubistva – kazao je Marković.
Politika međunarodne zajednice do sada je, ističe, bila da Albanci dobiju sve što zatraže, a da mi moramo sve da zaslužimo.
– Albanci bi za početak morali da pokažu elementarnu zrelost. Da urade nešto što bi ih kvalifikovalo da postanu odgovorno društvo. Recimo, da pohvataju ubice srpskih žetalaca, da kazne palitelje srpskih crkava. Za sada su Albanci pokazali samo rušilački kapacitet i pre svih pregovora naša crvena linija morao bi biti zahtev da se Albanci drže minimalnih civilizacijskih, pravnih, ljudskih standarda – kazao je Marković.
(Tanjug)
