Iako je u BiH već dvije godine na snazi pravilnik koji je donesen s ciljem pojeftinjenja lijekova na domaćem tržištu, naše apoteke su i dalje kudikamo skuplje nego u Srbiji.
Zato građani BiH, a posebno hronični bolesnici, lijekove uglavnom nabavljaju u susjednoj državi, gdje mogu značajno da uštede, obzirom na to da su tamo lijekovi istog proizvođača, te identičnog sastava i pakovanja, i po tri puta jeftiniji.
Primjera radi, kapi za liječenje glaukoma u apotekama u Srbiji koštaju tek nešto više od 20 maraka, dok se njihova cijene na našem tržištu kreće oko 90 KM, a pacijenti još moraju da ih naručuju.
Razlika u cijeni uočljiva je kod velike većine lijekova, pa tako i kod tableta koje se koriste za kardiovaskularne bolesti.
Tako, lijek „zilt“, za sprečavanje zgrušavanja krvi i nastanak tromboze, kod nas košta 25, a u Srbiji deset KM. Cijena “roswere“, lijeka za smanjenje holesterola, na tržištu BiH kreće se oko 26, a u apotekama u Srbiji 10 maraka, dok „prexanor“ za liječenje visokog krvnog pritiska u komšiluku košta 15, a u apotekama u BiH preko 29 KM.
Nije teško izračunati da bi pacijent, koji bi kod nas mjesečno kupovao tri kutije ova lijeka, morao da izdvoji dodatnih 45 KM, u odnosu na njihovu cijenu u Srbiji. To znači da su, na primjer, penzioneru koji mjesečno prima 270 KM, na godišnjem nivou potrebne čak dvije penzije da pokrije ovu razliku u cijenama.
Nikola B, penzioner iz Banjaluke, zbog zapušenja vratne arterije već četiri godine koristi „zilt“ i „rosweru“, a pije i lijekove za hipertenziju.
– Samo sam prvu terapiju kupio ovdje, dok nisam saznao da su pomenuti lijekovi skoro četiri puta jeftiniji u Srbiji. U međuvremenu, i „zilt“ i „roswera“ su pojeftinili u apotekama u BiH, ali ne u nekom značajnijem iznosu, pa ih i dalje nabavljam u Novom sadu ili Beogradu. Ovi lijekovi su, naime, i dalje dva i po puta skuplji kod nas. Zaista mi nije jasno zbog čega toliko razlika u cijeni, kad je riječ o identičnom lijeku, istog proizvođača, sastava i pakovanja – ističe naš sagovornik.
Dodaje da su lijekovi u BiH i dalje pravi luksuz, te da oni koji nemaju nekog u Srbiji da ih snabdije terapijom, u izuzetno nezavidnoj poziciji.
U Agenciji za lijekove i medicinska sredstva (ALM) BiH potvrđuju da je veliki broj lijekova u Srbiji jeftiniji nego kod nas, iako se primjenjuje Pravilnik o načinu formiranja cijena lekova i njihove kontrole, te su dokazane uštede.
– Jedan od razloga je što je u Srbiji niža stopa PDV-a. Dalje, kod njih su niže i maloprodajne marže, koje u RS iznose 20, a u FBiH 25 odsto. Takođe, Srbija je daleko veće tržište, što omogućava niže cijene lekova – kaže šef Odsjeka za informisanje o lijekovima i medicinskim sredstvima Tijana Spasojević Došen.
Prema njenim riječima, ALM predstavlja prvu, ali ne i poslednju liniju u sistemu određivanja cijena lijekova u BiH.
– U drugoj liniji su fondovi zdravstvenih osiguranja koji na osnovu svojih principa poslovanja mogu ugovarati i priznavati i niže cijene od onih koji se odrede po modelu, odnosno pomenutom pravilniku – naglašava Spasojevićeva.
Objašnjava da je Pravilnik počeo da se primjenjuje sredinom 2017, te da je 2016. posljednja godina u kojoj su lijekovi prometovani bez postavljanja kriterijuma za formiranje cijena od strane države.
– Ukupan promet lijekova sa režimom izdavanja „Lijek se izdaje uz ljekarski recept“ u 2016. je bio 531,2 miliona KM. Procjena ušteda na osnovu podataka o prijavljenim cijenama u 2018. je skoro 56,3 miliona KM. Uštede su imali fondovi i pacijenti za lijekove za koje participiraju, a koji imaju pomenuti režim izdavanja – kaže Spasojevićeva.
Nestašica „cordipina“ i „nifelata“
Pored paprenih cijena, građani BiH nerijetko muku muče i sa nestašicom lijekova, a na tržištu trenutno nema „cordipina“ i „nifelata“, koji se koriste za visok krvni pritisak. Poseban problem predstavlja to što ove lijekove koristi veliki broj pacijenata. Iz apoteka u BiH poručili su da više od mjesec dana nemaju pomenutih lijekova, te da ne znaju kada bi oni mogli biti na raspolaganju pacijentima.
(Srpskainfo)
