PIŠE: Nino Raspudić
Tko je prije samo nekoliko godina mogao i pomisliti da će se lakše, i uz puno više međusobnog povjerenja, dogovarati američki predsjednik i čelnik Sjeverne Koreje nego lideri zemalja Europske unije?
Ako prošlotjedno ležerno Trumpovo ušetavanje na teritorij Sjeverne Koreje u pratnji Kim Jong Una nije vrijedno Nobelove nagrade za mir, onda ne znam što jeste. Ustvari, znam. Obama ju je svojevremeno dobio bjanko, i prije nego što se moglo išta zaključiti kakav će mu biti predsjednički mandat. U sjeni njegovog predsjednikovanja kasnije je izazvano nekoliko ratova, obojenih revolucija, trajno je destabiliziran sjever Afrike, Bliski Istok, Ukrajina je gurnuta u građanski rat i na koncu izgubila dio teritorija, a sve to bez ikakve koristi za zapadni svijet. S druge strane od globalnih medija ogađeni Trump, sada kada se već može podvlačiti crta pod njegov prvi mandat, ispada jedan od najvećih mirotvoraca posljednjih desetljeća. Šetnja preko krvavo utvrđene granice koja od 1953. dijeli isti narod, iako je za sada samo simbolički čin, sigurno će doprinijeti relaksaciji odnosa na Korejskom poluotoku i probijanju mentalnih blokada Koreanaca koji su imali povijesnu nesreću da se nađu na sjecištu geostrateških silnica što mi itekako dobro razumijemo.
Dok se tamo stanje relaksira, usred Europe se zateže. Natezanja između čelnika zemalja EU, do jučer prividno savršeno skladnog okvira, podsjećaju na jugorepublike pred raspad. Ruža Tomašić izjavila je s lica mjesta kako se u pregovorima oko izbora novih čelnika Unije igralo iza kulisa, doslovno “gore nego na pijaci”. Dok je trajala trgovina hrvatski premijer nije poput rumunjskog decidirano negirao da ga zanima EU karijera nego je pitijski zaobilazio izravan odgovor. Ali u novom miješanju karata Andreju Plenkoviću nije se posrećilo pa, umjesto da kormilari Europom, sada se bavi Lovrom Kuščevićem.
U Domovini, tko o čemu, HNS o poštenju. Strančica poznata po visokim moralnim standardima, i beskompromisnom nepristajanju na političke trgovine i nedajbože prevaru birača, to dakle svetačko društvo našlo se silno povrijeđeno aferama Lovre Kuščevića i tražilo je njegov odlazak iz Vlade jer bi im moglo okaljati svijetli obraz ostajanje u koaliciji s takvim tipom. Istina, na izravno novinarsko pitanje hoće li izaći iz vladajuće koalicije ako Plenković ne smijeni bračkog čudotvorca, stidljivo su govorili da baš ne bi išli tako daleko… Onda je Lovro Kuščević rekao kako ne može državom drmati strančica od 2,5 posto, aludirajući očito na HNS, ali im je time čak i komplimentirao, jer u stvarnosti stoje upola slabije. Ali kako je strančica mogla drmati do sada i zašto su joj dali na upravljanje veliki dio države uključujući i reformu obrazovanja?
Kao da su se HDZ-ovci preko noći pretvorili u neke druge ljude! Tako Dubravka Šuica, nezadovoljna pregovorima u Bruxellesu, izjavljuje: “To je prevara birača, htjeli smo demokratizirati proces kroz koncept spitzenkandidata, ovo je trgovina koja vrijeđa birače”. Eto, to sada govori jedna od vedeta stranke koja je s HNS-om, Sauchom i kompanijom izvela najveću prevaru birača u povijesti hrvatskog parlamentarizma. Imaju li možda oni jedan standard, obraz i želudac za Bruxelles, a drugi za Zagreb? Pa ono što je prevara birača u Europi, kod nas se naziva “stabilnost”. “Nemojte se ništa brinuti. I HDZ i Vlada i ja osobno ćemo iz ove izmišljene krize izaći jači”, izjavio je Kuščević u srijedu, čime je mogao navesti javnost na pogrešan zaključak o raspletu te priče jer nesumnjivo je da bi njegovim izbacivanjem iz Vlade postali jači i on i Vlada, budući da svatko jača kad se liši lošeg društva.
No u prilog varijante da bi Kuščević barem još neko vrijeme mogao ostati na funkciji ide teza koju je istu večer u Otvorenom iznio Nikola Grmoja da se Plenković ne može olako riješiti Kuščevića jer bi ovaj mogao osvetnički propjevati o krađi referenduma o promjeni izbornog zakona. Da je HNS trenutačno klimaviji od Kuščevića, i zadnjim sumnjičavcima postalo je jasno kad se oglasio naš politički svizac Phill, Gordan Jandroković, koji je napao “strančicu” rekavši kako je “vidljivo iz aviona da nisu korektni” i dodao: “Nije nam važno što kaže HNS, već ono što ćemo mi procijeniti kao ispravno. Ako idu iz Vlade, neka odu iz Vlade.”
Moguće je da su HNS-ovci malo blefirali i da će na koncu podviti rep i ostati uz Plenkovićev skut do kraja mandata. U tom slučaju cijela ta farsa obraz koalicije HDZ-HNS svoj vrhunac može dosegnuti u Saboru ako HNS-ovci, nakon što su zatražili smjenu ministra Kuščevića, glasuju protiv njegove smjene. Istina je da mogu reći kako su oni željeli da Plenković smijeni Kuščevića, a ne oporba predvođena SDP-om, možda zato što ih je upravo taj SDP u koaliciji dovukao u Sabor, što dovoljno govori o pameti SDP-a i moralu HNS-a. Sve je to, što bi rekla njihova ministrica, “škola za život”, treba se samo nadati da birači neće još jednom ponavljati razred.
(Večernji list)
