Ne moram nikome da služim, nikom nisam potčinjen i spreman sam da budem zajedno s Banjalukom i građanima protivteža svom nemoralu i pustoši, svemu što se dešava u Srpskoj.
Poručio je to Draško Stanivuković, prvi zvanični kandidat za gradonačelnika Banjaluke na lokalnim izborima iduće godine, u intervjuu za Srpskainfo. Stanivuković je najmlađi poslanik u Narodnoj skupštini RS, u koju je prešao iz odborničke klupe.
– Prvo što ću uraditi kao gradonačelnik – pozvaću svakog poštenog preduzetnika na sastanak i reći im da napišu sve što njihov Grad, njihov gradonačelnik i Gradska uprava treba da urade, zajedno s njima, da krenu zapošljavati i dođu do mnogo većeg broja radnika – naveo je Stanivuković.
Objavili ste kandidaturu godinu i po prije izbora. Da li je to prednost ili mana?
Ono što mene karakteriše od samog početka karijere i tako će biti uvek jeste – nekalkulisanje. Dosta je narodu političara kalkulatora koji gledaju u mandate i koliko će osvojiti. Sva koncentracija politike se svela na broj fotelja, od čega jedan običan čoviek nema nikakvu korist. Osjetio sam i vidio da je narodu potrebna nada. Mojim dolaskom Banjaluka će biti protivteža, u gradu neće biti pokorni ljudi koji samo služe onome što kaže politika na nivou Srpske. Zato Banjaluka i nije samostalna, nema svoj razvoj, zato se budžet pustoši. Nikakvog tu kalkulisanja nema, u ovu bitku se ulazi pošteno, odvažno, sa voljom naroda. Narodu treba promjena i da prije svega ima nekoga ko je među njima, a ne nekoga ko sjedi na petom, desetom spratu, koji ne reaguje ni na jedno ubistvo, na životne probleme koji su važni.
Šta prioritetno treba rješavati u Banjaluci?
Banjaluka je pune dvije decenije nijema na svako ubistvo, preko jedne decenije ćuti o kriminalu u parku „Petar Kočić“, kada je neko spomenuo Milana Vukelića!? Kažu, rješavamo nagomilane dugove “Toplane”. Pa, ko ih je nagomilao, ima li taj ime? Ko je zadužio Banjaluku za 100 miliona maraka? To su 33 Zelena mosta, a mi se hvalimo jedva ovim jednim koji kasni godinu dana. Ne smije da udari ortak na ortaka. Ja sam za koncept slobodne Banjaluke, sa slobodnim građanima. Koncept nove Banjaluke podrazumijeva i raspodjelu sredstava na način da onoliko koliko su Kuljani, Barlovci, Dragočaj, Ramići dali preko građevinskih dozvola, preko određene privrede, da im se dio novca od tih nameta vraća, da se ne ulaže samo u jezgro grada.
Koji su Vam planovi?
Fokus moje politike biće industrijske zone. Banjaluka nema nijednu industrijsku zonu; one moraju biti postavljene van grada, na tri različita dijela. Privreda je ključ; lako će građani preživjeti sa jednim kružnim tokom manje, ako dobiju priliku da rade. Banjaluka, između ostalih stvari, mora da dobije šetalište, ozbiljan kej na Vrbasu, koji će biti sinonim grada. Banjaluka treba da vrati stari duh koji je imala, treba da dobije drugu Gimnaziju, da liči na onu Realku prije zemljotresa, da dobije jednu takvu ljepoticu, po arhitekturi i po obrazovanju. Banjaluka najveći problem vodi s javnim dugom. Dug Grada je toliki da je progutao preko 30 osnovnih škola, preko 30 mostova, preko 50 novih postrojenja, a najveći problem je pustošenje budžeta, enormno zapošljavanje. Banjaluci treba realni sektor, privreda koja finansira javna preduzeća. Sve je to koncept koji možemo da uradimo i za koji sam uvjeren da imamo snage da se suočimo.
Imate li plan za unapređenje javnog prevoza, koji mnogi građani smatraju lošim?
Autobuske karte, grijanje, odvoz smeća, voda, struja, sve su to nameti koji su poskupili u posljednje dve i po godine. Karte su skuplje, a i dalje nas voze stari autobusi, imate pojedina naselja koja nemaju liniju ili koja ide na svaka dva, tri sata. Ugovor Grada i prevoznika je nakaradan za građane, ali i za same prevoznike. Moramo i njih razumjeti, njima mora ići veći podsticaj da bi mogli poboljšati vozni park. Obezbjediću besplatne karte u javnom prevozu za višečlne porodice; ja sam tu akciju ranije i pokrenuo, ali Grad nije imao sluha. Kažu, nemaju 200.000 KM godišnje, a imaju toliko za platu drugog potpredsjednika Skupštine grada. O toj banalnosti pričam. Treba vidjeti da li Banjaluka, u futurističkom konceptu, ima mogućnosti za uvođenje još načina za javni prevoz. Spreman sam i na to; razgovarao sam s gradonačelnicom Stokholma, a pravim kontakte i sa još evropskih gradova od kojih možemo dobiti i finansijsku podršku. Postavljamo koncept Banjaluke kao polumilionskog grada, decentralizovanog grada u koji će ući i opštine koje su danas samostalne, poput Čelinca, Laktaša, jednostavno Banjaluku koja može biti centar.
Ima li nešto da Vam se dopada u sadašnjem načinu vođenja Banjaluke, da biste „prekopirali“?
U ovaj posao se ne bih uključio da ovi ljudi rade dobro. Ja privatno živim dobro, ali građani Banjaluke i Srpske ne. Vjerujte, ne bih ništa kopirao, jer ovdje vidim kozmetiku, a hoću da ponudim suštinu, promjenu koju Banjaluka nije videla posljednjih 20 godina, da se suprotstavim kako unutar svojih redova, tako i spolja. Danas se politika svela na kozmetiku, sve je postalo samo slikanje na gradilištu, a moja politika kao budućeg gradonačelnika jeste suština. Bavim se industrijom, zapošljavanjem i slobodom građana. Ima ljudi koji imaju dobra primanja ali nemaju slobodu da kažu šta misle, nemaju mogućnost da nose neki transparent jer će dobiti kaznu. Želim da oslobodim Banjaluku, želim da čovjek koji sutra nije zadovoljan sa mnom izađe na Trg i kaže to. Spreman sam uraditi ono što niko drugi nije. Ništa me ne može zaustaviti.
Šta poručujete onima koji vam spočitavaju mlade godine za ovu funkciju?
Volio bih da se malo vrate u prošlost i vide da su ljudi mojih godina išli u pohode da osvoje cijeli svijet, da su uradili neke od najvećih stvari u istoriji, kao i da su se najveće stvari upravo dešavale u dvadesetpetim godinama, do tridesete. Neka malo pogledaju ko vodi i ko je nekada bio ministar inostranih poslova, ko je kancelar Austrije. Mislim da je čovjek sa 25, 26 godina dovoljno zreo da oko sebe okupi kvalitetne ljude, da donosi odluke, da radi. Ako vidite moj opozicioni rad, vidite i da sam kao poslanik, sa mojim kolegama i građanima mnoge granice pomjerio, pokrenuo promjene. Ne bih da godine sude, ali ne bih ni da se kaže “mladi su budućnost”, jer imate mnogo mladih koji su poltroni, kao i mnogo starijih ljudi koji su pošteni do srži. Ništa ne treba generalizovati.
Mislim da je svaki čovjek koji je pošten, dobar, spreman da mijenja, promjena koju treba Banjaluka i Srpska. Za sve stvari u kojima nisam stručan, imam ljude s kojima sarađujem. Jelena Trivić, Milko Grmuša, Saša Čekrlija, sve su to ljudi koji me okružuju, koji će se tek pridružiti, tako da imam ozbiljan tim mladosti i iskustva. Imam energiju da trčim polumaraton, maraton, da 24 sata ne spavam. Sposoban sam, to Banjaluka treba da vidi.
(Srpskainfo)
