Radnici Čikaga zaslužni su što danas u dobrom dijelu čovječanstva obilježavamo Prvi maj kao međunarodni praznik rada.
Oni su, naime, inspirisani uspjehom kanadskih radnika iz 1894, dvije godine kasnije počeli svoju bitku za osmočasovno radno vrijeme, što je tekovina koju u dobrom dijelu planete i danas koriste oni koji imaju posao i radno mjesto.
Čikaški radnici mjesecima su vodili bitku za bolje uslove rada, a prije svega da radni dan traje osam sati, da bi onda, uoči 1. maja te 1896, u većem dijelu fabrika bio obustavljen rad zbog štrajkova. U ponedjeljak, 3. maja u Mek Kormik Riperu izbila je masovna tuča u kojoj su s jedne strani bili radnici, članovi sindikata, koji su sprečeni da dođu na posao, i, s druge strane oni koji nisu pripadali sindikatu, a koje je Mek Kormik zaposlio.
Policija se umiješala, ubijena su četrovica članova sindikata, a reakcija grupe anarhista, čije su vođe bili Avgust Spajs i Albert Parsons, bila je da pozovu radnike da se naoružaju i da 4. maja učestvuju u masovnim demonstracijama na Trgu Hejmarket. Na trg, međutim, dolazi tek 3.000 radnika, a osoba čiji identitet nikad nije utvrđen bacila je bombu kojom je ubijeno sedam a ranjeno 67 policajaca.
Gradske i državne vlasti uhapsile su osam anarhista, optužile ih za ubistvo, a četvoricu osudile na smrt. Smrtna kazna je izvršena 11. novembra 1887, a da dokazi protiv njih nikada nisu pronađeni. Naredni protesti okupili su četvrt miliona radnika i građana Čikaga, a ta je kolona ljudi ispratila Parsonovu pogrebnu povorku dok je prolazila gradom.
Ovaj tragični događaj obilježava se od 1889. svake godine kao Dan međunarodne radničke solidarnosti, a za radnike i sindikalce širom svijeta Hejmarket je od tada simbol totalne potpune nejednakosti i nepravde kapitalističkog društva. U ovom obliku 1. maj je postao međunarodni praznik radnika i njihovih sindikalnih pokreta i u većini zemalja svijeta je državni praznik.
Prvi maj je državni praznik bio i u Hitlerovoj Njemačkoj, a u SAD su od Prvog maja odustali, smatrajući ga komunističkim praznikom, pa sada Praznik rada slave prvog ponedeljka u septembru. U međuvremenu se mnogo toga dogodilo, pa razni aktivisti i sindikati otvaraju pitanje – imamo li razloga da praznujemo 1. maj kao praznik rada, kada dobar dio čovječanstva nema posao i kada je u mnogim zemljama borba za radnička prava postala borba za radno mjesto i bilo kakav posao.
