Istočnolibijske snage koje su saveznici vojnog komandanta Kalife Haftara zauzele su selo Suk al-Kamis na oko 40 kilometara južno od Tripolija, javlja Rojters.
Rojters se poziva na neimenovanog meštanina i izvore iz vojske koja kontroliše istočni deo Libije
Navodi se da je selo zauzeto nakon borbi sa snagama povezanih sa međunarodno priznatom vladom u Tripoliju.
Komandant trupa koje drže istočni deo Libije Kalifa Haftar kazao je generalnom sekretaru UN Antonio Gutereš da će se operacija koju je poveo ka Tripoliju nastaviti sve dok terorizam ne bude pobeđen, objavila je televizija “Al Arabija”, prenosi Rojters.
Generalni sekretar UN Antonio Gutereš objavio je da napušta Libiju “teškog srca” i duboko zabrinut, nakon sastanka koji je imao sa Kalifom Haftarom, komandantom trupa koje držu istočni deo države.
Rojters podseća da je Haftar naredio svojim trupama da marširaju na prestonicu Tripoli.
“I dalje se nadam da je moguće izbeći krvavi sukob u i oko Tripolija”, napisao je Gutereš na Tviteru.
Kremlj je ranije danas saopštio da ne podržava libijskog vojnog komandanta Kalifu Haftara koji je naredio svojim snagma da krenu prema prestonici Tripoliju, dok je EU pozvala na smirenje i upozorila da bi situacija mogla da se otrgne kontroli.
Dmitrij Peskov, portparol ruskog predsednika Vladimira Putina istakao je potrebu da se izbegnu akcije koje bi dovele do nastavka krvoprolića, preneo je AP.
On je rekao novinarima da je potrebno uložiti svaki mogući napor da se postigne rešenje mirnim diplomatskim sredstvima u Libiji.
Na pitanje da li Rusija podržava Haftara, Peskov je rekao da Moskva ni na koji način nije uključena u to.
Portparolka Evropske komisije Maja Kocijančić izjavila je da su veoma zabrinuti zbog gomilanja vojske koje je u toku u Libiji i eksalaciji retorike koja ozbiljno rizikuje da dovede do nekontrolisanog sukoba.
Kocijančić je rekla da EU poziva “sve strane da odmah deeskalzuju situaciju i prekinu sve provokativne radnje”.
Lider međunarodno nepriznate administracije u Libiji, Kalifa Haftar, naredio je juče svojim trupama da krenu prema prestonici Tripoliju, koja je pod kontrolom snaga lojalnih premijeru Fajezu Seraju, preneo je Rojters.
Haftar je poziv objavio u videu naslovljenom “Operacija oslobađanja Tripolija”.
Libija je od svrgavanja sa vlasti i svirepog ubistva lidera Moamera Gadafija podeljena na međunarodno priznatu vladu u Tripoliju na čelu sa premijerom Serajom i paralelnu administraciju lojalnu Haftaru, za koju se bori Libijska nacionalna armija (LNA), podsetila je agencija.
Stvarni vladari prijestolnice ostaci islamističkih milicija
Zapovjednik Libijske narodne armije, general Khalifa Haftar, dao je naredbu za napad na Tripoli u kojem trenutno vlast obnaša fantomska Vlada nacionalnog jedinstva premijera Fayeza Al-Sarraja, dok su stvarni vladari prijestolnice ostaci islamističkih milicija iz vremena svrgavanja Muammara Gaddafija koje su u vezi, bolje rečeno u stvarnom savezu s islamistima u Misrati.
“Vrijeme je da oslobodimo Tripoli. Grad mora biti slobodan od militanata i terora”, rekao je Haftar u svom obraćanju vojsci.
U isto vrijeme, general je naredio da se jamči sigurnost strancima u Tripoliju i da se ne puca na civile. Zapovjednik je također pozvao stanovnike glavnog grada da “polože oružje i podignu bijelu zastavu”.
Prema libijskom televizijskom kanalu Al Hadath, Libijska narodna armija je prethodno uspješno oslobodila gradove u blizini Tripolija.
U studenome 2018. su sudionici konferencije o libijskoj krizi pozdravili prijedlog posebnog predstavnika UN-a za Libiju Ghassana Salaméa za održavanje izbora u Libiji tijekom ovog proljeća i plan Haftara je očistiti zemlju od političkih stranaka koje raspolažu svojim islamističkim milicijama, poput stranke Al-Watan vođe bivše Libijske islamske borbene skupine, nekada pripadnika Al-Qaede kojeg je zarobila CIA i poslala u Libiju sa zadaćom da okupi islamističke militante u jedinice potrebne za borbe na kopnu protiv Gaddafijeve vojske u vrijeme zračnih udara NATO pakta.
Kako javljaju agencije, vojska generala Haftara je već na rubu Tripolija. O napredovanju njegovih snaga stižu proturječne informacije. Lokalni bloger Moustafa Dannoun piše da je LNA već stigla na pet kilometara od glavnog grada Libije, dok AFP izvještava da je vojska Khalife Haftara udaljena 27 kilometara od prijestolnice.
Jučer je general najavio početak ofenzive protiv islamista i kriminalnih bandi u libijskoj prijestolnici, a do kraja dana je LNA preuzela kontrolu nad gradovima Garyan, Sabrata i Surman, koji se nalaze otprilike 60 kilometara zapadno od glavnog grada. To znači da imaju ili prešutnu potporu militanata iz Zintana ili i oni sudjeluju u kampanji, obzirom da borci Zintana godinama vode sporadične sukobe s islamistima iz Tripolija.
U svom obraćanju je general pozvao svoje postrojbe da “mirno uđu u Tripoli i pucaju samo u osobe koje preferiraju sukobe i bitke”. O pravim borbama još nije bilo izvješća. Sudeći prema fotografijama koje su postavili libijski blogeri, Libijska narodna armija putuje “lagano” na Tripoli i do sada nije naišla na mnogo otpora. Kolone oklopnih vozila i terenskih automobila s teškim mitraljezima i protuzrakoplovnim strojnicama se polako kreću autocestama u smjeru glavnog grada.
Bloger Ahmed El Gasir je objavio fotografije pedesetak zarobljenih i razoružanih militanata. Kako je izvijestio, borci Haftarove armije su ih okružili zapadno od Tripolija i ove su se jedinice predale bez borbe. Nije navedeno kojoj frakciji pripadaju. Drugi blogeri tvrde suprotno i kažu da su na slikama prikazani Haftarovi borci. AFP je izvijestio su da su jedinice Libijske narodne armije prišle samom Tripoliju, ali su bile prisiljene na povlačenje.
Na internetu su se pojavile i fotografije islamističkih milicija iz Misrate, najmoćnije borbene frakcije koja je sudjelovala u svrgavanju Muammara Gadafija i s kojom će se Haftarova vojska morati suočiti, kako drže obrambene linije u blizini Tripolija, odnosno u Tadjuri. Bloger Ali Özkök čak je objavio video u kojem se vidi kako milicije iz Misrate ulaze u Tripoli.
U međuvremenu su islamističke frakcije, koje vjerojatno zajedno namjeravaju braniti Tripoli, preuzele kontrolu nad svim ulazima u grad. Veliki muftija Libije, Sabik A-Ghariani, pozvao je stanovništvo da izađe na ulice i da se bori protiv vojske generala Haftara, a optužio je i Ujedinjene narode da surađuju sa zapovjednikom LNA, armijom koja nadzire gotovo cijeli teritorij Libije, sva naftna polja i sve važne terminale od grada Sirte, koji je također u rukama islamista, sve do granice s Egiptom.
Zanimljivo je da je u najavi generala Haftara o napadu na Tripoli bio glavni tajnik UN-a António Guterres, koji je u Libiju stigao u pripremi za sljedeće mirovne pregovore kako bi se riješila situaciju u zemlji. Guterres je pozvao sve strane na de-eskalaciju i zrakoplovom UN-a potom iz Tunisa odletio u Tripoli.
Vlasti Francuske, Italije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država pozvale su na trenutnu de-eskalaciju napetosti u Libiji.
Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova je izjavila kako se Moskva nada diplomatskom rješenju sukoba. U isto vrijeme, Ujedinjeno Kraljevstvo zatražilo je hitan sastanak Vijeća sigurnosti UN-a zbog situacije u Libiji.
Međutim, vojna karta i napredovanje Haftarove vojske iz zapadnog smjera prema prijestolnici, te oslobađanje nekoliko gradova su znak velike vojne premoći LNA. Podsjetimo da Libijska narodna armija (LNA) generala Khalife Haftara kontrolira cijeli istok zemlje, a ove godine preuzela je kontrolu nad južnim dijelom Libije, gdje se nalaze naftna polja.
Prema mišljenjima nekoliko “stručnjaka” koji su tvrdili je ovo “blef”, “pokazivanje mišića” i “svatko razumije da Haftar neće nikamo ići”, jedinice LNA, koje kontrolira Haftar, su sinoć bez borbe zauzele nekoliko područja Tripolija, južno i zapadno od grada.
Osim toga, vojska je dobila strogu naredbu da ne puca na civile, a sam Haftar se obratio ključnim milicijama s prijedlogom da polože oružje, izvjese bijelu zastavu i ne pružaju otpor. To se upravo i događa. Kontrolne punktove branitelji napuštaju, a policija je na nekim mjestima samo formalno predala punktove Haftaru i nastavila obnašati službu, ali pod njegovim zapovjedništvom.
Štoviše, LNA je u nekoliko dana zauzela značajno područje oko glavnog grada, također bez borbe, sporazumima s lokalnim starješinama i plemenskim milicijama.
Činjenica da se sve ovo događa bez otpora i bez mnogo krvi govori nam dvije stvari. Prvo, “vlada” u Tripoliju ne uživa podršku ni stanovništva ni vlastitih snaga i operacija je pripremana tjednima, ako ne mjesecima. Drugo, pojavljivanje s Guterresom govori da je Haftar autoritativni i lider koji uspijeva ujediniti Libijce.
A to znači da u Libiju uskoro može doći dugo očekivani mir. Problem su Italija i Francuska koje tamo imaju sukobljene interese i odgovara im stanje beskrajnog tinjajućeg sukoba i kaosa.
Kao što ste primijetili, Haftar je također uspio pridobiti podršku izvan Libije. Egipat podržava kampanju, ali i Moskva, iako Zaharova deklarativno izjavljuje kako je diplomatsko rješenje za Libiju najbolji ishod u ovom trenutku.
Na primjer, britanski tabloidi u panici pišu da Rusija opskrbljuje Haftara teškim oružjem, što Kremlj negira, a Le Figaro navodi kako se u na Haftarovoj strani bore vojnici privatne plaćeničke tvrtke Wagner. Neki navode da su raspoređeni čak i padobranci iz Moskve. U panici se tvrdi i kako “Moskva i Peking preuzimaju kontrolu nad cijelom Afrikom i da hitno treba učiniti nešto kako bi se spriječilo njihovo djelovanje”.
Svi se boje da bi Haftar mogao ujediniti Libiju, razoružati islamističke skupine i da će na kraju surađivati s Moskvom, što nije isključeno.
Glavni strahovi Londona, Washingtona i Pariza su da će Rusija moći koristiti libijske luke za svoju flotu, a još gore da bi Haftar za pomoć zauzvrat mogao dati Rusiji da koristiti zrakoplovne baze Libije za svoje zrakoplovstvo, što bi značilo kontrolu cijelog Mediterana, uključujući Gibraltar.
Naravno, tu je i stjecanje jačih pozicija na tržištu nafte. Preko Libije i Sirije ide glavni tok izbjeglica u Europsku uniju i tko kontrolira migracijske rute ima utjecaj na politiku Europske unije, što se jasno vidi u politici Erdogana koji već dugo time ucjenjuje europske političare.
Zapadne zemlje, koje će u Vijeću sigurnosti pokušati zaustaviti ofenzivu, trebaju kaos u Libiji, jer će s dolaskom mira zemlja sklapati ugovore za nabavu oružja i hrane, obnovu i održavanje elektrana, te za izgradnju i obnovu infrastrukture, a europske kompanije nemaju kapacitete za obnovu kao Kina, koja u dogovori s Rusijom sve može obnoviti izgraditi uz isplate u nafti sljedećih deset ili više godina. To je jednostavno tako i zato je za zapadne zemlje najbolje da sve ostane kako jest.
Osim toga postoje i sve druge posljedice. Haftar se vrlo brzo može proglasiti legitimnim čelnikom Libije i može pripremiti i održati izbore za nekoliko mjeseci. Onda može, na primjer, tužiti banke, institucije i vlade međunarodnim sudovima, zahtijevajući povratak zamrznutih 150 milijardi dolara libijskog novca, iako neki tvrde da ga je mnogo više.
Općenito, ako pogledate sliku na globalnoj razini, Rusija i Kina protjeruju Amerikance iz Sirije i Libije, s Bliskog istoka i iz Afrike u cjelini, talibani ih tjeraju iz Afganistana, dok je Venezueli pokrenut kazneni postupak prijava protiv američke marionete Juana Guaidóa, koji je ostao bez imuniteta. Kao što je kineski diplomat rekao: “Latinska Amerika nije dvorište Sjedinjenih Država!”, a Marija Zaharova poručila Washingtonu: “Zar mislite da su Rusija i Venezuela američke pokrajine?”
Libija vjerojatno neće biti jedino mjesto odakle će zapadne sile biti protjerane sljedećih godina. A onda, kada Amerikanci povijenih repova vrate u svoju prekomorsku uzgajivačnicu, Rusi bi mogli otvoriti Veliku knjigu žalbi i naplatiti sve ugrize i lavež koji je zadnjih godina dolazio ispod američkog kišobrana.
Nema sumnje da Moskva i Peking podržavaju ovu kampanju, Egipat također, čime se distancirao od UAE, kojem iz nekog razloga ne odgovara da Haftar uđe u Tripoli i da se održe pravi slobodni izbori bez islamističkih stranaka, što je general obećao da će učiniti.
Osim toga, Haftar je pokrenuo kampanju u kojoj će doći do frontalnog sukoba s tvrdolinijašima iz Misrate uoči Nacionalne konferencije koja je zakazana sredinom ovog mjeseca. Konferencija su u studenome osmislili Ujedinjeni narodi i visoki predstavnik Ghassan Salamé kako bi pacificirali Libiju, ali s vojnom bitkom koja postaje sve očitija je teško zamisliti da će ona postići svoje ciljeve.
Glasnogovornik Haftarove vojske, Ahmed Al-Mismari, rekao je kako su ovo proaktivne antiterorističke mjere i da će se konferencija održati. Naravno, bez skupina koje je Haftar odlučio uništiti kada je 2014. najavio operaciju “Libijska zora”.
“Vjerujemo u ovu konferenciju. Međutim, želimo očistiti čak i zapad Libije od militanata i ekstremista”, rekao je Haftarov glasnogovornik i naglasio kako LNA želi dođi do glavnog grada i provesti posljednji dio plana njegove antiterorističke akcije.
Na teritoriju Tripolija se osjeti napetost i građani većinom čekaju na sigurnom u svojim domovima. Nagli napredak vojske kojom zapovijeda Haftar, koji očito želi biti vođa Tripolija i cijele Libije, ne isključuje dijalog.
Kada je jučer oslobodio Sormanu i Sabratu, Haftar je napravi veliki proboj. Zahvaljujući osvajanju obalnog grada, iz tog sektora snage Haftara uspijevaju ići duboko u Tripoli. Drugi front je onaj južno od glavnog grada, gdje je LNA jučer bila raspoređena na oko 100 km od periferije. Konkretno, vojska na čelu s Haftarom je bila zauzeta u učvršćivanju svojih položaja u Garianu, strateškom položaju uz cestu prema Zintanu. Na libijskom TV kanalu 218 su se sinoć spominjali sukobi između Haftarovih snaga i milicija lojalnih vladi Al-Sarraja u malom gradu Al Hira, nedaleko od Gariana. U međuvremenu je u svom zapovjednim sjedištu u Benghaziju Haftar pratio razvoj događaja na terenu sa svojim suradnicima.
S druge strane, snage koalicija koja okuplja milicije zadužene za obranu Tripolija su već objavile da odbijaju borbu protiv Haftara. Stoga su islamistički zapovjednici iz Misrate poslali svoje borce u grad i te su snage spremne za operacije protiv Haftara.
Ono što se možda nazire je unutarnji raskol u vojnoj koaliciji Tripolija čije su milicije sve do posljednjih sati bile odane premijeru Al-Sarraju. U ovom trenutku, premijer može računati na skupine Misrate koje su jučer putovale cestom Balbia u smjeru glavnog grada, kako bi se pripremile za moguće bitke protiv Haftara. To su milicije koje su 2016. pokrenule operaciju “Bunian Al-Marsus” i zauzele grad Sirte kojeg je držao ISIL. Međutim, nakon borbi nije bilo nijednog ubijenog terorista “kalifata” ili uobičajenih snimki iz takvih bitaka i vjerojatno je većina bivših pripadnika ISIL-a samo promijenila uniformu.
Međutim, ove snage ne mogu imati snažnu podršku javnosti. I dok su “apeli za mir” možda usporili intenzitet bitke, Haftar se sa svoje strane pokušava još više politički izolirati posljednje skupine koje podržavaju sve slabiju vladu u Tripoliju. Sada je glavni cilj ući u glavni grad i objaviti nekoliko snimaka za potvrdu, iako u Libiji i inozemstvu svi znaju da je samo pitanje vremena. Problem je, kao što smo rekli, kome će se Haftar prikloniti nakon bitke. Egipat će mu sigurno biti saveznik, a ne treba zaboraviti podršku Moskve, gdje je Haftar boravio nekoliko puta i ima sporazum o suradnji i liječenju ranjenika u ruskim bolnicama. Generalu su se pokušali približiti i Francuzi i Talijani, ali se ne zna koliko su uspjeli u svom naumu da u ujedinjenoj i mirnoj Libiji, jednom očišćenoj od islamističkih skupina, imaju presudni utjecaj. U svakom slučaju, sada je najvažnije ostvariti vojnu pobjedu, a ona je na pomolu.
Biografija: Prvo bio lojalan Gadafiju, zatim sarađivao sa CIA, sada posjećuje Moskvu
Tko je general Khalifa Haftar, koji je sa svojom vojskom krenuo prema Tripoliju u namjeri da zauzme glavni grad Libije?
On je dobro poznato ime nakon što je kao vojni časnik sudjelovao u državnom udaru kojim je 1969. godine svrgnut posljednji libijski kralj Idris. To je bio i početak višedesetljetne vladavine pukovnika Moamera el Gadafija tom sjevernoafričkom zemljom.
Međutim, Haftar i Gadafi razišli su se dvadesetak godina kasnije, nakon što je njihova zemlja poražena u ratu sa Čadom 1987. Haftar je kao zapovjednik vojske zarobljen i zatim oko 1990. protjeran u Sjedinjene Države gdje se priključio libijskoj oporbi kojom je upravljala CIA. Tako je Haftar puna dva desetljeća iz vašingtonskog predgrađa planirao svrgnuti ili ubiti bivšeg suborca Gadafija.
To je konačno dočekao 2011. tijekom pobune protiv Gadafija u Libiji. Vlastodržac je ubijen nakon zračnih napada NATO-a te je Haftaru otvoren put do jednog od zapovjedničkih mjesta u redovima pobunjenika.
U veljači 2014. Haftar je putem televizije pozvao Libijce da se usprotive Općem nacionalnom kongresu – tijelu koje je vodilo zemlju u prijelaznom razdoblju – te da se održe slobodni izbori. Taj Kongres je prethodno kontroverznom odlukom produžio svoj mandat. Vlada je taj potez Haftara označila kao pokušaj državnog udara.
Tri mjeseca kasnije on je udružio snage s paravojskama iz grada Zintana te su pokrenuli operaciju protiv islamista koji su držali veliki istočni grad Bengazi pod svojom upravom. Izbori koji su uslijedili doveli su do formiranja dvije paralelne vlasti: jedan parlament i Vlada u glavnom gradu Tripoliju te drugi parlament i Vlada u Bengaziju – ovim drugima se priklonio Haftar premda su oni prvi imali međunarodnu podršku.
U ožujku 2015. taj nepriznati parlament imenovao ga je zapovjednikom Libijske nacionalne vojske. Premda je taj naziv dostojan prave vojske, u stvari se radi o savezu preostalih vojnih postrojba lojalnih Haftaru, policajaca, plemenskih milicija i raznih oružanih skupina.
General se predstavlja kao libijski patriot, ali nema baš pogodnu biografiju – mnogi mu zamjeraju nekadašnje prisne odnose s Gadafijem, a onda i s Amerikancima. Ipak, njegove snage već godinama kontroliraju naftom bogati istok zemlje gdje su polja i terminali, pobjeđujući paravojne postrojbe lojalne vlastima u Tripoliju ili islamistima.
Pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda 2015. je uspostavljeno tijelo zvano Predsjedničko vijeće s idejom da pomiri sve frakcije u Libiji i predstavlja jedinu priznatu vlast. Na njegovom čelu je Fayez al-Seraj. Međutim, borci lojalni toj vlasti nisu nikada uspjeli uspostaviti kontrolu nad čitavom okolicom Tripolija, a kamoli nad cijelom zemljom. Prijelaznu vladu koju vodi Seraj nije priznao čak ni službeni parlament.
Od tada UN, Francuska, Italija i zemlje Arapskog poluotoka pokušavaju dovesti Seraja i Haftara za pregovarački stol i okončati građanski rat. Sljedeća runda razgovora pod patronatom UN-a trebala se održati krajem travnja, a bilo je planirano da se razgovara o parlamentarnim i predsjedničkim izborima koji bi konačno iznjedrili jedinstvenu vlast za cijelu Libiju.
Prema nekim izvještajima, Haftarov cilj je da bude zapovjednik službene vojske cijele Libije tako što bi njegova Libijska nacionalna vojska bila priznata kao službena. Sada su njegove postrojbe nadomak glavnog grada i ta će vojna prijetnja možda biti vrijedan kapital koji Haftar nosi na pregovore o „ujedinjenju” Libije.
(Tanjug, logicno.com, DW)
