Poraz turske vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP) na lokalnim izborima u Ankari, Istanbulu, Izmiru i drugim gradovima, koji su posmatrani kao referendum o liderstvu predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, odraz su nezadovoljstva glasača stanjem u turskoj ekonomiji i načinom na koji je on njome upravljao, pišu svjetski mediji.
Erdogan je pretrpio zapanjujuće poteškoće na lokalnim izborima jer je njegova vladajuća partija AKP prvi put od osnivanja stranke 2001. izgubila kontrolu nad glavnim gradom Ankarom, a vjerovatno i Erdoganov rodni Istanbul, najveću nagradu ovih izbora, piše Rojters.
Turski predsjednik, koji dominira politikom od kada je prije 16 godina došao na vlast, u posljednja dva mjeseca neumorno je vodio kampanju za izbore koje je opisao kao “pitanje opstanka” za Tursku. Međutim, svakodnevni predsjednikovi skupovi uz ogromnu medijsku pokrivenost nisu mu pomogli da pridobije većinu glasača u dva glavna grada, ocjenjuje agencija.
Rojters dodaje kako bi poraz stranke u Ankari bio značajan udarac za predsjednika. “Izgubiti Istanbul, grad tri puta veći od glavnog grada, gdje je pokrenuo svoju političku karijeru i služio kao gradonačelnik devedesetih godina, bio bi još veći šok.”
Agencija prenosi izjavu turskog novinara Rusena Čakira koji je na Twitteru napisao da su ovi lokalni “izbori istorijski kao i (izbori iz) 1994. godine” – kada je Erdogan izabran za gradonačelnika Istanbula. “To je izjava da se stranica koja je otvorena prije 25 godina okreće”, napisao je turski novinar.
Kazna zbog posrtanja privrede
Erdogan je na lokalnim izborima prvi put osjetio ukus poraza u ključnim gradovima, ocjenjuje Njujork tajms ukazujući da su nedjeljni izbori pažljivo praćeni kao barometar njegovog statusa među glasačima pošto je turska privreda ušla u recesiju a on preuzeo široka izvršna ovlaštenja.
Posrtanje privrede je u središtu zabrinutosti glasača, ističe njujorški list, podsjećajući da je poslije godina impresivnog rasta Turska u martu ušla u recesiju, s nezaposlenošću iznad 10 odsto, padom vrijednosti lire od 28 odsto u 2018. godini i inflacijom u skorašnjim mjesecima od 20 odsto.
Pored lošeg stanja privrede, na raspoloženje glasača su uticali i korupcija i “jaranska politika”, na šta su, kako piše Njujork tajms, upozoravali i provladini kolumnisti.
Mada je Erdogan proglasio pobjedu ukazujući na rezultate koji pokazuju da njegova Partija pravde i razvoja (AKP) ima 15 odsto glasova više nego opoziciona Republikanska narodna partija na nivou zemlje, prvi put u njegovoj političkoj karijeri je osjetio poraz u izborima za gradonačelnika u Ankari, centru turske političke moći, i možda čak i u njegovom rodnom Istanbulu, poslovnom centru zemlje.
Ako Erdoganov kandidat izgubi u Istanbulu to će biti ozbiljan udarac njegovoj partiji, zaključuje njujorški list, uz ocjenu da su izbori za gradonačelnike i lokalne samouprave viđeni kao ključni za održanje Erdoganove kontrole vlasti.
Kraj 25-ogodišnje dominacije u Ankari
Britanski Gardijan piše da je Erdogan po prvi put u svojih 16 godina vladavine kažnjen, nakon što je njegova vladajuća stranka u žestokim lokalnim izborima izgubila kontrolu nad Ankarom.
Poraz AKP-a u Ankari od kandidata za gradonačelnika sekularne Republikanske narodne partije (CHP) Mansura Javasa označava se kao kraj dugogodišnje dominacije islamističke partije nad glavnim gradom što je šokiralo ostatak zemlje, ocijenio je londonski list.
Gardijan piše da su inače rutinski opštinski izbori prerasli u referendum o Erdoganovoj vladavini kao posljedica ekonomskih problema, odnosno nakon što je prošlogodišnja kriza valute rezultirala prošlomjesečnom recesijom, a velika inflacija povećala troškove života glasača AKP-a iz radničke klase.
“Iako predsjednikovo ime nije bilo na glasačkom listiću, on je neumorno vodio kampanju u pokušaju da skrene pažnju s ekonomije”, piše Gardijan i dodaje kako je Erdogan uokvirio lokalne izbore kao pitanje “nacionalnog opstanka”, optužujući opozicione partije za veze s terorizmom dok je za inflaciju okrivio “strane sile koje time žele potkopati zemlju”.
Gardijan dodaje da se prognoze opozicije kako će glasači AKP-a iz dijela radničke klase – uslijed nezadovoljstva inflacijom i sve većom nezaposlenošću – odbiti da izađu na izbore, čini osnovanom, te da su ovi izbori bili prvi glasački test za Erdogana nakon što je on prošle godine reizabran na mjesto predsjednika – koji po novom sistemu ima veća ovlaštenja.
Neuspjeh poslije neumorne kampanje
Pobjeda glavne opozicione partije u trci za gradonačelnika Ankare i nekoliko drugih gradova je značajan neuspjeh predsjednika Erdogana pošto je neumorno išao u kampanju za kandidate svoje partije, ocjenjuje Vašington post.
Iako je Erdoganova pozicija sigurna, on je u prethodnih nedjelja obilazio zemlju i prisustvovao predizbornim skupovima, piše Vašington post i ocjenjuje da su njegova ratoborna retorika i prijeteće poruke protivnicima, od kojih je neke nazivao teroristima, istakle ulog na izborima.
Trampova administracija je pažljivo pratila glasanje s nadom se da će niz sporova s Ankarom – uključujuću rat u Siriji i kupovinu ruskih protivvazdušnih sistema, utihnuti kada se završi oštra kampanja, prenosi Vašington post.
Američki list ukazuje i da su turski lokalni izbori zaprijetili da prerastu u diplomatsku krizu, kada su Erdogana kritikovali novozelandski zvaničnici zbog toga što su na njegovim predizbornim skupovima prikazivani snimci napada u džamijama u toj zemlju u kojima je ubijeno 50 ljudi.
Kraj aure nepobjedivosti
Iako se Erdogan ponosi kao graditelj i menadžer gradova, mnogi glasači su se po prvi put od 1994. godine, okrenuli protiv njega, ocjenjuje Blumberg i dodaje da erozija u podršci ukazuje na potrebnu hitnost u naporima da se ekonomija vrati na stazu rasta i povrati povjerenje investitora nakon godina “populističkih brzih popravki”.
“Kako je ekonomija skliznula u recesiju i lira se kretala od jedne do druge krize, turski predsjednik je napadao neprijatelje u zemlji i inostranstvu, upozoravajući bankare na ‘veliku cijenu’ koju će platiti nakon izbora zbog navodnog hranjenja haosom u valuti“, piše Blumberg navodeći kako je uoči izbora turski predsjednik održao “više od 100 predizbornih skupova, ponekad govoreći čak osam puta dnevno”.
Prema pisanju Blumberga, opozicija u Turskoj smatra kako smanjenje podrške Erdoganu u velikim gradovima označava početak kraja njegove 16-godišnje vladavine, dok kritičari ističu da Erdogan upravlja sve autoritarnijim sistemom, ograničavajući medijske slobode i proganjajući političke protivnike kroz sudske slučajeve.
Blumberg piše da će, prema ranim indikacijama, najmanje devet gradova promijeniti lokalnu vlast – uz Ankaru, tu su i mediteranski turistički centar Antalija, priobalna provincija Adana i lučko čvorište Mersin, te da je nakon objave preliminarnih rezultata Erdogan priznao gubitak nekih opština.
“Erdoganova AKP izgubila je značajne glasove u ekonomskim snagama u zemlji”, rekao je Volfgango Picoli, supredsjednik Teneo Intelligencea u Londonu. “Ekonomska kriza u Turskoj ubila je Erdoganovu auru nepobjedivosti.”
Erdogan kažnjen, ali ne ide on nigdje
Ocjene da poraz Erdoganove partije u pojedinim gradovima predstavlja početak njegovog kraja, mogle bi biti preuranjene, napisao je britanski Telegraf uz konstataciju da su izbori pokazali da je opozicija, uprkos proganjanjima i medijima naklonjenim vlastima, i dalje živa, kao i da nezadovoljstvo glasača može naći svoj politički izraz.
Međutim, piše Telegraf, “oni koji predviđaju da su rezultati izbora početak kraja Erdoganove ere trebalo bi da zastanu i udahnu”. U Turskoj neće biti izbora četiri godine, tako da će opoziciji biti teško da kanališe pobjedu, objašnjava list i dodaje da je AKP i pored gubitka najvažnijih gradova na nacionalnom nivou dobila više glasova od ostalih stranka, dok s nacionalističkim saveznicima, izgleda da može da dobije više od 50 odsto glasova, što znači da bi mogli da pobijede i na parlamentarnim izborima.
Mada je Erdogan možda spreman da prihvati poraz u pojedinim gradovima, ocjenjuje Telegraf, njegova stranka će vjerovatno koristiti prljave trikove ako budu ugroženi predsjedništvo ili parlament, i poraz od nedjelje će samo pojačati njenu odlučnost da sljedeće izbore dobije svim mogućim sredstvima.
Zato, zaključuje britanski list, rezultate u Istanbulu i Ankari trebalo bi vidjeti kakvi oni jesu – kao optimističan podsjetnik da borba za tursku demokratiju još nije izgubljena.
(Radio Slobodna Evropa)
