U nastavku suđenja komandantu Trećeg korpusa Armije BiH Sakibu Mahmuljinu za zločine počinjene nad zarobljenim srpskim civilima i vojnicima na području Zavidovića i Vozuće tokom 1995. godine, Nebojša Banjac i Radivoje Račić svjedočili su o strašnim torturama koje su nad njima sprovodili pripadnici odreda “El mudžahedin”, čiji su bili zarobljenici.
Svjedok Tužilaštva BiH Radivoje Račić rekao je da je kao pripadnik Druge krajiške brigade Vojske Republike Srpske sa svojim saborcima upućen na ispomoć u Vozuću, gdje su ih 10. septembra 1995. godine u jutarnjim časovima žestoko napali pripadnici Armije BiH.
“Čuli su se galama, povici i neka molitva na stranom jeziku koja je odjekivala sa megafona. Nakon sat i po borbe, do mene je došao Zoran Blagojević i rekao mi da je vojnicima na njegovoj liniji, gdje su se vodile najžešće bitke, nestalo municije, da je sve `palo` i da trebamo bjažati”, ispričao je Račić.
On kaže da nije htio da bježi, jer je znao da je na liniji ispred njegove u okruženju ostalo oko 50 srpskih boraca, pa je krenuo sa Predragom Kasapovićem da ih izvuče.
Račić je posvjedočio da su, nakon što su došli do saboraca, cijelu noć išli kroz šumu, te da su se ujutro razdvojili u grupe jer su smatrali da će se tako lakše probiti do srpske teritorije.
On je sa deset saboraca krenuo u pravcu Doboja, ali ih je prilikom prelaska ceste presreo vojni kamion iz kojeg su izašla četiri vojnika u maskirnim uniformama, od kojih je jedan imao bradu i vezanu glavu.
“Predali smo se, oni su nam oduzeli oružje, naredili da legnemo potrbuške i vezali nas. Rekli su nam da su iz odreda `El mudžahedin`, da je to njihova najbolja jedinica u kojoj ima dosta stranaca koji su ratovali u mnogim zemljama”, ispričao je Račić.
On se prisjetio da je ubrzo naišao jedan “džip” u kojem su bila dvojica vojnika sa bradama, koja su u rukama imala kame i htjeli su da ih ubiju, ali im to nije dozvolio jedan od vojnika koji su ih zarobili.
Račić kaže da su ih po dovođenju u neko selo tjerali da laju kao psi i zavijaju kao vukovi, a nakon što su ih postrojili jedan vojnik, koji je, kako je rekao, Albanac sa Kosova, udario ga je nogom u glavu.
Svjedok je potvrdio da su ih tokom privođenja u jednu kuću tukli i vojnici i civili koji su se tu okupili u velikom broju.
On je ispričao da je Milorada Panića bjesomučno korbačem udaralo jedno dijete kome su rekli da mu je Panić navodno “ubio babu”.
“Nakon što su nas ubacili u neku sobu, rekli su nam da ćemo ići u logor i da ćemo biti pobijeni kao onih, ne sjećam se tačno, 54 ili 64, koji su tamo bili prije nas”, rekao je Račić.
Svjedok je naveo da su ih sutradan kamionom dovezli u logor gdje ih je masa stranaca u uniformama udarala, pljuvala i vrijeđala, dok su ih u kući u kojoj su smješteni tukli mnogi koji su dolazili da ih vide.
Račić je rekao da su bili vezani žicom, da su ih premlaćivali tokom ispitivanja, te da je mlađi čovjek, koji se predstavio kao hodža, bio prevodilac.
“Mene su tukla četiri stranca, a najgori je bio peti koji je bio naš domaći. Mudžahedini su me udarali kablovima po leđima i prsima, letvama po tabanima, a ovaj je koristio elektro-šokove od kojih sam se gubio. Ove naše domaće najviše je interesovalo ko je od muslimana sarađivao sa Srbima”, rekao je Račić, dodajući da su prijetnje noževima, sabljama i motorkama bile konstantne.
On je naveo da su jednom prilikom izvedeni u prostoriju u kojoj je bio njihov komandant, prevodilac i Mile Gojić, koji je iz straha da će biti ubijen prešao na islam.
“Tada nam je rečeno da nas neće ubiti, da ćemo biti razmijenjeni, ali da je najbolje da primimo islam kao Mile, jer je to, kako je rekao njihov komandant, prava vjera”, ispričao je Račić.
Nakon 12 dana provedenih u logoru, kaže Račić, došla je vojna policija koja ih je odvela u zatvor u Zenicu, gdje su zatekli srpske vojnike iz Prnjavora, koji su zarobljeni u julu i u istom logoru prošli još gore torture.
“Pričali su nam da su ih vezali lancima, a da je Vinko Aksentić dobio infekciju jer su mu ruke vezali paljenom žicom. On je skočio sa sprata kuće u kojoj su bili jer je želio da se ubije. Gojku, čije prezime ne znam, odmah su odsjekli glavu jer je, navodno, opsovao Boga”, prisjetio se Račić.
Po dolasku u Zenicu, kako kaže, rečeno im je da predstavnicima međunarodnih organizacija, koje dolaze u posjetu, ne spominju mudžahedine i odred “El mudžahedin”, nego da kažu da ih je zarobila Armija BiH.
Svjedok Nebojša Banjac rekao je da je kao pripadnik Vojske Republike Srpske 25 dana bio na liniji u brdima iznad Vozuće, te da su ih u prvoj polovini oktobra napali pripadnici Armije BiH i mudžahedini.
On je potvrdio da je njih, oko 50, ostalo u okruženju i da su tražili gdje da pobjegnu, a nakon višednevnog tumaranja po šumama odlučili su da se podijele u grupe, nakon čega je njegova grupa od deset saboraca krenula niz rijeku Krivaju.
“Bili smo gladni, noći su bile hladne i mi smo odlučili da se predamo. Na nekom putu, na pušci ili na štapu digli smo bijelu krpu. Ubrzo je naišao neki kamion, izašli su vojnici koji su nas pretresli, razoružali i doveli do kuće u nekom selu gdje su nas vezali, polijegali na stomak, nakon čega su pustili civile da nas tuku čime su stigli”, ispričao je Banjac.
Popodne su ih, kaže, odvezli u neko mjesto gdje je vidio šatore i tamnopute ljude u haljinama, umotane glave, koji govore na stranom jeziku.
On je posvjedočio da su uveli u malu sobu jedne kuće, gdje su ih tokom ispitivanja maltretirali.
“U hodniku kojim su me vodili do sobe za ispitivanja i vojnici i mudžahedini su me udarali, pljuvali, psovali. Na ulazu u sobu udarili su me strujom. Tokom ispitivanja ko sam i šta sam, udarali su me kablom po leđima i grudima, letvom po tabanima, a jednom su mi zabili nož u koljeno. Izgubio sam šest zuba iz donje i tri zuba iz gornje vilice. Izgubio sam svijest, a kad su me vraćali u sobu kroz hodnik sam ponovo doživio isto maltretiranje”, rekao je Banjac.
Svjedok je potvrdio da su istu sudbinu doživjeli i njegovi saborci, a da su im nakon oporavka, tokom čišćenja okoline, rekli da “ovdje vlahe sijeku motorkom”.
Banjac je rekao da su se pripadnici vojne policije, koji su ih odvezli u Zenicu, čudili da su ostali živi.
Suđenje Mahmuljinu biće nastavljeno 30. avgusta.
Optužnica tereti Mahmuljina da kao komandant Trećeg korpusa, u čijem je sastavu djelovao i odred “El mudžahedin”, ništa nije preduzeo da spriječi zločin pripadnika ovog odreda nad ratnim zarobljenicima i srpskim civilima tokom vojne akcije na širem području Zavidovića i Vozuće 1995. godine.
(Srna)
