Zorica Turjačanin, penzionisana profesorica Filozofskog fakulteta u Banjaluci i prvi doktor književnosti za djecu u bivšoj Jugoslaviji, preminula je u ponedjeljak u 81. godini u gradu na Vrbasu, gdje je provela većinu svog radnog vijeka.
Rođena je u Beogradu, a bavila se esejistikom, književnom kritikom i metodikom nastave maternjeg jezika. Njen opus broji preko 500 bibliografskih jedinica, a svojevremeno je objavljivala u gotovo svim stručnim i književnim časopisima od Vardara pa do Triglava. Tekstovi su joj prevođeni na makedonski, slovenački, bugarski, ruski, turski i njemački jezik.
Pedagoškim i književnokritičkim radom bitno je uticala na razvoj književnosti za djecu u BiH i na formiranje društvene svijesti o važnosti i vrijednosti dječje literature kao umjetničke vrste.
Autorka je više stotina eseja, kritika i recenzija objavljenih po brojnim listovima, časopisima i zbornicima, a prezentovanih u nekoliko knjiga eseja, od kojih su posebno vrijedne “Lampa na pisaćem stolu”, “Ključevi zlatnih vrata” i “Svežanj novih ključeva”.
Najpoznatija djela su joj monografija “Roman za djecu”, te zbirke eseja i kritike “Ključevi zlatnih vrata” i “Svežanj novih ključeva”. Za svoj rad dobila je više značajnih priznanja, kao što su nagrada “Veselin Masleša” grada Banjaluke za ukupan angažman u oblasti kulture, nagrada “Hasan Kikić” za uspjeh u vaspitno-obrazovnom radu, “Kočićevo pero”, “Zmajeva nagrada” za unapređenje i popularizaciju književnosti za djecu i druge.
Turjačaninova će, između ostalog, ostati upamćena i kao jedan od najpoznatijih domaćih književnih kritičara, čije će recenzije ostati zauvijek među brojnim koricama knjiga u BiH. Sahrana će biti obavljena sutra u 13 časova na groblju u Mašićima.
(Nezavisne)
