Bivša predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić smatra da su nadležne institucije RS još davno trebalo da riješe slučaj ubistva dvadesetjednogodišnjeg studenta Davida Dragičevića kako ne bi došlo do političke instrumentalizacije tog slučaja.
U intervjuu za Insajder Plavšićeva, između ostalog, kaže da ne vjeruje u tvrdnje pojedinih medija i izjave političara iz vlasti da su članovi opozicionih političkih stranaka, prvenstveno PDP-a, iskoristili slučaj “Dragičević” za navodni pokušaj državnog udara.
– Nijednom Srbinu u Republici Srpskoj nije svejedno šta će se sa Srpskom dogoditi, pa tako ni članovima PDP-a – kaže Plavšićeva.
Kako ocjenjujete dešavanja u Banjaluci izazvana devetomjesečnim protestima grupe “Pravda za Davida”, kao i nedavnim policijskim akcijama koje su za cilj imale razbijanje tih protesta?
Nažalost, ne živim u Republici Srpskoj i sve informacije o tom slučaju dobijam preko medija. Moja ocjena je da tu ima dosta nepoznanica. Vjerujem da čak i vama, koji živite u Banjaluci i RS, u vezi s tim slučajem i dalje ima više nepoznatog nego poznatog. Ja nisam ta koja bi trebalo da daje ocjenu, ali već nakon drugog velikog skupa nezadovoljnih građana na Trgu Krajine zaključila sam da se ovo nije smjelo dogoditi.
Na šta konkretno mislite?
Naravno da mi je žao djeteta koje je stradalo. Kakav god da je bio, taj mladić je predstavljao našu budućnost, mladost Republike Srpske o kojoj bi svako trebalo da vodi računa. Šta rade institucije Republike Srpske? Zašto taj slučaj nije brzo riješen, kako bi se spriječilo da sve preraste u režiju koja je opasna po Srpsku.
O kakvoj režiji pričate?
Ovo što se posljednjih mjeseci događalo sa tim protestima je očigledna režija Zapada. Ne znam da li je to tako bilo od samog početka, ali kasnije je očigledno bilo da jeste režija. S druge strane, ako se nešto krije o istini i istrazi u vezi s tim slučajem, onda se to radi krajnje diletantski.
Da li je bilo neophodno da policija silom razbija proteste grupe “Pravda za Davida”? Ni u ono poslijeratno vrijeme, kada ste vi kao tadašnja predsjednica RS pokrenuli demokratske promjene i kada je prijetilo izbijanje sukoba između vaših pristalica i tadašnjeg rukovodstva SDS-a na Palama, niko nije zabranjivao javno okupljanje građana.
Od samog početka ovdje postoji neka ružna pozadina koju nisam uspjela da dokučim. Možda bi samo dva ili tri prava podatka riješila tu zagonetku. Međutim, jasno je da se jedan žalostan događaj i porodična tragedija koriste za urušavanje Republike Srpske. Nije im se smjelo toliko vremena pružiti. Za to prije svega krivim nadležne institucije koje su morale riješiti taj slučaj. U grupi “Pravda za Davida” sigurno ima ljudi koji nemaju pojma zašto su tamo. Ljudi su nezadovoljni, a nezadovoljstvo kod čovjeka nekad može biti i pozitivno. Kada je nezadovoljan, čovjek traži da mu bude bolje. Iz cijelog ovog slučaja rukovodstvo RS treba da izvuče pouku. Ne smije se biti sujetan. Da je bilo nekih ozbiljnih analiza do ovakvih stvari ne bi ni došlo. Institucije moraju da riješe taj problem.
Posljednjih dana političari iz vlasti i pojedini mediji plasiraju priče o “pripremanom državnom udaru” iza koga su, navodno, stajali i pojedinci iz PDP-a.
Nemam nikakvih dokaza kako bih mogla da vjerujem ili ne vjerujem u te priče. Međutim, poznajući ljude iz PDP-a ne vjerujem da je to istina. Učestvovala sam u stvaranju Republike Srpske, bilo je teško i, iako mi je neprijatno to da kažem, visoku sam cijenu za to platila. Republika Srpska je nešto najpozitivnije što se Srbima dogodilo u proteklih 100 godina i bilo bi strašno da to sada propadne na ovaj način.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik takođe tvrdi da su posljednji protesti grupe “Pravda za Davida” bili instrumentalizovani od strane pojedinaca iz PDP-a, da se, prema njegovim riječima, pripremao državni udar, a kad su im planovi propali da su se, kako reče, ti koji su to pripremali razbježali.
Aman! Nemam komentar.
Na šta? Na Dodikovu izjavu ili nešto drugo?
Na cijelu tu situaciju.
Dolazite li u Banjaluku na proslavu Dana RS, 9. januara?
Dobila sam pozivnicu, ali najvjerovatnije neću moći da dođem. U godinama sam kada mi ne prijaju duža putovanja.
(insajder.in)
