Međunarodni festival animiranog filma „Banjaluka 2018“, 11. po redu, završen je dodjelom nagrada i bh. premijerom filma „Ostrvo pasa“ Vesa Andersona.
Grand prix festivala dodijeljen je filmu „Kolaholičar“ reditelja Marćina Podoleca, poljske produkcije.
Nagrada za kreativnost i umjetnički izraz dodijeljena je filmu „Biciklisti“, autora Veljka Popovića u hrvatsko – francuskoj produkciji.
Priznanje za tehnike animacije dobili su filmovi „Pad“, „Slonovi će biti srećni“, i „Neputovanja“.
Nagradu za najbolji dječiji film dobila je “Crvena jabučica“, autorke Ane Horvat hrvatske produkcije.
Specijalno priznanje dodijeljeno je filmovima “Oko koje trepće”, režiserke Kiane Nagšineh njemačke produkcije, “Dubioza Kolektiv: Rijaliti”, režisera Toni Humla u BiH – danskoj koprodukciji i „Flim flam“, režisera Marka Belića, hrvatske produkcije.
Nagrada publike dodijeljena je filmu „Kolja i stare dame“, u režiji Ane Judine, ruske produkcije.
Petrov: U prvi plan uvijek stavljam emociju
Dobijeni Oskar nije me mnogo promijenio, nisam pomislio da sam pametniji ili talentovaniji od drugih, i dalje radim, kako sam radio i prije dobijanja nagrade, preispitujući sebe kao umjetnika iz filma u film, kaže Aleksandar Petrov.
Slavni ruski oskarovac posjetio je Banjaluku kao glavna zvijezda i počasni gost “Međunarodnog festivala animiranog filma Banjaluka 2018”, u okviru kojeg je prikazana retrospektiva njegovih najpoznatijih filmova: “Krava”, “Sin smješnog čovjeka” i “Rusalka”, uključujući i Oskarom nagrađenu ekranizaciju romana “Starac i more” Ernesta Heminngveja.
Vrlo odmjerena i tiha pojava Petrova, ne odaje ličnost jednog od najvećih svjetskih animatora i čovjeka koji je svojom specifičnom slikarskom tehnikom animaciji donio jedno novu umjetničku dimenziju.
Bez obzira što priča tiho odgovori su mu jednostavni i vrlo efikasni, a u razgovoru za Srpskainfo govorio je o animaciji, nagradi Oskar, inspiraciji, planovima, utiscima iz Banjaluke i koliko mu je važna emocija a koliko tehnika u radu.
– Tehnika jeste važna u smislu da se po njoj autor razlikuje od autora, ali uvijek u prvi plan stavljam samu priču i emociju koja budi kod mene i publike. Moj rad sa uljanim bojama i staklom dugujem mom akademskom obrazovanju, pošto sam završio likovnu akademiju, bavio sam se slikarstvom, radeći za druge autore, isprobao sam razne animatorske tehnike, dok nisam pronašao onu koja meni najviše odgovara kao umjetniku u emocionalnom smislu – kaže Petrov.
On dodaje da se sličnim motivima vodi i prilikom izbora tema za svoje filmove, uključujući i svoje najčuvenije djelo „Starac i more“.
– Ova novela je jedno od mojih omiljenih književnih djela i htio sam nekoliko puta da je radim. Počinjao sam rad, potom ga napuštao, i tek iz nekog petog pokušaja sam uspio da svoju inspiraciju pretočim u animirani film. Prije svega, problem mi je bio da u vizuelnom smislu prenesem karakter tog starog ribara, njegovu snagu i emocije koju pokazuje u borbi sa morem i ajkulama. Kada sam to uspio da oživim na platnu, bio sam zadovoljan s onim što sam radio, u smislu da sam na dostojan način oživio kvalitet književnog predloška i emociju s kojom je ona uticala na mene kao čitaoca – kaže ruski umjetnik.
Petrov kaže da je Oskar za kratki animirani film „Starac i more“ 1999. godine za njega bio velika čast, ali da ga lično motivišu sasvim druge stvari.
– Prije svega, za mene i moju autorsku ekipu to je bilo veliko iznenađenje. Takođe, to je bila velika čast i jedna vrsta potvrde da smo napravili dobar film, iako je u mom okruženju to proslavljeno prilično burno, nakon dodjele Oskara dočekan sam kod kuće u Rusiji i Jaroslavlju kao olimpijski šampion, iako je do tog trenutka malo ko znao za mene osim u umjetničkim krugovima. Čak su neke komšije, jedna onako boemska ekipa sa ulice, napravili žurku u mom dvorištu u moju čast, iako nisam bio prisutan (smijeh). Što se tiče mene kao umjetnika, dobijanje Oskara nije me mnogo promjenilo, nisam pomislio da sam nešto pametniji ili talentovaniji od drugih, i dalje radim filmove, kako sam radio i prije dobijanje nagrade, preispitujući sebe kao umjetnika iz filma u film. Određena satisfakcija od osvajanja Oskara bila mi je prilika da otvorim studio u Jaroslavlju i da je moje ime postalo mnogo poznatije u svijetu animacije, ali to je sa druge strane uvijek mač sa dvije oštrice – kaže skromno oskarovac.
Petrov kaže da i njega duga pauza od njegovog posljednjeg autorskog filma „Žar ptica“ snimljenog 2014. godine pomalo brine.
– Iskreno, i mene malo brine ta duga pauza od četiri godine, brine me i to što ne mogu pronaći temu za film koja bi bila neki logičan nastavak mog prethodnog rada, ali jednostavno kao umjetnik ne mogu da radim ako ne osjetim pravi kreativni impuls. Radim na dosta projekata komercijalnog tipa, ali u autorskom smislu ništa me ne inspiriše dovoljno da dođem do novog filma. Počinjao sam raditi nekoliko projekata, dolazio do storiborda za priču, ali sam u nekom trenutku shvatao da sam to što želim reći tim filmom već ispričao ranije, a ne mogu da radim film bez prave emocije, ili bolje rečeno film bez duše – jasan je Petrov.
Petrov kaže da je impresioniran utiscima sa Festivala u Banjaluci.
– Moram reći da sam prije svega zadivljen punom salom na otvaranju Festivala animiranog filma, jer ta činjenica govori da ljudi prate festival i da sa nestrpljenjem očekuju da vide filmove u njegovom programu. Što znači da je festival organizovan dobro, da ima kvalitet i da je stvorio publiku koja cijeni umjetnost animimacije. Pogledao sam katalog festivala koji nudi stvarno vrhunski izbor filmova, a ono što me posebno raduje kao umjetnika koji dolazi iz Rusije jeste činjenica da je ruska animacija dosta zastupljena, u momentu, kad se stvarno nalazi u velikom kreativnom usponu – kaže Petrov.
(srpskainfo.com)
