Za 20 godina književne karijere nisam doživjela da se neko pozove u program nekog događaja, a potom se izbaci uz jedno potpuno amatersko objašnjenje da se nekom ne sviđa moja pjesma, kaže Tanja Stupar-Trifunović.
Naime, poznata banjalučka književnica je na svom FB profilu na dan otvaranja Kočićevog zbora podijelila status u kome objašnjava da su je organizatori 53. Kočićevog zbora zvali da nastupi na svečanom otvaranju u parku “Petar Kočić”, a potom su je izbacili iz programa, bez javljanja unaprijed, zato što se navodno nekom iz gradske uprave Banjaluke nije dopala njena pjesma “Razmnožavanje domaćih životinja”.
Tanja je još dodala da su joj nudili da mijenja pjesmu, na šta ona nija pristala, jer smatra da se baš ova pjesma savršeno uklapa u Kočićev zbor i da nije dobila nikakvo smisleno objašnjenje zašto je pjesma sporna.
Književnica u razgovoru za Srpskainfo kaže da nema problem sa činjenicom da je pozvana, a potom skinuta sa programa, već sa potpuno neuvjerljivom objašnjenjem razloga za taj postupak i kulturnim amaterizmom u pripremi ovako važne manifestacije.
– U preko dvadeset i nešto godina i mnoštvu javnih nastupa, književnih večeri, međunarodnih festivala i slično kod nas i u inostranstvu, nikada mi se nije desilo da me neko izbaci iz programa i da to uradi bez smislenog objašnjenja i još da ne nađe ni za shodno da me obavijesti o tome. Nažalost, 53. Kočićev zbor je presedan. Organizator programa (književni dio je organizovalo Udruženje pisaca RS) tražio je od mene da pošaljem jednu pjesmu, što sam i učinila. Nikakvi drugi uslovi o dužini pjesme ili dužini trajanja čitanja nisu bili navedeni.
Onda su mi tražili da mijenjam pjesmu, jer je preduga. Pitala sam zašto nisu naveli koliko vremenski traje moje čitanje i da mi to kažu. Dobila sam odgovor da imam tri minuta vremena da pročitam pjesmu. To je dovoljno vrijeme da se pročita ta jedna pjesma. Onda je stigla nova informacija da se nekom iz Gradske uprave ne sviđa pjesma, pa naslov pjesme, pa da se ne uklapa u program. Paradoksalno, jer sam birala pjesmu koja bi trebalo da se baš uklopi u taj kočićevski duh i narodnu tradiciju njegovog rodnog kraja – kaže Tanja i dodaje da organizatori tražili promjenu pjesme, što je ona odbila.
Mario Ćulum, scenarista programa na svečanom otvaranju Kočićevog zbora kratko je komentarisao da on nije imao nikakvog uticaja na izbor i tok književnog programa, jer je za nastupe književnika isključivo bilo zaduženo Udruženje književnika Republike Srpske i da su sve aktivnosti na tom planu bile u nadležnosti ovog udruženja.
Predrag Bjelošević, predsjednik Udruženja književnika RS, nije se javljao na naše pozive.
Iz Gradske uprave su decidno odbacili tvrdnje da su oni cenzurisali nastup na bilo koji način, iako se ovo objašnjenje ne poklapa sa tvrdnjama književnice.
– Grad nije uticao ni na koji način, ni u predlaganju pisaca niti sadržaju pjesama. Udruženje književnika RS je predlagalo pisce, a scenario je radila Akademija umjetnosti. Upoznati smo da je scenario zahtijevao kraće trajanje i da su svi pisci obaviješteni da prilagode svoje pjesme vremenskom trajanju. To su svi u protekloj sedmici uradili. Zašto nije gospođa Trifunović, ne znamo – piše u saopštenju iz Gradske uprave.
Slijedi tekst “sporne” pjesme.
Razmnožavanje domaćih životinja
Surov je to zvuk kada lopata zarije svoj kljun u šljunak
u zemlju u tijelo gliste
koje se lomi i savija živo a svedeno na patrljke
Surov je to zvuk koji oštro ulazi u tkivo zemlje
Presijeca jasnu liniju kržljavo busenje trave
naseobinu poludjelih mrava
I sve se strmoglavljuje ka dolje
Ka tebi
I dan je surov i vjetar je prejak
i prehladno je za ovaj ljetni dan
Pa nisi ti bila neka meka
Neka krhka
Da odeš nekog mirnog dana bez bure
I bez kletvi
I bez zazivanja predaka i psovanja svih životinja u štali
Nisi ti bila neka koja bi nas ostavila
bez pozdrava bez da nam se jeza hladnog dana zavuče u kosti
Nisi ti bila toliko plodna
koliko si željela
Ni toliko sinova
nisi imala koliko ti je trebalo
da pokažeš komšijama da s tobom nema šale
Nisi ti bila neka bezveze
znala si više nego sve žene u selu
ali koga je to tvoje znanje zanimalo
od ovih tvojih pokunjenih
od troje dvoje
preostalih
Ni da kriknu ne znaju kao ti
Kada su ti javili da tvog najstarijeg sina više nema
umrla si s tim jaukom
i počelo je vrijeme čekanja odlaska
Nisi ti ničeg imala dovoljno
Ni djece ni hrane ni ljubavi
Samo te oči užagrene
koje su se nama potomcima kotrljale kroz san
Ko će sad to sve
Tu muku
Tu zemlju pustu
Te prazne štale
To muklo blejanje ovaca koje se pare po nebeskim livadama
Taj čemer kamena i lopate koji vode ljubav
Ko će to da naslijedi od tebe
dok ključ kruži iz ruke u ruku niko ne smije
vatru da upali na ognjištu kraj kojeg ste se zimi
i ti i sve domaće životinje porađale trajni sklopivši savez
među vašom mladunčadi
oni su blagi kao jagnjad mislila si gledajući svoju djecu
načetu zubima vukova
Surov je to zvuk kada tupo odjekne kamen o sanduk
jer je ovdje više
kamenja nego zemlje
I kako da ti bude laka kada odlaziš sa svim tim teškim spoznajama
kako u nikom od nas nemaš dostojnog nasljednika
(srpskainfo.com, foto: azra.ba)
