U Zaprešiću je juče umro mladić star 18 godina nakon napada astme. Mladi život, ugašen zbog nepostojanja liječnika na mjestu događaja, najjasnija je i najružnija opomena da hrvatsko zdravstvo treba korjenite i nužne promjene. Jedva punoljetni čovjek umro je na ulici, a nije bilo liječnika da ga spasi. Prolaznici su ga očajnički pokušavali oživjeti, a on se gasio njima pred očima.
Kad je Hitna pomoć napokon stigla, u njoj nije bilo liječnika. Došla je nakon 12 minuta, inače udaljena nekoliko stotina metara od mjesta događaja. U njoj su bili vozač i medicinska sestra.
Drugo vozilo stiglo je iz udaljenog Jastrebarskog. Međutim, bilo je prekasno. Mladić je preminuo, a zatim je njegovo tijelo, kako doznajemo, naočigled prolaznika, satima ležalo na cesti, dok ga mrtvozornička kola napokon nisu odvezla.
Razgovarali smo s Damirom P., čovjekom koji je do zadnjeg trenutka pokušao oživjeti dijete. Mrtvi mladić bio je prijatelj njegovog sina.
“Umro mi je na rukama. Pao je na pod, došlo je dvoje ljudi, zvali su Hitnu i došli po mene da dođem pomoći. Kad sam stigao, dečko je bio ljubičast, u stanju šoka, ali je davao znakove života. Imao je puls, još je bilo šanse. Žena do mene je nazvala Hitnu po drugi put. Hitna je udaljena nekoliko stotina metara, ali je došla za 12 minuta. Dvaput su je zvali u tih 12 minuta. Dolazi i moj prijatelj, vičem mu da mladić umire. Došao je s kombijem, viknuo sam da ga mi vozimo. Ne možemo čekati jer umire. To je prijatelj mog sina. Imao je 18 godina. Dolazi Hitna i ne zna što će s njim. Nema doktora. Pitam gdje je doktor, oni kažu kako ga nema. U Samoboru je. Zovu centralu i mole da dođe neka nova Hitna. Nemaju defibrilator, nemaju ništa. Dva zavoja imaju. Došla je medicinska sestra i vozač.
Doktor je u Samoboru, govorim im da mi umire dečko na rukama, a oni dolaze s vozačem i sestrom. Na rukama mi umire, nema pulsa. O čemu mi pričamo? Dolazi i druga Hitna iz Jaske nakon desetak, petnaest minuta. Ne znam gdje su oni bili, je li im bilo usput, ne znam.
Kako ću ja objasniti njegovom ocu da mu nisam uspio spasiti dijete? Ja nisam doktor. Medicinska sestra je slučajno naletjela na nas, rekla nam je kako je sestra i kako će nam pomoći. Mi stišćemo prsa, masiramo ih, a ona ulijeće. Random žena s ulice. A oni iz Hitne nas gledaju. Uključili su se tek nakon dvije minute. Za to vrijeme je ta žena, kraljica, cijelo vrijeme upuhivala zrak, ona je heroj. Ne znam kako se zove, prvi put sam je vidio.
Kad je došla druga Hitna, rekao sam im da je gotovo. Otišao sam ocu reći što se dogodilo. Nakon toga, gotovo četiri sata otac je držao svog mrtvog sina na rukama i gledao ga tu na cesti. Gotovo četiri sata ga je držao na rukama, policija je stala sa strane i čekala mrtvozornika da odvedu dijete. Odveli su ga u 8, 8 i 30, od 5 i nešto sati dijete je stajalo mrtvo i pokriveno na cesti. Ja sam ga pokrio jer sam rekao tati da ga ne gleda. Dečko od 18 godina, prijatelj mog sina.
Zaprešiću gravitira 30 tisuća ljudi, a imaju jednog doktora. I onda njega nema. Tko je donio tu odluku? Zašto je dijete umrlo? Koliko vrijedi život? Postavite pitanje, koliko vrijedi jedan život? Ministre, koliko vrijedi život?
Koliko vrijedi život? Da se radilo o nekom njihovom, helikopteri bi letjeli. NASA bi ih dolazila spašavati. Koliko vrijedi život mog sina? Nek netko bude frajer i nek mi u lice kaže koliko vrijedi život mog djeteta.
Recite mi samo koliko vrijedi život vašeg djeteta, ministre? Nemate za plaću doktora? Kažete da nemate za plaću doktora? Koliko vrijede ljudski životi? Sad su napravili trg za 15 milijuna kuna u Zaprešiću? Vrijedi li ljudski život toliko? Ne znam gdje je empatija. Gdje su oni koji nas vode? Gdje je granica? Kako ću reći ocu da nisam mogao spasiti njegovo dijete, zadnji otkucaji su mu bili pod mojim prstima, a nije moje da ga spašavam. Nemam više srca, nemam duše, uzeli su sve iz mene”, ispričao je u dahu u razgovoru za Index.
Pokušali smo doći do Hitne pomoći u Zaprešiću i Jastrebarskom, ali nam je dispečer rekao kako ne smije davati nikakve informacije.
Pokušali smo doći i do ravnatelja Zavoda za hitnu medicinu zagrebačke županije, ali nitko se nije javljao na telefon.
Iz policije su nam potvrdili kako je u tijeku očevid zbog smrtnog slučaja, ali ni oni nisu otkrivali dodatne informacije.
Jutros oko 10 sati iz Ministarstva zdravstva stiglo je kratko priopćenje u kojemu su komentirali smrt mladića jučer u Zaprešiću.
Svojim priopćenjem pokazali su koliko njima vrijedi taj mladi život. Samo par birokratskih rečenica.
“Poštovani, prigodom smrti mladog pacijenta u Zaprešiću, Ministarstvo zdravstva je odmah uputilo Zdravstvenu inspekciju u Zaprešić o čemu će naknadno dostaviti izvješće.
Prema preliminarnim informacijama iz Zavoda za hitnu medicinu sve je učinjeno sukladno pravilima struke.
Ovim putem izražavamo sućut obitelji umrlog. S poštovanjem, Ministarstvo zdravstva”, stoji u priopćenju povodom smrti mladića koja je u šoku ostavila cijeli grad, ali i šire.
Slučaj nesretnog 18-godišnjeg mladića koji je jučer umro nakon što u hitnoj pomoći koja je izašla na intervenciju nije bilo liječnika, nažalost nije prvi slučaj koji je pokazao da u sustavu Hitne pomoći nešto ozbiljno ne štima.
Hitna medicinska pomoć, pojasnimo, ima dva tima – T1 i T2. Tim T2 samo je ljepši naziv za tim Hitne pomoći bez liječnika. U njemu su, naime, tek vozač i medicinski tehničar.
U Zagrebu je za djelatnost pružanja izvanbolničke hitne medicinske pomoći ugovoreno 69 T1 timova (sastav tima T1: liječnik, med sestra/med tehničar i vozač) i 10 T2 timova (sastav tima: 2 med. sestre /med tehničara od kojih jedan vozi).
Ozbiljni problemi s funkcioniranjem Hitne pomoći počeli su s reformom bivšeg HDZ-ova ministra Daria Nakića. “Cilj reforme Hitne medicinske službe je povećati standard hitne medicine, podići sigurnost bolesnika i uštedjeti na nepotrebnim dijagnostičkim pretragama”, izjavljivao je prije dvije godine danas zaboravljeni Nakić.
No već je tada bilo jasno da je reforma samo ljepši naziv za uštede u sustavu Hitne medicinske pomoći, što se ubrzo i pokazalo.
(index.hr)
