U Goraždevcu će danas parastosom u mjesnoj crkvi, polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća na grobljima biti obilježena 15 godina od zločina albanskih ekstremista koji su 13. avgusta 2003. godine rafalima iz automatskog oružja ubili dva srpska dječaka, a njihovo četvoro vršnjaka ranili dok su se kupali na improvizovanom kupalištu na rijeci Bistrici.
U napadu zločinaca ubijeni su Ivan Jovović /19/ i Pantelija Dakić /12/, dok su njihovi vršnjaci Đorđe Ugrenović /20/, Bogdan Bukumirić /14/, Marko Bogićević /12/ i Dragana Srbljak /13/ teško ranjeni.
Poslije deceniju i po besmisleno zvuče obećanja i ponuđena nagrada od milion evra koju je UNMIK ponudio za informacije koje bi dovele do otkrivanja naručilaca i počinilaca ovog zločina.
Istraga o zločinu u Goraždevcu je obustavljena, poput svih drugih istraga o zločinima nad Srbima na Kosovu i Metohiji, a predmet arhiviran.
Euleks je krajem 2010. godine usljed navodnog nedostatka dokaza zatvorio istragu koju je po dolasku na Kosovo preuzeo od UNMIK-a iako su naslijedili i obećanje bivšeg šefa UNMIK policije Štefana Felera da će “prevrnuti svaki kamen da pronađu počinioce” tog zločina nad srpskom djecom.
Istražioci Euleksa su obustavljanjem istrage abolirali zločince, jer je izvjesno da novo kosovsko tužilaštvo kome su predmeti ustupljeni po odlasku Euleksa u junu neće razbijati zid ćutanja Albanaca o zločinima nad Srbima.
Porodice i mještani sumnjaju da je bivši tužilac Sagmajster Ranciger iz Slovenije istragu obustavila, jer svi tragovi o zločincima vode u selo Ćuška, rodno selo bivšeg komandanta OVK, sada zamjenika ministra Kosovskih bezbjednosnih snaga Agima Čekua.
Ona je, u dopisu porodicama, navela da su obustavljene krivične prijave kojima se za zločin u Goraždevcu nepoznata lica terete za krivično djelo teškog ubistva i pokušaja ubistva, jer su “sve istražne radnje iscrpljene”, i da “tokom istrage nisu identifikovani osumnjičeni”.
Porodice su ovo obavještenje dobile zahvaljujući insistiranju Bogdana Bukumirića koji je u napadu zadobio sedam prostrelnih rana, a uporno je tražio da ga Euleks informiše o rezultatima istrage.
Bukumirić, koji je preživio poslije više operativnih zahvata i uklanjanja dijelova tijela, ostao je invalid, a ponavlja da “istraga o ovom monstruoznom zločinu nije sprovedena kako treba i da Srbija treba da traži novu istragu”.
Kosovska policija saslušala je 75 svjedoka, među kojima su bila i ranjena djeca. Pretresla je više od 100 kuća uključujući i srpske.
Roditelji ubijenih dječaka tvrde da se zna ko je pucao na Ivana Jovovića i Panteliju Dakića i iz godine u godinu ponavljaju da znaju ko su naručioci i počinioci zločina i da znaju zašto je istraga obustavljena i zbog koga.
Oni očekuju da se pitanje albanskih zločina nad Srbima podigne na nivo pregovora u Briselu, jer je izvjesno da će bez pritiska međunarodne zajednice svi zločini ostati nerasvijetljeni, a počinoci nekažnjeni.
Ostaće obavijeni tajnom i prepokriveni prašinom i zaboravom uz zločin na rijeci Bistrici zločin u Starom Gracku u kome je ubijeno 14 srpskih žetelaca, ubistva četvoro Simića u selu Slivovo nadomak Gračanice, ubistvo porodice Stolić u Obiliću i napad na autobus “Niš ekspresa” u selu Livadice kod Obilića, kao i zločini nad srpskim porodicama u selima Retimlje I Opteruša kod Orahovca, u selu Cernica kod Gnjilana i brojni drugi u kojima su stradali Srbi samo zato što su pravoslavci i zato što su ostali na svojim kućnim pragovima.
U Goraždevcu uporištu Srba u opštini Peć od oko 1.200 Srba, koliko ih je živjelo do sukoba 1999. godine i povlačenja srpske vojske i policije, ostalo je nešto manje od 500, a raseljavanje i prodaja pod pritiskom i ucjenama uzimaju maha.
(Agencije)
