Poslije diskusija više promotora, autor knjige je, zapažajući da nije odgovoreno na osnovno pitanje iz njenog naslova, konstatirao: „Mi nismo antisemiti“. Po Somunovom daljnjem objašnjenju, možda se radi o nekoj vrsti antiizraelizma kao pojma koji se odnosi na „ono što danas predstavlja izraelska vlada“, ali ne i o antisemitizmu općenito.
Autor tvrdi da se antisemitizam provlači svuda u njegovom štivu, u kojem je, kaže, nastojao što je moguće više pobjeći od politike i staviti u fokus veze zemalja i naroda bivše Jugoslavije sa Svetom zemljom, svijetom koji nastanjuje istorijsku Pelestinu, s Jevrejima odnosno Izraelom i Palestincima. Inače je knjiga neka vrsta dopune, aneksa njegovom ranijem djelu „Palestinska Nakba“, rekao je.
Jedan od promotora Jakob Finci, predsjednik Jevrejske opštine u Sarajevu, istaknuo je i činjenice za koje smatra da ih također treba znati te naveo da su puni dilomatski odnosi Bosne i Hercegovine i Izraela uspostavljeni 1997. godine, kao i da s bh. strane sve do tada nije bilo konkretnih koraka na izraelsku ponudu te vrste iz 1993. godine.
Izrael je više puta slao humanitarnu pomoć tokom rata u BiH, najviše 1995. u zajedničkom konvoju s Jordanom, a 1993., na početku sukoba Armije RBiH i HVO-a, izrazio spremnost za prihvat 100 izbjeglica Bošnjaka koji su se obreli u Hrvatskoj, odnosno za njihov smještaj u arapskim selima na teritoriji Izraela, što je, po Fincijevim riječima, odbio tadašnji palestinski vođa Jaser Arafat. Od 100 izbjeglica iz BiH koje su se prijavile početkom 1993., u Izrael je došlo 84, a njih 46 odlučilo da tamo i ostane i uzme izraelsko državljanstvo.
Odnosi i veze ljudi s prostora bivše Jugoslavije razvijali su se i od odlaska Jevreja u Izrael 1948. i 1949. godine, rekao je također Finci, kao i odlaskom jednog broja Jevreja iz Sarajeva ratne 1992. Jakob Finci je takođe naveo da je u ratu 1948. Izraelu pomoć u naoružanju stizala dobrim dijelom preko Jugoslavije.
Sve to treba znati kako bi se znala slika „s obje strane“, zaključio je Finci čije je obraćanje počelo riječima da je Bosna i Hercegovina rijetka zemlja sasvim oslobođena antisemitizma.
Bivši dekan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu Ismet Bušatlić, također jedan od promotora, rekao je da Somunova knjiga vodi kroz vrijeme, izdvaja lik Džezar Ahmed-paše (porijeklom iz Stoca u BiH) i daje druge likove koji su doticali Palestinu od ranije do savremenih zbivanja na tom tlu.
Knjiga na faktografski način, birajući provjerene izvore, vodi kroz povijest Palestine, ali i svih ovih prostora (bivše Jugoslavije) u odnosima i kontaktima s Palestinom, od korijena do sadašnjeg stanja. Falila je takva knjiga da bismo imali uvid u sva ta zbivanja i odnose, zaključio je Bušatlić. Somunovo djelo čita se u jednom dahu jer je kao orijentalista, novinar i diplomata, znalački dao čistu i razumljivu priču koja pomaže da se bolje i preciznije sagledaju ti prostori i procesi posebno u XX stoljeću, konstatirao je ovaj promotor.
Slobodan Šoja, promotor Somunove knjige s istorijskog aspekta, po vlastitom doživljaju dijeli štivo na tri cjeline čiji su sadržaj sentimentalna, realpolitička i nadrealpolitička istorija.
Generalna Šojina ocjena je da je riječ o dobrom istorijskom štivu u kojem autor zadire i u društvenu, a ne samo političku istoriju, kao i da je Somunova objektivnost „jako dobro došla u vremenu neobjektivnosti“.
Budućim čitaocima je Šoja poručio da će steći pravu sliku o palestinsko-jevrejskim odnosima i području, koja će postati i “njihova slika i samo njihova”, kako je dodao.
(Vijesti.ba / FENA)
