Svjetsko prvenstvo u fudbalu, najveći ovogodišnji sportski događaj na planeti, upravo je završeno, sa reprezentacijom Francuske koja je drugi put u istoriji na vrhu svijeta.
O ovom globalnom fenomenu razgovarali smo sa čovjekom koji se upravo vratio sa SP u Rusiji, mladim sportskim novinarom iz Prijedora, Borisom Latinovićem. Boris živi i radi u Beogradu, a ove godine objavljena je njegova druga knjiga “Mundijal kroz istoriju”.
Latinović je bio u Rusiji prije šest godina, a u proteklim sedmicama ponovo je posjetio tu zemlju, možete i sami zaključiti zbog čega. Priča nam kakve je utiske ponio sa Mundijala, tačnije, sa utakmice Srbija-Brazil.
“Mundijal je bio organizovan do perfekcije. Na svakom koraku mogli ste da saznate: gdje, šta, koliko… Sve je bilo vezano za Mundijal, od lokala do prevoza. Ako ste imali kartu za Mundijal, mogli ste da se krećete metroom i gradskim prevozom besplatno. Mnogi muzeji, uz tu ulaznicu, mogli su besplatno da se obiđu. Iskreno, nisam očekivao taj stepen savršenstva, što se tiče organizacije”, objašnjava Boris.
On dodaje da je samo prisustvo na utakmici Srbija – Brazil za njega bilo “zaista prekrasno iskustvo”.
“Brazil sam oduvijek smatrao za posebnu fudbalsku reprezentaciju koja ima sopstveni stil i igra najljepši fudbal na svijetu. U to sam se uvjerio uživo. Poseban je doživljaj kada svojim očima vidite tu njihovu tehniku, po kojoj oni značajno odskaču od ostalih profesionalnih reperezentacija”, fasciniran je Latinović.
Uz smijeh, priča da je prvi put gledao najskupljeg fudbalera današnjice, Nejmara.
“Uz svu njegovu teatralnost i poziranje pri padanju, pri faulovima, to je čovjek briljantne tehnike“, kaže Boris, koji nam je otkrio svog favorita, a za pobjednike, Francuze, kaže da su igrali izuzetno ozbiljan fudbal.
Kada je riječ o njegovoj novoj knjizi, Latinović precizira po čemu se ona razlikuje od prethodnog, istoimenog izdanja.
“Nakon sarajevskog Bajbuka, izdavač druge knjige je Akademska misao iz Beograda. Knjiga je, ustvari, značajno dopunjeno izdanje, dosta je kvalitetnije tehnički odrađena, sa mnoštvom fotografija i detalja koje sam propustio u prvoj knjizi. Po broju prodanih primjeraka, ubjedljivo je nadmašila prvo izdanje, a doštampano je oko 1.000 primjeraka”, kaže nam Boris.
Između korica novog izdanja opisano je gotovo 1.000 utakmica Mundijala, a Boris preporučuje knjigu kao idealno štivo za sve fudbalske fanatike, koji su odrastali kroz mundijale i formirali se kao ljudi.
“Mundijali su moja vječna strast. Sve je počelo kada mi je mama kupila album sa sličicama Italija ’90 i kada sam kao prvu sličicu dobio legendarnog, Kolumbijca Karlosa Alberta Valderamu. Pomama i euforija koja je tada vladala i u mom rodnom gradu obilježila me je za čitav život. Tada sam počeo razmišljati o tome kako bi bilo da jednog dana napišem knjigu. Prelomio sam prije par godina i upustio se u ozbiljan poduhvat, u obradu pravog mora podataka, koji gotovo i da nemaju svoj početak i kraj, kao i moja znatiželja”, dodaje Boris.
Iako je već 20 godina strastveni sakupljač sličica sa Mundijala, priznaje da je prikupljanje materijala za oba izdanja bio mukotrpan proces.
“Iskreno, nisam vjerovao da će biti do te mjere iscrpljujući. Najviše vremena sam potrošio na prikupljanje podataka, to je trajalo oko dvije godine, a moja kompletna arhiva stara je oko 20 godina. Ja to prikupljam iz dana u dan. Kada pomenete novinske članke kao izvor, to zvuči malo prevaziđeno, ali, vjerujte, tu sam saznao neke stvari koje nisam uspio da pronađem na internetu. Mislim da ova knjiga ima svoju težinu, upravo zbog toga”, kaže on.
A kada se vratimo na srpski fudbal, Boris kaže da je to za njega „vječna tužna priča i naša rak rana već 20 godina“.
„Od te proklete Mijatovićeve prečke u Francuskoj i od raspada Jugoslavije, nikako da napravimo ozbiljan i značajan rezultat na svjetskom takmičenju. Jedina dva čovjeka za koja smatram da bi mogla donijeti boljitak srpskom fudbalu su Veljko Paunović i Vladan Milojević. Međutim, moje mišljenje je da su oni preozbiljni ljudi da bi ušli u te mešetarske menadžerske igre, da bi preuzeli selektorsku poziciju i dozvolili da im neki polusvijet sastavlja reprezentaciju“, zaključuje Boris.
(M. Stegić, opcija.net)
