PIŠE: Saša Bižić
Do opštih izbora u RS i BiH ostala su tri mjeseca i pravi trenutak je da se kaže – glavna nevolja ovogodišnje kampanje nisu megalomanska obećanja političkih stranaka upućena građanima, već totalna nepouzdanost najvećeg dijela biračke populacije, na koju očinske i majčinske figure u partijskim vrhovima uopšte ne mogu da se oslone.
Zaista, postalo je krajnje deplasirano tražiti “dlaku u jajetu” u retorici lidera vodećih opcija u Srpskoj samo zato što najavljuju ekonomske, socijalne i nacionalne projekte koje ne mogu da realizuju.
Istinski prevaranti se nalaze među hiljadama sitnih manipulatora koji nemaju nikakav problem da partijskim operativcima na terenu čvrsto garantuju da će glasati za njihove poslodavce na izborima. A kada dođe trenutak istine, na biračkim mjestima naprasno zaboravljaju sve dobijene privilegije koje su prethodile očekivanom kružiću na famoznom listu papira – od zaposlenja za nezahvalnika, pa čak i članove njegove porodice, do prigodnih honorara na dan izjašnjavanja.
I šta da rade regularni stranački naručioci individualnih glasačkih usluga kada utvrde da imaju posla sa notornim prevarantima, sklonim precrtavanju glasačkih listića, pa čak i opredjeljivanju za direktnu konkurenciju, osim da im uzvrate istom mjerom. Naravno, neminovno je da se onda pojave nevladine organizacije koje im prigovaraju zbog takve, shvatljive reakcije.
Sitničavim brojanjem neispunjenih obećanja političara na svim nivoima najčešće se bavi NVO “Istinomjer”. Njihova posljednja, prošlogodišnja analiza pokazala je da stranke vladajuće koalicije u RS (SNSD, DNS i SP) u tom periodu nisu ispunile nijedno novo predizborno obećanje. Istraživači su utvrdili da je najviše obećanja davano u oblasti ekonomije, zatim u domenu socijalne politike, zdravstva, a slijede sektori obrazovanja, državnog uređenja, dok se najmanje obećavalo kada je u pitanju spoljna politika.
Statističkom terminologijom, ispostavilo se da je, unutar vladajućeg bloka, uoči posljednjih opštih izbora najviše obećanja dao DNS – 277, zatim SNSD – 130, te Socijalistička partija 53.
– Ukoliko bi se progres na ispunjavanju obećanja nastavio istim tempom kao u prethodne tri godine, moglo bi se očekivati da partije u RS u najboljem slučaju ispune oko 20 posto datih obećanja, te da 52 posto ukupnog broja obećanja ostane potpuno neispunjeno. S obzirom na to da je 2018. izborna godina, možda i možemo očekivati veću dinamiku u ispunjavanju obećanja, kako bi stranke svoj rad pokušale prikazati što pozitivnijim – optimistički je rekao Dario Sijah, istraživač u “Istinomjeru”.
Međutim, i stranke iz Saveza za promjene, koje jesu opozicija u RS, ali i dio vlasti na nivou BiH, nemaju razloga za likovanje zbog ovakvih podataka. Jer, ni pokazatelji o njima nisu ništa bolji. Partije koje učestvuju u aktuelnom sazivu Savjeta ministara BiH dale su ukupno 144 obećanja, od čega je čak 54 obećanja dala SDA. SDS-u su pripisana 33 obećanja, dok je PDP bio najskromiji, sa tek 15 najavljenih dostignuća.
– Kada je riječ o strankama iz RS, tačnije Srpskoj demokratskoj stranci i Partiji demokratskog progresa, vjerovatnoća da neće ispuniti data obećanja iznosi oko 90 posto. Devet, odnosno sedam posto obećanja ovih dviju stranaka, imaju veliku vjerovatnoću ispunjenja – zaključili su u “Istinomjeru”.
Mada su u ovoj analizi spoljnopolitičke teme označene kao niskopozicionirane na listi stranačkih fantaziranja, u slučaju vladajućeg saveza iz RS, iz tog faha dolazi tema koja je svojevremeno najčešće pominjana u javnosti. Riječ je o deklaraciji SNSD-a kojom je za 2018. najavljen referendum o samostalnosti RS.
– Ukoliko do kraja 2017. godine ne bude vidljivih procesa i mjerljivih rezultata uspostavljanja pozicija Republike Srpske u skladu sa Aneksom četiri Dejtonskog sporazuma, Narodna skupština RS treba u toku 2018. godine da raspiše referendum o samostalnom statusu Republike Srpske – navodi se u tom dokumentu, usvojenom u aprilu 2015.
Da ne bi bilo dilema, u nastavku tog teksta je istaknuto:
“Na osnovu rezultata referenduma organi vlasti Republike Srpske, shodno ulozi strane utvrđene Aneksom četiri Dejtonskog sporazuma, predložiće Federaciji BiH mirno razdruživanje i obostrano istovremeno priznanje.“
Ipak, iako u međuvremenu nije bilo nikakvih “vidljivih procesa i mjerljivih rezultata” koje su pominjali u deklaraciji, čelnici SNSD-a, od predsjednika Milorada Dodika pa nadalje, naprasno su se ućutali. Retoriku su usmjerili prema “boljem životu”, tako da im je u julu 2018. fokus na platama. Premijerka Željka Cvijanović, koja je i kandidat za novog predsjednika RS, ovih dana revnosno najavljuje da će minimalna zarada u Srpskoj biti 500 KM, dok je ministar finansija Zoran Tegeltija zadužen da poblici utuvi u glave kako će prosječne plate u RS dosegnuti 450 evra, odnosno oko 900 KM.
Paradoksalno, najbizarnija saga sa obećanjima, kada je o vladajućem bloku riječ, trenutno ne stiže od njih, pa čak ni od DNS-a, koji je “Istinomjer” okarakterisao kao šampione, već od socijalista. Jer, navodna briga za sudbinu fabrike “Kosmos” u Banjaluci, u aktivnostima ministra Petra Đokića, u proteklih godinu dana podrazumijevala je nevjerovatan niz najava o tome ko će biti novi “strateški partner” ovog ruiniranog giganta. Kao na pokretnoj traci, redali su se navodni Rusi, Kinezi i Poljaci, da bi se na kraju kao potencijalni glavni ulagač pojavila Srbija.
S druge strane, u najvećem dijelu mandata koji upravo ističe, SzP je skoro sve karte bacio na “borbu protiv korupcije i kriminala”. Čiji je glavni akter, je li, trebao da bude ministar bezbjednosti BiH Dragan Mektić. Ostaće zapamćeno da je u jednoj TV emisiji u ranoj fazi mandata ubjeđivao prethodnika iz ratnog perioda u RS, Tomu Kovača, da sigurno slijedi serija hapšenja u RS i FBiH pod njegovim “liderstvom”. Na Kovačevu sugestiju da “smanji doživljaj”, jer ga u tome neće pratiti tužilaštva i sudovi, Mektić je bio uporan: “Pratiće, vidjećeš”, tvrdio je on.
Šta je od tog praznoslovlja ostalo, jasno je kada se primijeti da trenutno u krugovima SzP-a samo Adam Šukalo koristi slične najave, pa pominje naučno-fantastični scenario sa “100 uhapšenih političara, tajkuna, tužilaca i sudija u prvih godinu dana mandata nove vlasti”.
Ostali pokušavaju da pariraju Cvijanovićevoj i Tegeltiji na ekonomsko-socijalnom terenu. Tako je Dragan Čavić, predsjednik NDP-a i kandidat SzP-a za premijera, vjerovatno vođen rezonom da je starija populacija glavni oslonac SNSD-a i da treba raditi na njenom preobraćanju, najavio povećanje penzija za 10 odsto u RS, ako Savez za promjene dobije izbore. Kako će se doći do novca za to?
– Ne mora baš svaki ministar da ima službeno vozilo. Neće lako biti sa mnom ni onima koji su i naši koalicioni partneri – objasnio je Čavić, ističući da je u Srpskoj potreban ozbiljan zaokret, nakon što je “populističkim politikama zaposlen jedan radnik i deset neradnika u administraciji”.
U svakom slučaju, unutar biračkog tijela RS brojniji su oni koji od omiljenog stranačkog lidera, umjesto raspredanja o tzv. velikim temama, očekuju da bude, kako glasi naslov poznatog romana indijske spisateljke Arundati Roj – “Bog malih stvari”. I da im riješi ključna egzistencijalna pitanja, a borba za “opšte dobro”, sa takvog stanovišta, može i da sačeka.
Možda je najoriginalniji putokaz kako to treba da izgleda, ako su već skoro sva izmišljena radna mjesta popunjena stranačkim lojalistima, stigao sa neočekivane adrese. Naime, Ekološka stranka RS, čiji je predsjednik Nikola Lazarević, uoči lokalnih izbora prije dvije sezone obratila se biračima, ni manje, ni više, nego sa stomatološkim obećanjima. Nakon prigodnog uvoda u kojem se pominju krov nad glavom, zimnica i ogrev kao imperativ za svakog stanovnika Srpske, uslijedio je “krešendo”:
– Ekološka partija već od početka 2017. godine ide na izradu socijalne karte, odnosno da se naprave zubni kartoni, te besplatno poprave i naprave zubi svim građanima koji nemaju za to novac. Ekološka partija je obezbjedila novac od donacije VVFA i od 2017. godine Republika Srpska će biti jedina država na svijetu u kojoj svi stanovnici imaju zube – poručivali su domaći zaštitnici životne sredine.
To što nije bilo sluha za njihovu želju da RS bude zemlja širokih, holivudskih osmijeha, više govori o običnim smrtnicima koji, eto, ne znaju šta je VVFA, nego o dobronamjernim ekolozima. Naravoučenije ovakvog poduhvata jeste da se kod nas, očito, i poklonima u zube gleda. Zato je neophodna pripremna, prosvjetiteljska aktivnost, prije nego što se pređe na fazu B, sa stomatologijom i ostalim finesama.
A edukativni smjer je označio sada već bivši političar iz matice, Borisav Đorđević. Lidera nekadašnje Partije običnih pijanaca (POP) svojevremeno su pitali – šta treba mijenjati u Srbiji.
– Za početak – gaće i čarape, i to svakodnevno – glasio je uvjerljiv odgovor mislioca poznatijeg kao Bora Čorba.
Zapamtite 2026. godinu!
Za razliku od diletanata, kakvim se pokazuje većina stranačkih lidera u RS, ali i u FBiH, jedini koji je zaista ovladao vještinom obećavanja jeste – Bakir izetbegović.
Dok ostali amateri u oba entiteta barataju obećanjima koja se odnose na par mjeseci, a maksimalno jednu ili dvije sezone u budućnosti, predsjednik SDA je provjerljivost svoje retorike učinio gotovo nemogućom misijom, zatraživši od podanika da se strpe dva mandata.
– Želim da za osam godina završimo posao i kažemo da je ovo jedna svijetla zemlja koja ima perspektivu. Taj cilj vidimo, vidimo tu zastavicu, to je 2026. godina, zapamtite tu godinu. Vi ćete zajedno sa nama starijima za osam do deset godina završiti taj posao i ići dalje, nastavićete raditi ono što mi sada radimo. Ostavićemo vam mirnu i perspektivnu zemlju. Standard ljudi ćemo dići za 50 posto – poentirao je nadavno Bakir Izetbegović.
(srpskacafe.com)