Stigle su tri ponude za kupovinu Fabrike šećera Bijeljina u stečaju, ali su neprihvatljive, jer ni u jednoj od njih nije garantovano da će biti ponovo pokrenuta proizvodnja u ovom nekada strateškom preduzeću.
Tu ocjenu je u izvještaju iznio stečajni upravnik bijeljinske “Šećerane” Nebojša Matić, a konačna odluka je u rukama Odbora povjerilaca.
Na javni poziv za prodaju bijeljinskog preduzeća ponude su dostavile dvije kompanije i jedno fizičko lice. Riječ je o turskoj kompaniji “Soltist”, vijetnamskoj “Sisivan” i Goranu Vajkiću iz Banjaluke. Sudeći prema njihovom sadržaju, potencijalne kupce interesuje samo imovina preduzeća, a ne i pokretanje proizvodnje.
Turci su naveli da su spremni da plate 5,1 milion evra i da obezbijede bankarsku garanciju, ali da će se tek nakon što uđu u posjed i detaljno sagledaju stanje u kojem su postrojenja i oprema izjasniti da li će investirati u ponovno pokretanje proizvodnje.
U ponudi vijetnamske kompanije je navedeno da su za preuzimanje akcionarskog društva, 50.000 hektara zemljišta i imovine koja je ranije pripadala “Šećerani”, spremni da plate pet miliona evra u četiri rate. Prvu od 500.000 evra bi uplatili odmah, a ostale kada uđu u posjed fabrike. Za razliku od turske kompanije, oni nisu planirali da obezbijede bankarsku garanciju. Zatražili su i da se prije nego što budu uknjiženi kao novi vlasnici država odrekne svih svojih potraživanja od fabrike, odnosno da imovinu koja se nalazi u stečajnoj masi preduzeća preuzmu bez ikakvih obaveza prema povjeriocima koja trenutno iznose oko 16 miliona maraka.
Najmanje novca ponudio je Goran Vajkić iz Banjaluke – 6,95 miliona KM. On je predložio da stečajni dužnik formira novo akcionarsko društvo, gdje bi “Šećerana” u stečaju bila jedini osnivač, a da funkciju skupštine novog društva obavlja stečajni upravnik. Novo društvo bilo bi formirano na 14 mjeseci, s tim da bi Vajkić bio direktor i on bi u periodu od godinu obezbijedio novac kojim bi isplatio povjerioce, nakon čega bi postao stoodstotni vlasnik novoosnovanog preduzeća.
– Moje mišljenje je da nijednu od ponuda ne treba prihvatiti jer ni u jednoj od njih nije iskazana ozbiljna namjera da ovaj privredni gigant bude oživljen. Ne postoje ni bankarske garancije kojima bi to garantovali. Postoje i ozbiljni zakonski propusti kod ponuda koje su dostavile vijetnamska kompanija i Vajkić jer nije priložena adekvatna dokumentacija kojom bi garantovali da će i ono što je napisano biti moguće sprovesti u djelo – kaže Matić.
Alternativa
Nebojša Matić je istakao da je Odboru povjerilaca predložio da ne prihvati nijednu od pristiglih ponuda i da ponovo bude otvoren proces pronalaska firmi koje bi pokazale interesovanje da pokrenu proizvodnju.
Ukoliko ne bi bilo takvih kompanija, prema njegovom mišljenju, trebalo bi raspisati novi javni oglas u kojem ne bi uslovljavali kupce pokretanjem proizvodnje, već bi bila utvrđena samo minimalna cijena prodaje koja bi trebalo da se kreće oko pet miliona evra.
– Konačnu odluku treba da donese Odbor povjerilaca na sjednici koja će najvjerovatnije biti održana krajem avgusta – rekao je Matić.
