PIŠE: Nedžad Latić
Činjenica da se u srpskom entitetu RS ni u pola nisu tako pompezno najavljivale i obznanjivale kandidature kao u hrvatsko-bošnjačkom entitetu Federaciji BiH, dovoljno govori o omjeru političkih snaga u RS. Davno je već bilo poznato da će SNSD-ov kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH biti Milorad Dodik, a za predsjednika RS Željka Cvijanović. Kao što je već odavno poznato da će se aktuelni član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Mladen Ivanić, ispred Saveza za promjene, ponovno boriti za istu poziciju.
Iako je Dodik rekao da SNSD očekuje 370.000 glasova za srpskog člana Predsjedništva i predsjednika RS, što je za oko 50.000 više od broja glasova sa koliko je Mladen Ivanić odnio pobjedu prošle godine, niko ne vjeruje u te njegove fantastične cifre.
Odakle onda Dodik namjerava namiriti te glasove? Pitanje je teže jer je vjerovatno dosegao limit kad su srpski glasovi u pitanju, pa bi kvota za prevagu između njega i Ivanića opet mogla biti dopunjena bošnjačkim glasovima. Ne prošlim općim izborima SDA je javno agitirala kod Bošnjaka da daju glasove Ivaniću koji je cijenjen boljim kandidatom za Bošnjake od Dodika. SDA ima dugu tradiciju sugeriranja Bošnjacima za koga da glasaju od kandidata kad su druga dva naroda u pitanju, jer su kao najjača stranka u Bosni i Hercegovini sebi mogli priuštiti takav luksuz da im je kandidat bio u tom omjeru favorit. Tako su Bošnjaci glasali za ratnu zločinku Biljanu Plavšić.
Poslije Daytonskog sporazuma, eto, glasali su za Mladena Ivanića u nekoliko navrata. Nikad nijedan srpski kandidat koji je favoriziran od strane Bošnjaka nije im uzvratio i iskazao svoju zahvalnost na ukazanom mu povjerenju, pa tako ni Ivanić. Možda je Ivanić na najgluplji način rekao „hvala“ Bošnjacima pokušavajući se nadmetati sa Dodikom u iskazivanju velikosrpskog nacionalizma i šovinizma prema Bošnjacima.
Na posljednjim lokalnim izborima Dodik je „ujeo Bošnjake za srce“ nakon što je SNSD pobijedio SDA u Srebrenici i Žepi. Mediji su objavili informaciju da je SNSD kupovao glasove od Bošnjaka u RS i da su to ovi rado prodavali.
Iako je Milorad Dodik na rukama Bošnjaka u Skupštini RS došao na vlast, od njega se nije ni očekivalo da bude zahvalan na tom daru, jer je to bio dogovor bosansko-hercegovačke ljevice SDP-a i SNSD-a, odnosno tadašnjih lidera ljevice Zlatka Lagumdžije i Dodika.
Tako da mnogi smatraju da povratkom SDP-a na teren RS ima neke kalkulacije i da su to restlovi starih politika Lagumdžije i Dodika. Najveće iznenađenje i iskorak SDP-a prema RS je pristupanje ambasadora Bosne i Hercegovine u Belgiji Draška Aćimovića SDP-u BiH, kao i Vojina Mijatovića, dugogodišnjeg kadra SNSD-a.
Prilikom svečane realizacije ovih transfera mediji su zabilježili i susret dvojice lidera socijalista, Nermina Nikšića i Milorada Dodika. Od tada su topovi prekoentitetskih lijevih stranaka utihnuli što ukazuje na to da su SDP i SNSD resetovali odnose, što je sasvim moguće, jer uvijek je SNSD bio bliži SDP-u od SDS-a. Ipak, poslije pojave Dodika na ovim prostorima nije umjesno govoriti o ideologiji ljevice, pa stoga resetovanje odnosa SDP-a i SNSD-a može imati motiv samo u trgovini glasovima. Računica je vrlo jednostavna sa vrlo skupocjenim ulogom. Koliko god SDP bude oživio u RS, to bi išlo u korist Dodiku ukoliko je dogovorio sa Nikšićem da SDP-ovci daju glas njemu, a ne Ivaniću u utrci za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, kao i Željki Cvijanović, a ne Vukoti Govedarici za predsjednika RS.
Zauzvrat Dodik može uticati na Srbe u Federaciji BiH, a njih je oko 50.000, da glasaju za Denisa Bećirovića, što može biti presudno u vrlo tijesnoj utrci koja će se odviti između njega, Fahrudina Radončića i Šefika Džaferovića.
Pošto se u Bosni i Hercegovini uvijek tako zakompliciraju odnosi na startu izborne kampanje da djeluje da i najveći protivnici tajno surađuju, teško je običnom Bošnjaku povjerovati da tako „kapricali mali iz Tuzle“, koji na Facebook profilu voli Dodiku „istresti sve na kamaru“, može biti predmet ikakvog dogovora i stranačke trampe sa njim.
Vjerovale Bošnje ili ne u takve spekulacije, ovo je sasvim realistična i vjerovatno priča koja može odrediti tokove izborne kampanje, pa tako i izborne rezultate. I prije se može reći da je scenario za ovu priču, nažalost, opet osmislio Dodik, nego Nikšić, jer je on i ambiciozniji i politički iskusniji, pa Boga mi i inteligentniji od Nikšića. Opće je poznata činjenica da je Milorad Dodik politički fenomen koji je odredio politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. On je sigurno negativac svakog političkog scenarija od kada je došao na vlast, ali je zato uporni i konstantni faktor i pobjednik.
Sa stanovišta njegove politike mnogo ga je koštalo da je Ivanić bio u Predsjedništvu BiH, te da SNSD nije participirao u Vijeću ministara i stoga je ove godine spreman na sve ukoliko bi pronašao partnera kod Bošnjaka. Više je aspekata zbog čega mu je Nikšić najbliži i najpoželjniji bošnjački partner u Federaciji BiH. Dodik je nekad imao dobre personalne odnose sa Fahrudinom Radončićem, koje je održavao preko pokojnog Željka Kopanje, vlasnika Nezavisnih novina. Ali su oni davno zahladnjeli, a vjerovatno sa smrću Kopanje potpuno zamrli.
Pobjeda Bećirovića najviše bi odgovarala samom Dodiku i to iz malog miliona razloga, a ključni je da bi u njemu kao „malom bošnjačkom radikalu“ Dodik dobio izliku da opstruira i sabotira rad Predsjedništva.
Također je opće poznata istina da svi nacionalisti i ksenofobi žele imati svoga Dodika koji bi one druge iritirao i izazivao im bijes i mržnju, kao što je Dodik učinio i čini Bošnjacima. Sve su to iracionalnosti i sve to godi Dodiku koliko ga svaka zdravorazumska politika ubija. Očito je neko od spin doktora, nije Mac Allister sigurno, jer je on proizveo većeg kretena u politici, na osnovu Bećirovićevih Facebook postova prepoznao dobar profil od kojeg bi se mogao napraviti mali crveni avatar. Kao takvog, Bećirevića su prihvatile primitivne šovinističko-nacionalističke mase, kao i Dodika kad je predvodio demonstracije u Banjoj Luci sa ratnom zločinkom Biljanom Plavšić, a protiv ratnog zločinca Momčila Krajišnika. „Čupat ćemo obrve“, prijetili su ljuti Dodikovi socijalisti.
Ko se sjeća tih vremena može se slobodno kladiti da su isti zapadni spin doktori koji su proizveli Milorada Dodika u lidera RS, radili na Denisu Bećiroviću. Nisu čak morali mijenjati niti ispirati epruvetu, jer je sperma/ideologija u njoj ostala ista!
(thebosniatimes.ba, foto: blic.rs)
