Stihovi „Studirat’ u Beču nije laka šala” i “Bez Beča bi bila siva perspektiva” na najslikovitiji način govore o mladim ljudima sa prostora bivše Jugoslavije, koji su došli u glavni austrijski grad kako bi studirali i za sebe izgradili bolju budućnost.
Ovim stihovima počinje i završava pjesma pod nazivom “Bečka perpsketiva”, koju je odsvirala na gitari i otpjevala dvadestdvogodišnja Zvorničanka Dragana Daša Andrić, koja studira na Građevinskom fakultetu Tehničkog univerziteta u Beču.
– Pjesma je nastala u jesen 2016. godine. Moj tata je, inspirisan mojom prvom godinom boravka u Beču, na šaljiv način uporedio današnje uslove studiranja i stanje na našim prostorima sa uslovima studiranja i života u vrijeme dok je on bio student. Napisao je ovu verziju teksta, koju sam ja samo uklopila u već postojeću muziku originalne pjesme “Perspektiva” grupe S.A.R.S. Tata je i pjesmu izabrao, tako da je moja uloga bila samo da to izvedem – rekla nam je Andrićeva.
Prema njenim riječima, pjesma “Bečka perspektiva”, koja je objavljena prije mjesec dana na društvenim mrežama, na šaljiv način opisuje studentski život u austrijskoj metropoli.
– Osnovna poruka ove pjesme nalazi se u pretposljednjoj strofi u kojoj se pominju rad i učenje. Dakle, samo učenje i rad, to je perspektiva. Moj cilje je da se pridržavam riječi pjesme “Nur lernen und Arbeit” – istakla je Andrićeva.
Ona je objasnila da su komentari i reakcije poznanika i prijatelja na stihove ove pjesme veoma pozitivni.
– Pjesma na Facebook-u ima preko četiri hiljade pregleda, kao i veliki broj komentara i dijeljena na ovoj društvenoj mreži. Na Youtube je postavljena malo kasnije tako da su brojke dosta manje, ali je odjek “Bečke perspektive” pozitivno iznenađujući. Više puta mi se desilo da me nepoznati ljudi zaustave i izraze svoje oduševljenje pitanjem “Jesi li ti ona djevojčica s pjesmicom?” – kazala je Andrićeva, te dodala da je pohađala Osnovu muzičku školu u Zvorniku.
– Muzika je meni hobi i zadovoljstvo, a ne perspektiva. Volim da sviram gitaru i da pjevam, kako za moju dušu tako i za društvo. Pretežno se družim sa našim ljudima. Austrijanci su druželjubivi i uvijek su dobrodošli u naše društvo. Ali, meni je zbog istog mentaliteta i jezika mnogo lakše sklopiti prijateljstvo sa nekim ko dolazi sa istih prostora i govornog područja kao ja – rekla je Andrićeva.
Mlada Zvorničanka kaže da poteškoće koje sa sobom nosi život u inostranstvu najlakše prevezilazi zahvaljući najbližim prijateljima, budući da su svi na istim ili sličnim mukama.
– Sa nostalgijom se borim tako što naspem domaću šljivovicu, obujem vunene čarape, nakrivim šešir, odsviram i otpjevam “Pukni zoro” pa mi bude lakše. Šalu na stranu, jako sam vezana za kuću i porodicu pa se trudim da svaki slobodan trenutak i pauzu na fakultetu provedem kod kuće. Mada, vrijeme je učinilo svoje pa su te krize dosta rjeđe nego na početetku – objasnila je Andrićeva. Ona nam je rekla da joj je prvih mjeseci po dolasku u Beč, najteže bilo uklopiti se u novo okruženje, ljude i sistem uređenja društva.
– Citiraću stih iz meni najdraže Merlinove pjesme “Navikne čovjek da sve ima početak i kraj” pa su tako vremenom nestale i početničke muke, te je danas sve mnogo lakše. Generalno posmatrajući, studentski život je više ili manje svuda sličan, ali je Beč po svemu dosta skuplji. To je ujedno i problem više s kojim se mi moramo nositi radeći razne studentske poslove – naglasila je Andrićeva, koja kaže da nakon završenog studija planira da ostane i da radi u Evropi, ali da joj ni povratak u domovinu ne zvuči loše.
(dunav.at)
