U Banjaluci je danas, služenjem parastosa i polaganjem cvijeća kod spomenika 12 beba na Novom groblju u Banjaluci, obilježeno 26 godina od stradanja 12 beba u Kliničkom centru Banjaluka zbog nedostatka kiseonika koji nije mogao biti dopremljen ovoj zdravstvenoj ustanovi kopnom zbog ratnih djestava i zbog zabrane Savjeta bezbjednosti UN za letove iznad BiH.
Sekretar Udruženja “12 beba” Željka Tubić rekla je novinarima da Udruženje u radu ima podršku predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, predsjednika Vlade Republike Srpske Željke Cvijanović i ministarstava.
“Uvjerena sam da će u narednom periodu nešto biti pokrenuto u vezi sa ostvarivanjem naših prava, jer smo mi kao majke stradale djece koje čine ovo Udruženje nemoćne da tužimo Savjet bezbjednosti UN”, istakla je Tubićeva.
Dragoslava Jaćimović iz Dervente, majka jedne od preminulih beba, rekla je novinarima da se porodila u Prnjavoru i da je njena beba bila prebačena u Banjaluku, ali je, nažalost, preminula 5. juna 1992. godine.
“Jako su bili bolni trenuci saznanja da mi je beba preminula. Prije nego što će moja beba preminuti bilo je apela da se dostavi kiseonik u Banjaluku, ali od toga nije bilo ništa”, kaže Jaćimovićeva.
Ona je navela da i danas osjeća veliko ogorčenje prema onima koji snose odgovornost za stradanje 12 beba.
“Osim toga što danas imam dva sina, uvijek osjećam tu prazninu, jer mi uvijek nedostaje to dijete na svakoj maturi, rođendanu, slavi jer mi nije kompletna porodica”, poručila je Jaćimovićeva.
Cvijeće su položili roditelji 12 beba, predstavnici republičke i banjalučke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila, Saveza organizacija i udruženja ratnih vojnih invalida Republike Srpske, Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske.
Poštu banjalučkim bebama danas će kod spomen-obilježja “Život” odati predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i ministar rada i boračko-invalidske zaštite Srpske Milenko Savanović.
Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba. Do 19. juna 1992. u Banjaluci je umrlo 12 beba, koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.
Agonija je prekinuta probojem koridora i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima Republike Srpske i Srbije.
Trinaesta beba Slađana Kobas bitku za život izgubila je sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.
Povodom 26 godina od ove velike tragedije za srpski narod, Organizacija zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Banjaluka rekonstruisala je spomen-obilježje “Život” koji je podignut u znak sjećanja na “12 zvjezdica”.
Dodik: Moćnici pokrenuli spiralu zločina
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poručio je da društvo mora više pažnje posvetiti obilježavanju stradanja 12 banjalučkih beba, jer je riječ o univerzalnom primjeru nečovještva i ukazati na zločin svjetskih moćnika prije 26 godina.
Dodik je rekao da nekome treba cijeli život da skrene pažnju na svoje postojanje, a banjalučke bebe su obilježile vrijeme, događaje i otišle u trajnu istoriju pokazujući da savremenoj civilizaciji ne treba nečovještvo zbog kojeg su umrle nekoliko dana ili sedmica nakon rođenja.
On je istakao da svake godine na ovaj dan pokušava da nađe trunku opravdanja za nečovještvo ljudi koji su mogli da budu ljudi, ali su odlučili drugačije jer su smatrali da su na ovim prostorima ljudi manje vrijedni, nedostojni i da ih samo treba kažnjavati.
Nakon što je položio vijenac na spomen-obilježje “Život” za 12 beba, Dodik je upitao da li je nekome trebao dodatni razlog, osim ovih nevinih bića, da dozvoli dostavljanje kiseonika.
On je rekao da su moćnici tog vremena, čineći ovaj zločin, pokrenuli spiralu mnogih zločina koji su se desili kasnije, te da je matrica skoro ista.
“I danas negdje u svijetu djeca tek rođena ili ona malo veća stradaju samo zato što se na globalnom nivou uvijek iznova vode bitke na nivou principa, a naše bebe su vodile svoju životnu bitku”, rekao je Dodik, obraćajući se okupljenima u Banjaluci na obilježavanju 26 godina od stradanja beba u banjalučkoj bolnici.
On je upitao da li je moguće obnoviti povjerenje i praštati u uslovima kada se ne može naći nijedan razlog da bi se to učinilo.
Dodik smatra da mlade treba upoznavati kroz obrazovni proces o ovom događaju, ali i probuditi svijest kod građana da zastanu kada prolaze pored spomenika, bar kada je obilježavanje u toku.
“Srpska je, svrstavajući ovaj datum u dane obilježavanja, imala namjeru da ovaj dan bude nezaboravan, prije svega, dan tuge i da ovdje okupljeni možemo da kažemo sve ono što ponavljamo godinama. Najteže je majkama, ali čuo sam jednu rečenicu koja mora biti rečenica nade – da se iz nesnošljivog bola i tuge stvar pomalo pretvori u ponos, koji moramo da nađemo u sebi”, rekao je Dodik.
On je naveo da ponos treba biti nađen u činjenici da je stradanje beba bilo bezumno, ničim opravdano i da ponos znači okupljanje i neprihvatanje načina na koji je svijet reagovao.
“I danas smo svjedoci da Savjet bezbjednosti UN nije promijenio svoju matricu osude srpskog naroda i Republike Srpske. Samo prije nekoliko godina trebali smo da svjedočimo činjenici da je britanska država pokrenula zahtjev da se Srbi proglase genocidnim narodom prošlog vijeka i da samo zahvaljujući vetu Rusije to nije urađeno“, podsjetio je Dodik.
On je naglasio da društvo to mora znati, kao i što ne smije dozvoliti da neko sa strane više zna o 12 banjalučkih beba.
(Srna)
