Nije mala stvar kupiti trešnje od Marka Kraljevića, živjeti u stanu koji je okrečio Branko Ćopić, ili svako jutro u liftu sretati Petra Kočića.
Imenjaci poznatih političara, glumaca, pisaca, partizanskih i mitskih junaka, koji žive u Republici Srpskoj, bave se običnim poslovima, ali im je slavno ime ponekad ipak od koristi.
Kad kažete Mile Dodik, svi će pomisliti na Milorada Dodika, predsjednika RS, ali u Kozarskoj Dubici i okolini mnogi dobro poznaju i njegovog medijski mnogo manje poznatog imenjaka. Kozarski Mile Dodik je privatni prevoznik i vlasnik firme “Dodik-Turs” iz Međeđe. Najčešće vozi na liniji Kozarska Dubica – Beograd, i usput sluša razne komentare. Kad neko u njegovom autobusu zapodjene priču o politici, Mile šofer sve okrene na šalu, jer mu je tako, kaže, zgodnije.
– Volio bih da predsjednika Dodika jednom provozam u svom autobusu, pa nek’ se priča o tome – kaže Mile.
Svi ga, kaže, pitaju da li mu je predsjednik RS brat ili kakav drugi blizak rod, pa mnoge ne može ubijediti da nije. Neki ga zbog imenjaka – predsjednika kuju u zvijezde, neki napadaju, ali većini je ta podudarnost dobar povod za zafrkanciju.
Titov put od kafane do sahrane
U Ribniku je jedan od najpoznatijih mještana – Tito. Nije Josip Broz, ali jeste dobio ime po maršalu. Preziva se Todorović, ali kaže, mnogi to uopšte ne znaju.
– Meni je Tito i ime i prezime i nadimak, po kome me svi prepoznaju – kaže ovaj agilni penzioner, koji i u ranim šezdesetim ima pune ruke posla.
Priča o “Titinoj birtiji”, maloj ali popularnoj kafani, u kojoj su se, prije rata, mještani Donjeg Ribnika okupljali uz hladno pivo i domaću ljutu, postala je već dio legende. Kada je zatvorio kafanu, Tito se posvetio, što bi rekli čuveni Topalovići iz “Maratonaca”, jedinom sigurnom poslu – izradi nadgrobnih spomenika i organizovanju sahrana.
– Došlo je vrijeme da je smrt mnogo unosniji posao od kafanskog druženja i veselja – prokomentarisao je Titov komšija.
A bivši kafedžija Tito kaže da je to za njega bio logičan odabir kada je biznis s kafanom zapeo, jer je po struci kamenorezac.
– Prvo sam počeo sa spomenicima, poslije su došli na red i šatori za podušne ručkove i drugi prateći poslovi. Raditi se mora, danas penzioneri rade više nego ikad. Uostalom, i moj slavni imenjak je radio do posljednjeg dana – kaže u šali Tito Todorović.
Mladen Stojanović – novinar, agronom ili preduzetnik?
Dok je Tito rijetko ime, Sava Kovačevića u Srpskojima na desetine. Većina njih su ime dobili po legendarnom partizanskom heroju, po kome su pedesetih godina 20. vijeka roditelji krstili ne samo sinove, nego nerijetko i kćeri.
U Srpskoj je često i ime Mladen Stojanović. Među tridesetak imenjaka slavnog doktora sa Kozare ima i novinara, agronoma, preduzetnika, koji žive u gradovima i selima od Novog Grada do Bijeljine.
Rođen 1. aprila, a zove se Miodrag Petrović
Vjerovali ili ne, i Zvornik ima svog Miodraga Petrovića Čkalju, koji ima čak i dosta sličnosti sa čuvenim beogradskim glumcem. Na primjer, dobar je zabavljač, mada mu fah nije gluma, nego svirka i pjesma. Izdao je dva albuma i učestvovao na festivalu u Budvi, a na Zvorničkom ljetu je pjevao pred nekoliko hiljada sugrađana.
Zvornički Čkalja je rođen 1. aprila, na Dan šale, kao i njegov slavni imenjak. I svi ga, od roditelja do školskih drugova i komšija, zovu Čkalja.
– Žao mi je što niakd nisam upoznao svog slavnog imenjaka, stvarno je bio sjajan glumac i veliki čovjek. Međutim, upoznao sam njegovu unuku Jovanu i sa njom sam u kontaktu i danas – kaže Čkalja iz Zvornika.
Slavni pisci banjalučki i Kraljević Marko trebinjski
Banjaluka je, izgleda, puna slavnih pisaca, koji su skromni ljudi i vrijedni radnici. Branko Ćopić (62), penzionisani moler iz grada na Vrbasu, iako nosi ime čuvenog šereta sa Grmeča i živi u ulici književnika Mladena Oljače, prizanje da ga književnost ne zanima.
– Nisam u rodu sa piscem, niti sam po njemu dobio ime. Sve je to puka slučajnost – kaže Branko Ćopić, koji je nedavno molerski alat “okačio o klin”.
Stigle ga godine i bolovi u nogama, pa više ne može da radi taj teški posao.
Njegov sugrađanin Petar Kočić (55), imenjak čuvenog narodnog tribuna sa Zmijanja, radi kao majstor u jednom privatnom preduzeću. Današnje prilike ga, kako nam je ranije rekao, često podsjete na britke dosjetke pisca, po kojem je dobio ime.
U Trebinju su, prema pisanju “EuroBlica”, 2013. živjela dvojica Marka Kraljevića. Djed Marko, izbjeglica iz Mostara, ime je dobio po junaku iz epskih pjesama, a njegov unuk po djedu. Dok je bio u snazi, stariji Marko je bio hrabar i okretan, mada mu alat nije bio topuz, nego kantar.
– Prodavao je voće i povrće, a zbog upečatljivog imena je imao dosta stalnih mušterija. Često su ga, baš zato što se zove Kraljević Marko, puštali preko reda na granici i dobronamjerno se šalili na njegov račun – ispričala nam je tada Markova kćerka Miljana.
Slobo Milošević vozio srce za Tita
U Srpskoj živi dvadesetak Slobodana Miloševića, među kojima ima poljoprivrednika, majstora, studenata, službenika. Među imenjacima posljednjeg predsjednika SR Jugoslavije bio je i vozač iz Jasenice kod Zvornika, koji je prije dvije godine preminuo.
Ovaj Zvorničanin živposine biografije, svoja je sjećanja još 2013. podijelio sa reporterima “EuroBlica”.
– Godinama sam vozio autobus u Beogradu i policajci su uvijek zagledali moja dokumenta. Jednom su me kod Batajnice uhvatili da vozim 130 na sat, ali me nisu kaznili. Kažu, kako da kazne “svog predsjednika”. A drugi put me, bogami, izgrdiše i ispsovaše, jer sam “upropastio državu” – ispričao je tada Slobodan.
Slobodan Milošević iz Zvornika sedamdesetih je radio pri kabinetu predsjednika Tita, gdje je vozio mini furgon za dostavu hrane.
– Jednom su na ekonomiji “Belje” zaklali prase, jer je Tito poželio da jede praseće srce za doručak. Odmah su svinjče rasporili, izvadili srce i spakovali ga u specijalni kofer da ga hitno odvezem u Užičku 15. Kasnije su oficiri iz Maršalata došli da uzmu prase, ali mesari su već pokupili meso i odnijeli ga kući. Zbog te krađe izbio je veliki skandal – ispričao je ranije Milošević.
Potraga za Darkom Sarićem i Miroslavom Miškovićem
Darko Sarić (47), poljoprivrednik iz Miljevine, nije imao problema zato što je “skoro imenjak” narko bosa sa Interpolove potjernice Darka Šarića, mada, priznaju mnogi, pogrešno pročitaju njegovo prezime.
Intrigantno ime ima i Miroslav Mišković (40), ronilac iz Banjaluke. Dok je njegov imenjak, beogradski biznismen, bio na udaru istražnih organa, prijatelji su ga, kaže, zadirkivali pitanjima u stilu: “Otkud ti, zar nisi u zatvoru?”
– Interesantno je da moj imenjak iz Beograda ima vikendicu u mjestu Rosa u Crnoj Gori, gdje mi svake godine ronimo – naveo je banjalučki ronilac.
(Srpskainfo)