PIŠE: Nino Raspudić
Na guranju ratifikacije sjatilo se lijepo društvo. Zajedno su Branimir Glavaš i Rada Borić, Josip Đakić i Sabina Glasovac, Severina i Bandić, Sarnavka i Medved. Svi su oni, za razliku od nas, zatucanih, nasilnih ognjištara, protiv nasilja nad ženama. Plenkovića uspoređuju s Henrikom VIII. jer izjavio je kako je Istanbulska konvencija “duboko kršćanska”.
Sjednica Vlade na kojoj je Istanbulska konvencija definitivno prihvaćena i poslana u saborsku proceduru bila je školski primjer tragikomedije. Nakon što je otvorio sastanak, premijer Plenković je kao velikodušni patrijarhalac dao riječ ministricama da se jedna po jedna izjasne o Konvenciji. Rodno stereotipno je, dakle, na čistac prvo izveo žene.
U kratkim obraćanjima one su se natjecale u iskazivanju lojalnosti Šefu i isticanju kod koje ima više nasilja, tako je ministrica Obuljen ustvrdila kako su teme nasilja prisutne i u kulturi. Ministrica Žalac je napravila frojdovsku omašku, rekavši kako “ne dovodimo u pitanje brak obitelj ili rodnu ideologiju”. Nakon što se izredale žene, Plenković je upitao želi li netko od kolega kazati nešto na tu temu, “da ne bi ispala diskriminacija”, pa su štafetu preuzeli ministri. Dok su na vjernost Konvenciji prisezali Božinović i Krstičević, ministar Medved je duboko pognute glave radio neke bilješke, kao djeca u školi kad strepe – o ne, zar ću morati i ja. Ministar pravosuđa Bošnjaković rekao je kako su određeni zakoni koje već imamo “poprilično snažni”, dakle, de facto je uvijeno potvrdio kako pravno-formalno nema potrebe za Konvencijom, ali je on podržava jer ona služi stvaranju drugačije atmosfere u društvu. Nakon tog igrokaza, Konvencija je jednoglasno usvojena, a imena članova Vlade su upisana za vječnost. Kakvo mišljenje Plenković ima o intelektualnom kapacitetu većine birača svoje stranke najbolje svjedoči duda varalica koji im je ponudio u vidu “interpretativne izjave” koja ide uz ratifikaciju, kako ne bi previše kmečali.
Taj dodatak podsjeća na Magritteovo slavno djelo: “Ovo nije lula”. Slikar je realistično prikazao lulu ispod koje piše “Ceci n’est pas une pipe”, dakle “ovo nije lula”, tj. tvrdi se kako to nije ono što nam se čini. Magritteova slika potiče brojne interpretacije. Je li riječ o paradoksu ili ukazivanju na različite razine poimanja riječi, stvari, znakova, simbola? Plenkovićevom interpretativnom izjavom se konstatira kako u Konvenciji nema rodne ideologije što je, otprilike, kao da popijem čašu viskija uz konstataciju kako u njemu nema alkohola. Tvrdnja u Izjavi kako je Konvencija u skladu s Ustavom je besmislena, jer da je neustavna ne bi se ni mogla ratificirati. Granicu komičnog prelazi konstatacija iz Plenkovićeve dude varalice za HDZ-ove bebice kako Konvencija ne sadrži “obvezu promjene ustavne definicije braka”. Narod je, Plenkoviću, ako nisi zaboravio, referendumom unio u Ustav da je brak zajednica muškarca i žene. I ne trebaš mu ti velikodušno darovati nešto što je već sam izborio i zacementirao u ustavu. Jednako kao što je izborio i neovisnost. “Odlučimo sami o sudbini svoje Hrvatske”, bio je nekada slogan HDZ-a, a sada narodu isti taj HDZ nameće da ratificira kako je malouman, jer ne može sam, kroz svoje zakone, sprječavati nasilje, već se takav malouman treba odreći dijela suvereniteta i dati ga u ruke GREVIO-u i lokalnoj NGO mafiji, koju se obvezujemo još i lavovski financirati.
Plenkovićeva interpretativna izjava nema nikakvu pravu težinu, pa ključne obveze koje Hrvatska preuzima ratifikacijom ostaju nepromijenjene. U članku 78. Konvencije piše da rezerve nisu dopuštene upravo za one stvari koje jedine i izazivaju prijepore, a to su ideološke odredbe o “rodu kao društvenom konstruktu odvojenom od spola”, obveza financiranja nevladinih udruga i nadzor GREVIO-a nad državom potpisnicom Konvencije. Interpretativna izjava je odmah postala predmet sprdnje i slijeva i zdesna. Sanja Barić, profesorica pravnog fakulteta u Rijeci, koja podržava ratifikaciju, ističe kako “Konvencija jasno traži da se, primjerice, materijali o nestereotipnim rodnim ulogama i rodno utemeljenom nasilju nad ženama uključe u redovni nastavni program te da se pravni akti usuglase s Konvencijom” pa je stoga očekivana sumnja drugih država potpisnica kako je Hrvatska u Interpretativnoj izjavi pod pojmom “rodna ideologija” zapravo mislila na pojam “rod” kako ga definira Konvencija. A on se ne može izbjeći želimo li ratificirati Konvenciju – tumači profesorica Barić.
Davor Bernardić izjavljuje kako je Interpretativna izjava “bezvrijedni komad papira kojemu je cilj vratiti izgubljeno povjerenje dijela HDZ-ovih birača” i kako će SDP glasati za ratifikaciju. Plenković, dakle, može odahnuti, jer mu je do jučer Bernardić vadio mast tvrdeći da, ako bude bilo kakvog ograđivanja od bilo kojeg dijela Konvencije, SDP neće glasovati za takvo okrnjeno prihvaćanje. Njima je izgleda Istanbulska konvencija tolika svetinja i savršenstvo da bi bilo svetogrđe bilo što izostaviti. No od onoga glavnog se ionako ne može ograditi, pa Bernardiću, nakon početnog blefa, “bezvrijedni komad papira” u funkciji dude varalica za HDZ-ove potkapacitirane birače sada više nije brana da podrži ratifikaciju. Isti dan kad je uz lulu Plenković priložio natpis “ovo nije lula”, tj. rodna ideologija, svijet je obišla divna vijest.
Kanada je odlučila termine “otac” i “majka” u službenim formularima zamijeniti s “roditelji”. “Kanadska vlada je odlučila staviti neutralan rod u sve svoje obrasce”, rekao je Mathieru Filion, glasnogovornik ministarstva obitelji. Uvidjeli su kako dosadašnji formulari “nisu prilagođeni današnjim prilikama”. Čitav slučaj počeo je u siječnju kada je jedan homoseksualni par htio izvaditi iskaznicu socijalnog osiguranja za njihovo dijete za koju su trebali odrediti tko je otac, a tko majka, rekao je glasnogovornik. Osim toga, u pisanoj korespondenciji kanadska vlada neće više započinjati dopise s “Gospodine” ili “Gospođo”. “Više nema roda, pisma se jednostavno šalju na ime osobe”, rekao je Filion. Na koncu, u telefonskim razgovorima, djelatnici državnih institucija morat će početi razgovor pitanjem kako osoba želi da joj se obraća. Nema više seljačkih, srednjovjekovnih izraza “otac” i “majka”, nego se lijepo, nenasilno i neutralno kaže “roditelj”. To nas, zahvaljujući HDZ-u, čeka u sljedećem koraku. Na guranju tog procesa sjatilo se lijepo društvo. Zajedno su Branimir Glavaš i Rada Borić, Josip Đakić i Sabina Glasovac, Severina i Bandić, Sarnavka i Medved. Svi su oni, za razliku od nas, zatucanih, nasilnih ognjištara, protiv nasilja nad ženama.
Plenković izgleda ima ambicija postati i šef Crkve u Hrvata i arbitar kršćanskih vrijednosti, stoga su ga s pravom usporedili s Henrikom VIII. Naime, izjavio je kako je Istanbulska konvencija “duboko kršćanska”. Na tom tragu, u Temu dana HTV-a posvećenu spornoj Konvenciji, u sjajnoj novinarskoj maniri pozvali su dva istomišljenika. Poznati katolički moralni teolog Ivan Vrdoljak i monsinjor Furio Radin poučili su narod kako Vatikan podržava Istanbulsku konvenciju. Tu neistinu u medijima je sugerirao i zadnji jugoslavenski ambasador u Vatikanu, Ivica Maštruko. Za razliku od onoga što tvrde ti egzegeti plenkizma, papa Franjo je jasno upozorio na “različite oblike specifične ideologije, općenito nazvane rodna ideologija, koja negira različitost i naravnu komplementarnost muškarca i žene”. U apostolskoj pobudnici Amoris Laetitia papa ističe: “Ta ideologija zamišlja društvo bez razlika između spolova, čime dokida sam antropološki temelj obitelji. Pokreće obrazovne nacrte i zakonodavna usmjerenja kojima promiče poimanje osobne samosvijesti i osjećajne bliskosti, koji su korjenito odcijepljeni od bioloških razlika između muškarca i žene”. Neki drugi su, podmazujući Konvenciju, na naslovnicama špekulirali kako bi kardinal Kuharić, da je živ, bio za ratifikaciju. Još čekamo potvrdu kako bi je sigurno ratificirali Alojzije Stepinac, Ivan Pavao II., Petar i Pavao, a naročito sv. Toma Akvinski.
Kampanji uvjeravanja građana pridružio se i Jutarnji vladin bilten koji pod velikim naslovom izvještava kako je vlada naručila istraživanje o Istanbulskoj konvenciji prema kojem je “podržava 66% građana”. Podrobnije čitanje daje drugačiju sliku – radi se o telefonskom anketiranju 604 osobe, upitne metodologije. Samo 12,2% ispitanika smatra da je dobro upoznato s Konvencijom. 31,9% ispitanika podržava konvenciju i njezino izglasavanje u potpunosti, dok je 34,1% uglavnom podržava. Dakle, manje od trećine od onih 12,2% koji se smatraju dobro informiranim o njoj je u potpunosti podržava. Ukratko, telefonom su našli, ugrubo, 23 osobe koji smatraju da znaju o čemu govore i koje su bez ograda za ratifikaciju. I to opravdava bombastičan naslov. Plenković HDZ-ovoj nejači prijeti novim izborima. Ako se oni održe prije promjene izbornog zakona, o čemu se iza brda već valja referendum, dobit ćemo u Saboru vjerojatno situaciju koja će rezultirati velikom, Istanbulskom koalicijom HDZ-SDP. To bi bilo krasno. Ne bi im više trebali nikakvi posrednici. Čemu HNS-ovi, HSS-ovi, HSLS-ovi, Bandići, manjinci? Konačno bi dobili spajanje dva partijska krila, SDP-ove pameti i HDZ-ove vjerodostojnosti. A što nakon toga? Osobno se ne bih se kladio na Plenkovićevu političku budućnost u Hrvatskoj, kao ni onih koji se na vrijeme ne otkače od njega. Prosvjed najavljen za sutra ispred središnjice HDZ-a pokazat će je li kritična masa već tu.
(Večernji list)
