Ovogodišnji laureat, muzičar i pjesnik Borisav Bora Đorđević istakao je da je “Velika nagrada Ivo Andrić”, koja mu je danas uručena u Andrićevom institutu u Andrićgradu, kruna njegove dugogodišnje karijere.
“Dobio sam mnogo nagrada, ali je ovo kruna karijere. Ova nagrada ima posebnu, specifičnu težinu pošto je dodijeljena od najvećih imena – srpskog pjesnika Matije Bećkovića, jednog od najboljih svjetskih režisera Emira Nemanje Kusturice i vrhunskih intelektualca Muharema Bazdulja i Jovana Delića”, rekao je Đorđević, dodavši da nagradu prima sa velikom srećom i zadovoljstvom.
On je podsjetio da se digla “velika prašina” zbog nagrade za najbolje djelo objavljeno u Republici Srpskoj i Srbiji za 2017. godinu za knjigu poezije “Pusto ostrvo”, ali da je problem u vremenu u kome živimo, gdje postoje, kako kaže, dvije Srbije.
“Ovo je manifestacija jedne Srbije, one zdravije, lepše i pametnije. Možda ja stvarno ne zaslužujem ovu nagradu. Nagrada jeste zajednička. Zaslužuje, pre svih, rodonačelnik ovog žanra Arsen Dedić, pa i Balašević sa `hrvatskog govornog područja`, Šobić koji se prerano povukao, pa sve do mladog Marčela, pred kojim je blistava karijera. Sticajem okolnosti, nagradu sam dobio ja. A onda su se paćenici i plaćenici pobunili”, rekao je Đorđević, frontmen rok grupe “Riblja čorba”.
Neki su rekli, kaže on, da se Ivo Andrić prevrće u grobu, ali i mnogi drugi veliki pisci čije je nagrade već dobio.
“Sumnjao sam u sebe, ali sam prestao da sumnjam kada sam shvatio da su mi nagradu dodijeli bolji i pametniji od mene”, istakao je Đorđević, uz napomenu da mu je čast i da nagradu, koja nosi ime časnog nobelovca Ive Andrića, prima na Svetog Savu, srpskog prosvetitelja i ustanovitelja srpske kulture.
Kineski pisac Ju Hua izrazio je zahvalnost Andrićevom institutu, predsjedniku i članovima žirija Jovanu Deliću, Emiru Kusturici i Muharemu Bazdulju na dodjeli “Velike nagrade Ivo Andrić”.
“Ovakva čast učinila je da se osjetim bliži Ivi Andriću. Ja sam mu sada i zaista bliži, jer, evo me ovde, u Višegradu, u Andrićgradu, na obali Drine, na kamenom mostu Mehmed Paše Sokolovića”, istakao je Ju Hua nakon uručenja nagrade.
On je rekao da je “Ivo Andrić bio majstor koji na jednostavan i direktan način uvodi čitaoca u burnu naraciju”.
“On podjednaku pažnju poklanja opisima stvari, likova i predjela. Za njega ne postoji ono što je važnije i ono što je manje važno, postoji samo ono o čemu vrijedi i ono o čemu ne vrijedi pisati. A sve ono o čemu je on pisao bilo je vrijedno pisanja”, naglasio je Ju Hua.
Ovogodišnji laureat je rekao da u Andrićevim knjigama čitalac neće naići na ekstravagantne, pretjerane opise, te da sve o čemu piše Andrić tretira podjednako, bez diskriminacije, bez razlike između onoga što mu je blisko i onoga što nije, a sve to opet tako smireno i prirodno, kao rijeka koja teče ili lišće koje šušti razigrano vetrom.
“Nema puno pisaca koji na takav način pišu remek djela koja traju vječno. Ivo Andrić je jedan od njih. Ako bismo tražili još nekog njemu sličnog, bio bi to Tomas Man. Jer naracija takvog tipa, koja je relativno ujednačena, zapravo je otvorena i iskrena. Tu se nedostaci ne mogu prikriti vještinom. Moglo bi se reći da je takva naracija najveći mogući izazov piščevoj pronicljivosti i oštroumnosti. ‘Na Drini ćuprija’ je primjer jednog takvog romana”, ocijenio je Ju Hua.
On je rekao da se u Andrićevoj naraciji, likovi i priče pojavljuju baš na onim mjestima na kojima i treba da se pojave, što je vrijedno divljenja. “Živopisne scene i likovi o kojima govori, poput opalog lista koji najavljuje jesen, nisu predstavnici samo svojih, pojedinačnih sudbina, već su i imenitelji burnih vremena i istorijskih promjena”, naglasio je kineski pisac.
Navodeći da je Ivo Andrić preminuo 1975. godine, Ju Hua je rekao da se pita da li je za života predosjećao da će se priča ispričana u romanu “Na Drini ćuprija” nastaviti.
U Andrićevom institutu u Andrićgradu danas je uručena “Velika nagrada Ivo Andrić” ovogodišnjim laureatima – muzičaru i pjesniku Borisavu Bori Đorđeviću i kineskom piscu Ju Hua.
Đorđević je nagradu dobio za najbolje djelo objavljeno u Republici Srpskoj i Srbiji za 2017. godinu za knjigu poezije “Pusto ostrvo”, a Hua za životno djelo za prošlu godinu za njegovo cjelokupno prozno stvaralaštvo, povodom objavljivanja prevoda njegova tri romana kod izdavačke kuće “Geopolitika” u Beogradu.
U obrazloženju odluke o dodjeli nagrade Đorđeviću, žiri je naveo da je on na nivou rime u stanju da iznenadi rimujući nešto što prije njega niko nije, podsjećajući u tome na Duška Trifunovića.
“Đorđević, kao malo ko zna, da iskoristi tuđu sintagmu, tuđi naslov, frazu već skoro izlizanu i od nje napravi pjesmu koja će se od tada asocijativno vezati i za njega, ako ne i najprije za njega”, ističe se, između ostalog, u obrazloženju žirija.
Žiri je u obrazloženju naveo da je Ju Hua pisac kome se vjeruje i kada pravi neočekivane preokrete u vođenju sižea, kada vodi svog junaka od bogataša do siromaha, pa kada ga prepusti stihiji građanskog rata, i kada srećnog oca preobražava u nesrećnika koji gubi oboje djece i ženu, pa onda i jedinu vezu sa ovozemaljskim životom – jedino unuče, ostavivši ga samoga i starog sa jednim volom da se bori za goli život.
Andrićev institut je “Veliku nagradu Ivo Andrić” dodijelio u januara 2016. Matiji Bećkoviću za životni doprinos srpskoj književnosti, a Vladimiru Kecmanoviću za roman “Osama” za najbolji roman na srpskom jeziku i to su bili prvi dobitnici.
Prošle godine Dušan Kovačević dobio je nagradu za ukupan životni doprinos srpskoj književnosti, a ruski pisac Zahar Prilepin za prozno djelo koje je imalo snažan uticaj na srpsku književnost.
Kako je došlo do srpske revolucije 1804. godine?
Član žirija za dodjelu “Velike nagrade Ivo Andrić” Emir Kusturica rekao je danas u Andrićgradu da je Andrićev institut treći put nagradio ljude čiji su život i djelo u saglasnosti sa onim što je žiri pročitao, odnosno sa njihovim djelima.
“Nagradu su dobili naši veliki savremenici i to jedan sa udaljene tačke- kineski picas Ju Hua, a jedan sa veoma bliske – srpski pisac Borisav Bora Đorđević, i utoliko je veće zadovoljstvo. Najvažnije kod nagrade je ko je dobio i zato smo mi i odlučili da oni budu ovogodišnji lauerati”, istakao je Kusturica.
U obraćanju posjetiocima i laureatima prilikom današnjeg uručivanja “Velike nagrade Ivo Andrić” u Andrićevom institutu, Kusturica je rekao da u srpskoj tradiciji postoji nešto što nema nijedan naroda na svijetu, a to je odgovor na pitanje kako je zapravo došlo do prve srpske revolucije 1804. godine kada nije bilo srednje klase.
“Engleski putopisac, a i naši istoričari tvrde da nema naroda koji je toliko pamtio junačke pjesme, niti ima naroda u kome je politička svijest stvarana upravo na taj način. Postoji nastavak te književnosti koja je na neki način bila usmena i koja se dolaskom tehnologije idealno uklopila u vrijeme televizije. Međutim, u koloni stvaralaca koji su bili pametniji od onih `mrtvih puhala` koji su pisali stihove, koje nikad niko nije čitao, a takvih ima najviše, prednjači Duško Radović koji je svojom pameću i visprenim dosjetkama u jednoj rečenici znao da ispiše čitav roman. Kao i Duško Trifunović, koji je cijeli svoj život posvetio rokenrolu, a gotovo da ga nikad niko nije spomenuo”, naglasio je Kusturica.
S druge strane, kaže on, postoji otvorenost te bivše Jugoslavije, a i Srbije danas prema čitavom svijetu, posebno prema udaljenim tačkama.
“Ovog puta smo u Kini pronašli jednu vrstu literarnog bratstva, odnosno čovjeka koji je naučio da trpi skoro kao i mi, ako ne i više i iz toga je izrasla velika literatura”, rekao je Kusturica.
Predsjednik Upravnog odbora Andrićevog instituta književnik Matija Bećković rekao je da Savindan, Andrićgrad i današnji čin uručenja “Velike nagrade Ivo Andrić” zaslužuju dublju i zasnovaniju riječ od one koju on može reći.
“Tešim se da je i nemoguće u ovom času odužiti toliki dug i odjednom nadoknaditi sve što je propušteno da se kaže i `skine paučina s očiju` naše kulturne stvarnosti i okoštanog vrednovanja umetnika i umetnosti. Ne možemo preterati u pohvalama Andrićgradu i njegovoj prevratničkoj misiji, a ni u pohvalama žiriju koji se poklonio jednom osvedočenom, kulturnom fenomenu i doneo jednu prekretničku, dalekosežnu odluku koja ruši sve predrasude i dosadašnje stereotipe”, istakao je Bećković na svečanom uručenju “Velike nagrade Ivo Andrić”.
Bećković je rekao da se ovoj odluci žirija raduju i živi i nikad neumrli Petrovići Rastko i Brana, i Rastko Nemanjić i Petar II Petrović Njegoš i Ivo Andrić i nebroj onih koji su usrećeni stihovima Bore Đorđevića.
“Šta su gusle ako nisu buduća gitara i šta je Filip Višnjić ako nije budući Bora Đorđević koji je `zapržio čorbu` tolikim jalovim učiteljima hartije i roditeljima `mrtvih slova na papiru`, spajajući melodiju i reč, muziku i poeziju, politiku i poetiku, on i njegovi saborci vratili su poeziji izgubljenu milionsku publiku. Zato je s pravom rečeno da se Bora Đorđević na engleskom zove Bob Dilan, a Bob Dilan na srpskom Bora Čorba”, istakao je Bećković.
(Srna)
