Bivši predsjednik Hrvatske Stepan Mesić omiljena je meta desnice. Haška presuda šestorici bosanskih Hrvata i javno samoubistvo Slobodana Praljka u haaškoj sudnici oživjeli su novi niz napada na njega.
Zdesna ga zbog saradnje i svjedočenja u postupcima pred Haškim sudom etiketiraju kao glavnog “izdajnika hrvatskih nacionalnih interesa”, a general HOS-a Ante Prkačin traži njegovo javno vješanje. Hajci se pridružio i dio HDZ-ovaca poput Drage Krpine, a predsjednik Savetodavnog vijeća HDZ-a Vladimir Šeks pozvao je DORH da se pozabavi navodnim Mesićevim “lažnim svjedočenjem” pred Haškim sudom.
Iako je na inicijativu Mosta Sabor ukinuo Kancelariju bivšeg predsjednika, Mesić, koji ovog Badnjaka navršava 83 godine, još je daleko od toga da sa svojim vršnjacima šeta po Trgu bana Jelačića i hrani golubove. I dalje na poziv različitih institucija i vlada putuje svijetom. U intervju za espreso Mesić je otkrio neke pojedinosti.
Na pitanje u koliko je haških postupaka svedočio Mesić je naveo da je to bilo u postupcima bivšem vukovarskom gradonačelniku Slavku Dokmanoviću, u postupku Slobodanu Miloševiću i u suđenju generalu Tihomiru Blaškiću.
Naveo je da nema tajnih svjedočenja. te da je bio zaštićeni svjedok i to zato što je 1998. uoči svjedočenja u procesu generalu Tihomiru Blaškiću protiv njega pokrenuta orkestrirana kampanja u kojoj su prednjačile tri novinarke, ili kako smo ih tada zvali, “tri gracije”: Olga Ramljak, Aleksa Crnjaković i Dunja Ujević. One su najviše dizale temperaturu. I zato je, kaže, pristao da za početak bude zaštićeni svjedok. “To, međutim, ne znači da je riječ o tajnom svedočenju. Nema tu nikakve tajne”, navodi Mesić.
Na optužbe da je upravo njegocv iskaz u predmetu Blaškić, ali i dokumenti koji su iz Kanceralije predsjednika poslati u Hag, doveli do osuđujućih presuda Hrvatima u BiH navodi da su to konstrukcije.
Na konstataciju da ga optužuju da je teretio hrvatski državni vrh za umiješanost u rat u Bosni i Hercegovini Mesić kaže:
“To su takođe konstrukcije. Govorio sam ono što je zabieljženo na više mjesta u svim mojim svjedočenjima pred Haškim sudom. Zašto me ne pitaju o svjedočenju u slučaju Slobodana Miloševića i Slavka Dokmanovića? Zašto one koji me napadaju to ne interesuje? U Beogradu sam 1990. razgovarao s Borislavom Jovićem koji je u isto vrijeme kad i ja bio član Predsjedništva SFRJ. Rekao sam mu da bi bilo dobro da zaustavimo “balvan revoluciju”, da sjednemo za sto, da pitanja koja moramo razriješiti razriješimo bez oružja jer rješavanje problema balvanima Srbe u Hrvatskoj vodi u samoubistvo. Pitao sam ga trebaju li Srbiji Srbi u Hrvatskoj? Odgovorio je – ne. Pitao sam ga treba li Srbiji hrvatska teritorija. Odgovorio je – ne treba. A, što vama treba, pitao sam. Odgovorio je – nama treba 63 posto Bosne i Hercegovine. To je, rekao mi je, bilo srpsko, jest srpsko i srpsko mora ostati. Rekao sam – ako je to tako, idemo onda ti, ja, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević sjesti za sto pa da vidimo o kojim problemima se u Hrvatskoj radi, pa da se oni pokušaju riješiti kroz institucije u Hrvatskoj, bez balvan-revolucije i oružja. Zvao je Miloševića i on se složio. Odmah sam sjeo na avion i odletio u Zagreb jer nisam htio o tome s Tuđmanom razgovarati telefonom. Prenio sam prijedlog Tuđmanu i on se složio. Međutim, to je Tuđmanu bio signal da bi bilo dobro da on sjedne s Miloševićem i on je zaista za 1991. dogovorio njihov susret u Karađorđevu.”
To je, kaže Mesić, bio prvi fizički susret Tuđmana i Miloševića.
“Taj se susret održao bez mene, a Milošević je na njega došao bez Borislava Jovića. Uvijek sam petkom i subotom dolazi iz Beograda u Zagreb, i mi smo ga čekali da se vrati iz Karađorđeva. Prije toga susreta rekao sam mu da me smeta što se on održava u Karađorđevu, ali on je rekao – sasvim je svejedno gdje ću se s njim naći, najvažnije je da čujem šta on želi. Na taj sastanak u Karađorđevu iz Hrvatske su otišli Tuđman i šef njegovog kabineta Hrvoje Šarinić. Kad su se njih dvojica vratili iz Karađorđeva, sastali smo se s ljudima iz tadašnjeg hrvatskog državnog vrha. Imali smo po stolovima kafu, čaj, neko piće.
Tuđman je ušao u sobu i rekao – raščistite odmah stolove, Hrvoje, daj karte. I tada je Tuđman objasnio šta Milošević predlaže. Rekao je da Hrvatskoj predlaže banovinske granice plus Cazin, Kladušu i Bihać. Prenio je što mu je točno rekao Slobodan Milošević. Rekao je: “Franja, ti uzmi Cazin, Kladušu i Bihać, to meni ne treba, to je takozvana ‘turska Hrvatska’”. Upitao sam Tuđmana – a što kaže Alija? Odgovorio mi je: “Što ima Alija pitati, kad se hrvatske i srpske makaze slože, nema Alija što pitati”. Rekao sam mu – slušaj, to onda znači rat. Rekao je: “Ma kakav rat, to je izbjegavanje rata”. Tako je otprilike tekao taj razgovor. Poslije toga Tuđman je otišao i na drugi sastanak s Miloševićem…”
Na pitanje ko je sve s hrvatske strane bio na tom sastanku na kojem je Tuđman izvijestio o prvom susretu s Miloševićem u Karađorđevu Mesić kaže da je bio prisutan kompletan tadašnji hrvatski državni vrh, od Jože Manolića pa dalje.
Mesić navodi i da je već nakon prvog susreta Tuđman – Milošević znao da njih dvojica dogovaraju podjelu BiH.
“To je bio prijedlog Slobodana Miloševića. On nam nije rekao da je to prihvatio već da je to prijedlog Slobodana Miloševića, ali bilo je očito da je s tim prijedlogom bio oduševljen. Na drugi sastanak s Miloševićem, Tuđman je otišao u jedno drugo lovište, Tikveš, ali mene više nije zvao na sastanak na kojem je referisao o njemu, tako da ne znam što je na kraju dogovoreno. U svakom slučaju, prijedlogom Slobodana Miloševića na prvom sastanku o podjeli Bosne bio je oduševljen”.
Mesić navodi da niko od članova hrvatskog državnog vrha ni na koji način nije reagirao na priču o podjeli BiH. osim što je,kaže, on pitao šta je u tom slučaju s Alijom.
(espreso.rs)
