Prema podacima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), od izbijanja oružanih sukoba u Siriji i Iraku na tom području boravilo je ili još uvijek boravi blizu 280 bh. državljana. Broj se odnosi na osobe koje su učestvovale ili učestvuju u oružanim sukobima na tom ratištu, žene i djecu, kao i one koji su poginuli ili se vratili u BiH.
Iz Ministarstva sigurnosti BiH navode da su na području ovih dviju zemalja krajem 2015. godine boravile ukupno 52 žene i blizu 70 djece iz BiH.
Međutim, niko nema precizne i aktuelne podatke ili ih ne smije objaviti.
“Bitno je istaći da su sve osobe koje su boravile na navedenom području i vratile se u BiH bile predmet rada SIPA-e te su prema njima poduzimane odgovarajuće mjere i radnje. Također, SIPA nastoji preventivno djelovati pa su određene osobe spriječene da odu u Siriju. U saradnji s drugim sigurnosnim organima na domaćem i međunarodnom nivou kontinuirano razmjenjujemo saznanja i informacije te poduzimamo potrebne mjere i radnje iz svoje nadležnosti s ciljem suzbijanja svih pojava koje se mogu negativno odraziti na sigurnosnu situaciju u BiH i njene građane, s posebnim akcentom na preventivno djelovanje”, kazali su iz SIPA-e.
Podsjećaju da su u proteklom periodu realizovali više akcija kodnog naziva “Damask” u okviru kojih je uhapšen veći broj osoba koje se dovode u vezu s organizovanjem, finansiranjem, vrbovanjem i odlascima bh. državljana na ratišta u Siriju i Irak. Istovremeno, zbog kaznenih djela vezanih za odlaske na strana ratišta i nezakonito pridruživanje stranim paravojnim ili parapolicijskim formacijama, podignute su optužnice protiv 20 osoba.
“Sedam optuženih je sporazumno priznalo krivicu za odlaske na strana ratišta Sirije i Iraka. Do sada su svi osuđeni i nema oslobađajućih presuda. Najveću kaznu, od sedam godina zatvora, dobio je Husein Bosnić”, kazao je Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva KS.
Gdje su žene i djeca koja su otišla u redove IDIL-a?
Prema informacijama Ministarstva sigurnosti BiH, nije zabilježen nijedan povratak žena i djece u BiH sa stranih ratišta.
“Ministarstvo sigurnosti BiH raspolaže informacijom da je određen broj žena i djece zbog vojnog poraza IDIL-a napustio teritoriju koju je ranije kontrolisala ova teroristička organizacija, ali nije zabilježen nijedan povratak u BiH. Ukoliko do toga dođe, nadležne agencije i institucije BiH poduzet će sve sigurnosne mjere, ali i druge neophodne mjere za resocijalizaciju ovih osoba”, kazali su nam u Ministarstvu sigurnosti BiH.
S druge strane, vojno-politički analitičar Hamza Višća tvrdi da se u BiH vratio znatan broj žena i djece učesnika ratnih dejstava na prostoru Sirije i Iraka.
“Među analitičarima je prisutan podatak da se u Bosnu i Hercegovinu vratilo blizu 20 žena i dvostruko više djece. Uglavnom su se vratile s muževima koje su nadležni organi vlasti procesuirali. Negdje se spominje podatak, nisam bio u prilici da ga provjerim, da se vratila i jedna žena čiji je muž poginuo u borbenim dejstvima”, tvrdi Višća.
Ističe da, za razliku od žena iz zemalja Evropske Unije, koje su većinom išle da bi učestvovale u borbenim dejstvima, svi pokazatelji ukazuju na to da su žene iz BiH odlazile kao podrška muževima te da je najmasovniji odlazak žena zabilježen 2014. i 2015. godine kada je teroristička organizacija IDIL pozvala regrutovane borce da dođu sa suprugama.
“Hoću da vjerujem da su organi sigurnosti BiH uvijek spriječili odlazak o kojem su imali dovoljno informacija, tako da mislim da su spriječili ono što su mogli. Na kraju, dovoljno govori i podatak da nema zabilježenih odlazaka u prošloj i ovoj godini. Inače, prevencijom se može utjecati na procese radikalizacije i regrutacije. Prevenciji se mora prići organizovanim i koordiniranim nizom programa i aktivnostima na jačanju svijesti o pogubnosti nasilnog ekstremizma i terorizma, a u cilju jačanja mentalne, intelektualne i društvene sposobnosti da se odupremo radikalizaciji”, navodi analitičar.
Povratnicima sa stranih ratišta potrebna rehabilitacija i resocijalizacija
U procesima prevencije, ali i rehabilitacije i resocijalizacije, smatra, ključnu ulogu mogu odigrati upravo supruge i majke, jer one mogu prepoznati promjene u ponašanju djeteta ili supruga i poduzeti najvažnije korake. Potrebno ih je samo ohrabriti.
“Nažalost, nekada su kompletne porodice nijemi posmatrači radikalizacije, uprkos činjenici da prvi primijete da se nešto dešava. Društvena zajednica bi ih morala ohrabriti i osposobiti da učine više u procesu ometanja radikalizacije”, ističe on.
Smatra da je svima koji su živjeli u zoni ratnih dejstava po povratku nužna psihološka pomoć, ali da država nije ozbiljno shvatila izazov koji sa sobom nose povratnici s ratišta, bilo da se radi o muškarcima, ženama ili djeci.
“Procesuiranje muškaraca i njihovo izdržavanje kazne zbog učešća u borbama trebaju biti tek početak sveobuhvatnijeg projekta rehabilitacije i resocijalizacije kompletnih porodica. Ima tu mjesta za koordiniran rad niza organa i službi pa i organizacija civilnog društva. S porazima terorističke organizacije IDIL u Iraku i Siriji, možemo očekivati još jedan talas povrataka, pojedinaca i porodica”, zaključuje Višća.
Prema podacima kojima on raspolaže, među 330 građana BiH koji su 2015. godine otišli u Siriju i Irak, bila je 61 žena i 81 dijete.
(Klix)
